Spiritus movens - portal za duhovnost

Sveti ne dolaze do izražaja jer su drugi, oni moćni, bučniji. No, Bog se, Iliji i svima koji ga primaju, ne objavljuje u olujnoj moći nego u krhkosti lahora. On se ne očituje u Cezarovoj ili Konstantinovoj odjeći, nego u štali i na križu. Buka sprječava čovjeka da primijeti lahor kojim ljubav Božja dopire do čovjeka. Isusov ponizan i blagi glas samo se u tišini može čuti.

Priredila: Ružica Filipović

U emisiji Aleksandra Stankovića Nedjeljom u 2 (15. ožujka) gostovao je fizičar Davor Pavuna. Njegovo gostovanje uzburkalo je na trenutak hrvatsku javnost. Ne događa se često da jedan fizičar govori o svom doživljaju Boga kad se (ne)zna da je Bog čisto znanstvenim metodama, nespoznatljiv. Međutim, Pavuna pojašnjava: 'Univerzum je intrinzično inteligentan. Čak i tzv. 'prazan' prostor neprestano generira čestice i antičestice jer energija je, kao i Zakon, ugrađena u strukturu prostor-vrijeme. Svi to fizičari vide, a drugačiji način da to vidite jest ovaj: Ja postojim i jesam inteligentno biće. Mene je proizvelo sve ovo oko mene - dakle, ja sam podskup svega. Zaključno, sve to (cijeli skup) jest inteligentan bar koliko ja (ili više). Naglašavam pritom da je dragi Bog tj. Kreator još beskonačno inteligentniji nego kreacija: mi svi drastično podcjenjujemo Kreatora i to jest jedan od razloga planetarne agonije i loše 'tobož-civilizacije' koju imamo.

Piše: Ružica Filipović

Čitala sam na mnogim mjestima kako bismo trebali biti doista prisutni u sadašnjem trenutku, svjesno djelovati, a ne samo reagirati iz onog nesvjesnog u nama što smo kao djeca naučili. Trebali bismo nekako ući u tu sadašnjost koja nam stalno izmiče, a opet je jedino što doista živimo, trenutak za trenutkom.

Autor: Sonja Tomić
(u tiskanom obliku objavio "Glas Koncila", str. 115 do str. 122)

VIA CRUCIS
1. postaja
…SUB PONTIO PILATO PASSUS… (iz Vjerovanja)

Pod Pilatima
stoljećima
u strahu od jačeg šutnjom
u siromahu sljepoćom
u nesretniku gluhoćom
u neutješnom nijemošću
u glasilima klevetom
u maternici kiretom
Tvorac
rođen a nestvoren
osuđen…
Ne daj mi da operem ruke

Brigitte Dorst
Heilige Frauen der Mystik
Von Heiligen und Mystikerinnen lernen
Iz "Kontemplation und Mystik"

prevela: Ljerka Jovanov

Baviti se životima svetaca u vremenu kad se zanosno veličaju „zvijezde“ s nogometnih stadiona i s pop-koncerata postalo je nešto potpuno demode. To je smiješno pobožnjaštvo. Kome još može pasti na pamet da o tome piše, da se time oduševljava? Walter Nigg, poznati pisac brojnih svetačkih biografija koji se time bavi čitav život, formulirao je to ovako: „Nikad nije na odmet baviti se svetima jer ovi sveti glasnici donose ljudima vijesti o Bogu, i to iz prve ruke. Kod njih nije ništa izmišljeno, sve je to prava istina koju nam saopćavaju i o njoj svjedoče“(Nigg 1959)

Piše: Boris Beck

Prije Puta križa

Gospodine, točno znamo što je to Put križa i koji mu je slijed: osuda na smrt, nošenje teškog križa i posrtanje pod njim koje završava na Golgoti; ondje će ti čavle zabiti kroz ruke i noge i kopljem probosti bok, ondje ćeš umrijeti i biti pokopan.

***
Mi točno znamo što je Put križa i zato njime izbjegavamo krenuti. Gospodine, povedi nas svojim putom.

Piše: Jadranka Brnčić

Isuse, Sine Božji i brate svih ljudi, otrpio si sav ljudski život. Ispio naš kalež do dna. Ni jedno ljudsko trpljenje nije ti nepoznato. Slijedeći te na tvom Križnom putu, produbljujem razumijevanje vlastite i tuđe patnje koja u tebi zadobiva smisao. Smisao kakav nije odgovor na pitanje „zašto?“, nego prihvaćanje trpljenja.
Svojim nam Križnim putom daješ: snagu riječi koja postaje djelom, pristajanje na patnju kakvo otkriva moć ljubavi u krajnjoj nemoći, Zlatno pravilo ponad pravednosti. Riječju: nemoguć život i nemoguć zahtjev. Ali takav koji tvori samu srž naše nade. Njezino ispunjenje ona je sama. Nada nas čini istinskim ljudima, oslobođenima naših egoizama i strahova, ljudima za druge, ljudima s Bogom kao prijateljem.
Snagom tvojega Križnog puta, Isuse, prihvaćam vlastiti križ kao temeljan način svojega oslobođenja, kao zakon svojega suobličenja s tobom.

