Devotio moderna

Prvi spomen pokreta nalazimo u povijesnom prikazu samostana u Groenendaelu (čita se Hrunendel, nizoz.) pored Brisela, osnovanog 1343. od velikog flamanskog mistika i duhovnog učitelja Jana van Ruusbroeca (1293.-1381.)⁽¹⁾, koji je napisao Henry Pomerius 1420. godine. U njemu navodi Gerarda Grotea kao čestog Ruusbroecovog gosta i opisuje kao «glavnog izvora nove pobožnosti koja se danas može naći među kanonicima Donje Njemačke.»⁽²⁾ Naziv se kasnije potvrđivao u mnogim djelima koja su opisivala rad i djelovanje pokreta tijekom 15. stoljeća, među ostalima i u djelima Tome Kempenca (o čemu će biti riječi nešto kasnije).
__________________________
(1) Vidi u Jeka tišine, br. 2, 2010.
(2) ENGEN, JOHN VAN: Devotio moderna, Paulist Press, USA, 1988., str.7.; kurziv od autora.

GEERT GROTE

Geert Grote (izgovara se Hert Hrout, nizoz.) rodio se 1340. godine u Deventeru u središnjoj Nizozemskoj u bogatoj trgovačkoj obitelji. Nakon školovanja u Kölnu, Parizu i Pragu vratio se u domovinu i postao prebendar u Utrechtu. Međutim, taj ga položaj nije ispunjavao. Sve je više osjećao poticaj na dublji i posvećeniji duhovni život potaknut prijateljstvima s pripadnicima Božjih prijatelja (Gottesfreunde)⁽³⁾ u Njemačkoj, kao i intenzivno druženje s Ruusbroecom. Nakon što je 1373. zamalo izvukao živu glavu iz pogibeljne bolesti, napustio je prebendarsko mjesto, dodijelio sve svoje posjede kartuzijancima u Arnhemu, kamo se povukao na sedam godina samotničkog života.
__________________________
(3) Božji prijatelji bio je laički pokret duhovne obnove i središte njemačke mistike u drugoj polovini 14. stoljeća. Središte pokreta je u sjevernom Porajnju, oko Strasbourga i Kölna, a glavni predstavnici i voditelji bili su Johannnes Tauler i Heinrich Seuse (Suso). Pokret je u 15. st. sve više skretao u krivovjerje, da bi se ugasio nakon što su istaknuti predstavnici pokreta Nikola iz Basela i Martin iz Mainza spaljeni kao heretici (vidi više u posebnom prilogu).

Kako su i mnogi drugi slični primjeri prije njega pokazali, povučeni ga je život potaknuo na snažnu aktivnost u svijetu. Putovao je gradovima Nizozemske pozivajući na obraćenje i na prihvaćanje Božanske ljubavi, ukazivao na pomanjkanje crkvene discipline i vjere u kleru.⁽⁴⁾ Odjek je bio golem. Ipak, u početku je samo manji broj oduševljenih slušača bio spreman istinski zakoračiti putem odricanja i posvećenosti koji je predlagao. A oni koji jesu, spontano su se udruživali u skupine (lat. congregationes), kojima su se u velikom broju priključivali i laici. Živjeli su u privatnim kućama pod upravom svjetovnih vlasti bez zavjeta, u ispunjavanju dogovorenih dužnosti, vježbi pobožnosti, radu i pomaganju drugima.. Tako je stvorena jezgra Braće jednostavnog života u njegovom rodnom Deventeru, te u okolnim mjestima kao što su Windesheim i Zwolle. Ubrzo se pokazalo, međutim, da je njegov poziv ostvario nevjerojatan uspjeh – do kraja njegova života 1484. godine gotovo svi važniji pripadnici svjetovnih (dijacezanskih) svećenika priključili su se Braći! Međutim, zbog brojnih sličnosti s načinom života begina i begarda, te njihove sve veće popularnosti u društvu, došli su pod povećalo osobito dominikanaca. Za dostojanstvenu obranu Braće pobrinuo se jedan od najznačajnijih nasljednika meistera Grotea, Gerard Zerbolt iz Zuphena (1367-1398). On je 1390-ih godina napisao spis koji na stotinjak stranica vrlo detaljno brani pravovjernost Braće. To je bilo dovoljno da 1402. dobiju službeno odobrenje od utrechtskog biskupa za slobodni rad i djelovanje⁽⁵⁾, a 1417. još veće priznanje dobiju na saboru u Konstanci od Jeana Gersona.⁽⁶⁾ Na vrhuncu djelovanja krajem 15. stoljeća, kongregacija se proširila na područje današnje Nizozemske, Belgije, sjeverne i jugozapadne Njemačke, a utjecaj im je dopirao sve do Rima.⁽⁷⁾
__________________________
(4) Kao i mnogi duhovni pokreti koji su nastajali u 13. i 14. stoljeću (vidi u posebnom prilogu).
(5) Utrechtska biskupija pokrivala je otprilike površinu današnje Nizozemske bez najjužnijih dijelova.
(6) Jean Gerson (1363-1429), teolog, reformator, profesor na Pariškom sveučilištu, glavni pokretač crkvenog sabora u Konstanci (1414-1418) kojima se trebala riješiti dugogodišnja šizma (dvo-papinstvo), te čuveni mistik koji je nastojao uravnotežiti skolastičku s apofatičnom mističnom teologijom.
(7) ENGEN, str. 12.