Priredila: Ružica Filipović

Deifikacija vodi mistika do kontemplacije u životu nestvorenog svjetla, energije što ju nosi Duh Sveti. Samo su neki mistici progovorili (vrlo suzdržano) o tom fenomenu.

Serafim iz Sarova dopustio je Motovilovu da ga gleda svjetlosna, prožeta božanskom energijom, čineći tako i njega sudionikom tog prizora. Starac Silvan iz Atosa pripovijeda svom učeniku o čudesnim učincima božanskog svjetla.

Onaj tko sudjeluje u tom svjetlu posvema je zahvaćen njime, Božja prisutnost se tada izravno objavljuje.Osjećanje nematerijalnog postaje materijalno. Onaj tko ga osjeti, iako u ovom svijetu, više nije od ovoga svijeta, on gubi predodžbu vremena, ne zna više ima li ili nema tijelo, ali postaje više svjestan svoga bića nego inače. Zahvaćen slatkoćom božanske ljubavi, on zaboravlja sve jer shvaća Neshvatljivoga, vidi Nevidljivo i plače zbog nedostojnosti i radosti.Evo razgovora koji je zabilježio Motovilov:

PIŠE: Josip Sanko Rabar

Čudimo se jer smo ljudi. Čudimo se zvjezdanom nebu, čudimo se oceanu, čudimo se bezdanu u sebi samima. Čudesna je vlat trave, čudesan leptir koji pleše na suncu. Čudesni su zakoni u tvari, čudesna je sloboda i ljudski duh. Čudo je posvuda oko nas i u svemu. Kad god čovjek istražujući kopa dovoljno duboko, on će susresti nešto čudno i čudesno. Čudimo se bajkovito kao djeca, iskonski život u nama čudi se samome sebi, a kad se netko prestane čuditi, očito je došlo vrijeme smrti. Koliko se toga čudnoga i čudesnoga krije pod kapom nebeskom, to ni naša najraskošnija mašta ne zna. Sjetite se što bi za nas bili televizor, mobitel, svemirski brod i računalo da živimo samo prije dvjestotinjak godina: maštovite sablasti i nemoguća buncanja.

Prema: Marie - Madeleine Davy
priredila Ružica Filipović
ENCIKLOPEDIJA MISTIKA
I. svezak, Naprijed, Zagreb 1990.

Svi mistici u ortodoksnoj Crkvi bili su uglavnom muškarci. Oni su pisali, širili svoja naučavanja, a žene su pisale vrlo malo.

Međutim, već od kršćanske starine teolozi i mistici utvrdili su duhovnu jednakost među spolovima. Muškarci i žene su deificirani, jedinstveni Zaručnik dolazi noću i zove sve pozvane na kraljevsku gozbu (Mt 22,2-10). "Krepost muškarca i žene ista je krepost. Jedan je Bog jednog i drugog, jedan Učitelj jednog i drugog; jedna Crkva, jedna umjerenost, jedna stidljivost; zajednička hrana; disanje, sluh, spoznaja, nadanje, poslušnost, ljubav, sve je isto. Bića koja imaju isti život, istu milost, imaju također istu ljubav i isti način ponašanja."

Josip Sanko Rabar

U vjeri i mistici možda nešto činimo zbog Boga, u vjeri i mistici sve Bog čini zbog nas.

Kršćanska mistika izvire iz vjere i uvire u vjeru. Ona je posebni slučaj vjere, dubina njene tame i suhoće, vrh njenog svjetla i Božje blizine. Ona je poput vjere Božji dar i milost.

Priredila: Ljerka Jurkić

1. Što je hagioterapija?

Hagioterapija istražuje čovjeka tj. njegovu duhovnu dimenziju kojom se bave i filozofi i teolozi. Oni, naime, u cjelovitoj čovjekovoj duši razlikuju duhovnu dušu ( koju ima samo čovjek ) od vegetativnoga i psihičkoga dijela koji imaju životinje i biljke. Hagioterapija se ujedno bavi i proučavanjem bolnih stanja duhovne duše te načinima njihove dijagnoze kao i otkrivanjem prikladnih terapija. Sam naziv hagioterapija složenica je dviju riječi: hagios, što znači svet, i terapija. Riječ je, dakle, o svetoj terapiji jer se ona bavi svetim područjem u čovjeku: duhovnom dušom. Za razliku od psihofizičke dimenzije koju čovjek prima od roditelja, duhovnu mu dimenziju, prema filozofskom i teološkom istraživanju, neposredno stvara Stvoritelj, a on je svet, pa je, prema tome, i duhovna duša sveta i nju se može liječiti samo njegovom stvarnošću. Stoga govorimo o svetoj terapiji – hagioterapiji. Ukratko: kao što medicina istražuje i liječi čovjekovo tijelo, a psihijatrija psihu, tako hagioterapija istražuje i liječi čovjekovu duhovnu dimenziju. Možemo, dakle, reći: hagioterapija je znanost i terapija.