BRAĆA JEDNOSTAVNOG ŽIVOTA

Braća jednostavnog života i Sestre jednostavnog života najpoznatiji su i najznačajniji plodovi pokreta Devotio moderna. U mnogome je on nastavak rada započetog pokretom begarda i begina dva stoljeća ranije, koji je u Groteovo vrijeme već bio gotovo zamro.⁽⁸⁾ Kao i njihovi prethodnici oni nisu željeli/le postati još jedan svećenički ili monaški red, pa pripadnici/ce pokreta nisu polagali zavjete već su živjeli po principima ispravnih odluka i namjera,⁽⁹⁾ čime su predstavljali «treći», međustalež. Sve što su tražili/le je sloboda udruživanja u zajednice koje mogu same sebe održavati, a posvećene su pobožnom životu i pomaganju zajednici. Stoga nisu tražili/le ni prikupljali milostinju. Dapače, osnovni su im ciljevi bili njegovanje unutrašnjeg života, propovijedanje (u kućama, ali ne i izvan njih) i rad kojim su osiguravali sve potrebno za jednostavan, neovisan život. Osobito su bili koncentrirani/ne na prepisivanje i širenje duhovnih knjiga čime su oba cilja mogla biti ispunjena. Logičan je slijed bilo institucionaliziranje prijenosa znanja kroz škole budući da je bila poznata činjenica da je ne samo puk, već i većina klera tog vremena bila slabo obrazovana.⁽¹⁰⁾ Grote je to odlučio promijeniti te su u rekordnom roku desetine škola bile osnovane diljem zemlje. A kako nije bilo mnogo domaćih kvalitetnih predavača, braća se nisu susprezala pozivati eminentne stručnjake iz drugih središta, osobito Pariza i Kölna. Najveća važnost koju su škole pokreta Devotio moderna imale za razvoj duhovnosti zapadne Europe bilo je povezano s brojnim polaznicima koji su na bitan način utjecali na razvoj duhovnosti u vremenima koja su slijedila. Ovdje ćemo navesti samo tri najvažnija za razvoj duhovnosti, ali i Crkve u cjelini, u vremenu koje slijedi:

Erazmo Roterdamski (Desiderius Erasmus Roterodamus, pravog imena Geert Geerts, 1465.-1536.) utemeljio je novo kretanje u promišljanjima duhovnosti, vjere i religije, novog doba renesanse, uvodeći humanističke vrijednosti i kriterije u teološke i opće kršćanske teme. Njegov temeljni doprinos je novi, kritički prijevod Biblije s grčkog izvornika u kojem je kritizirao (a zapravo ispravljao) mnoge dijelove prijašnjeg prijevoda Vulgate, ali nije zaobišao ni stanje u Crkvi svog vremena koje je bilo sve samo ne uzorno. Takav mu je stav neovisnog i beskompromisnog promatrača i kritičara uzrokovalo mnoge patnje tijekom života.

Nikola Kuzanski (1401.-1464.) kardinal i veliki mistik školovao se u jednoj od škola Braće u Njemačkoj te uskoro, zajedno s papama Eugenijem IV, Pijem II i Sikstom IV, postao njihov zaštitnik i veliki zagovornik. Takva podrška bila je ključna za širenje škola kojih je do kraja 15. st. bilo po čitavom teritoriju Nizozemske i Njemačke.⁽¹¹⁾ Uloga Nikole Kuzanskog povezana je i s vrlo otvorenim preuzimanjem novih ideja humanizma i renesanse kojim su ih putem, iz Italije kao postojbine, preuzela područja srednje i sjeverne Europe.

Martin Luther (1483.-1586.) treći je čuveni đak škole Braće zajedničkog života koju je on pohađao u Magdeburgu. Iako se u potpunosti razišao s Rimskom crkvom Braću je uvijek cijenio tako da je o njima govorio vrlo pomirljivim tonom na nekoliko mjesta, a osobito nakon što se većina pripadnika škole u Herfordu (sjeverna Njemačka) priključila njegovom reformatorskom pokretu. Ta je škola značajna kao prvo sjedište Luteranskog bratstva, kako se nakon toga nazvala, aktivnog do 1841. godine.
__________________________
(8) Na crkvenom saboru u Vienneu 1311. godine njihov je način života zabranjen.
(9) Po naslovu Groteovog teksta Odluke i namjere, a ne zavjeti. Vidi ENGEN, str. 65.
(10) Nisu poznavali niti osnove latinskog, a u cijeloj Nizozemskoj bilo je jedva nekoliko učenjaka čiji je glas mogao ići dalje od granice dijeceze u kojoj su stolovali. Također i poznato sveučilište u Liègeu, kao jedino srednjovjekovno učilište u tim krajevima, u vrijeme Grotea više nije bilo na dobrom glasu; zapravo više jedva da je i imalo ikakav glas!
(11) Kao slikovit primjer popularnosti škole Braće zajedničkog/jednostavnog života je broj polaznika središnje škole u Deventeru koja je 1500. godine brojila preko 2000 učenika!

KONGREGACIJA U WINDESHEIMU

Način života u zajednicama posvećenim duhovnosti i radu, a bez zavjeta, bio je dovoljan razlog za sumnjičavost koja je dolazila iz postojećih redovničkih zajednica, sve do otvorenih napada protiv Braće. Da bi riješio taj problem, Grote je pred kraj života uputio dio braće da prihvati život u skladu s jednim od redovničkih pravila. Njegov nasljednik, Florence Radewyns (1350.-1400.) tu je zamisao proveo u djelo odabravši njih šestoro (među njima i starijeg brata Tome Kempenca) sa zadatkom da započnu posvećeni život u Wildesheimu po Augustinovu pravilu.⁽¹²⁾ Važno je istaknuti da se on nalazi samo 4 kilometra od utjecajnog augustinskog samostana u Zwolleu, te da se 1413. kongregaciji priključilo sedam samostana obližnje provincije Gronendaal osnovanu od Ruusbroeca što upućuje na njezinu naglašenu kontemplativnu usmjerenost. Na vrhuncu moći krajem 15. stoljeća kongregacija se sastojala od oko stotrideset kuća muškaraca i oko stotinu onih žena.⁽¹³⁾ Međutim, pokret reformacije u 16. st. snažno se obrušio na sve što je imalo ikakve veze s katoličkim (iako je sam Luther simpatizirao Braću, kako je već navedeno), tako i na Windesheim koji je razrušen oko 1600. kao i 70ak drugih samostana. Godine 1732. još se spominju 32 preživjela samostana, da bi se početkom 20. st. broj sveo na – jedan! (Uden u Nizozemskoj).
__________________________
(12) Istovremeno je kuće posvećenih sestara osnivao drugi veliki nastavljač Groteova djela John Brickenrinck (?- 1419.). AUGUSTINOVO PRAVILO - Pravilo koje je za život svećenika predložio sv. Augustin, a koje se u punoj mjeri počelo primjenjivati u mnogim kanoničkim zajednicama (kućama) počev od 11. stoljeća. Jedan smjer išao je prema okupljanju klera oko biskupijskih središta, dok je drugi išao u smjeru novih redovničkih zajednica koje su živjele na osnovu prihvaćenih zavjeta čistoće, siromaštva i poslušnosti. Također postoje i obični kanonici, bez zavjeta, te kanonici laici koji su bili česti u ranom srednjem vijeku, a do danas su se sačuvali u Anglikanskoj crkvi. Neki od poznatijih kanoničkih redova su: Viktorinci, Sv. Križa lateranskog, Premonstrati/Norbentinci, Sv. Križa (križari), Gilbertinci i dr.
(13) Kuće muškaraca odnose na one od Braće (45) kao i od Kanonika (85). Različiti izvori donose različite podatke osobito o broju kuća Sestara. Novija istraživanja govore o otprilike 40 kuća u Nizozemskoj i oko 60 kuća u sjeverozapadnoj Njemačkoj, od kojih su većina početkom 16. stoljeća postala kuće franjevačkog trećeg reda. ENGEN, str. 19.

Najvažniji doprinos windesheimskih kanonika bio je u njihovom reformatorskom radu usmjerenom prema cjelokupnoj crkvenoj zajednici, a osobito prema dijacezanskom svećenstvu i laicima u vidu obnove pobožnosti u slavljenju službe Božje i svetog sakramenta pričesti. Uz to, dokumentiran je i znatan utjecaj reformskih ideja i na samostanske redove (27 augustinskih, 8 benediktinskih, 5 cistercitskih i 3 premonstratska) što se odvijalo pod patronatom papinog izaslanika Nikole Kuzanskog.

Još je u jednom vidu Windesheimski samostan postao nezaobilazno mjesto u proučavanju povijesti duhovnosti Crkve: kanonik imenom Toma iz Kempena, na hrvatskom znan kao Toma Kempenac, autor je (poslije Biblije) najprevođenijeg djela kršćanske književnosti u povijesti – Nasljeduj Krista.

TOMA KEMPENAC
Istina u nama govori bezglasnim riječima.⁽¹⁴⁾

Thomas à Kémpis rođen je u gradiću Kempenu u pokrajini Donje Rajne 1380. godine u obitelji Hemerken. U dobi od 12 godini otišao je sa starijim bratom Johnom u gradsku školu u Deventer koju je završio 1399. i u koje je vrijeme upoznao s djelovanjem Braće zajedničkog života koji su školu vodili. Nakon završetka škole otišao je u samostan Sv. Agneze u Zwolleu gdje mu je brat bio prior i gdje ostaje do smrti 1471. godine. Živio je mirnim, povučenim životom posvećenim molitvi i radu koji se sastojao u pisanju i kopiranju svetih spisa po kojemu su pripadnici Braće bili osobito poznati. To dobro oslikava podatak po kojemu je Toma preveo čitavu Bibliju četiri puta(!) što je za ono doba bio golem posao. Uz to, puno je i pisao na temu posvećenog i pobožnog života, razne traktate i meditacije, pisma i propovijedi, a i životopise suvremenika: Gerta Grotea, Florensa Radewijnsa i svete Liduine iz Schidama, te najpoznatije djelo koje ga je proslavilo gotovo u svakom djeliću kršćanskoga svijeta, Nasljeduj Krista.
__________________________
(14) TOMA KEMPENAC, Nasljeduj Krista, Zagreb, 1995., str. 82.

NASLJEDUJ KRISTA⁽¹⁵⁾ I DUHOVNOST POKRETA DEVOTIO MODERNA
Bez Puta nema ni putovanja, bez Istine nema ni spoznaje, bez Života nema ni života. Gert Grote

Pokret Devotio moderna dio je širih društvenih i religijskih promjena tijekom kasnog srednjeg vijeka s težnjom cjelovite duhovne obnove. U tom su smislu braća i sestre naslijedili tradiciju cistercita i franjevaca koji su do tog vremena samostanima i napisanim djelima već bili prisutni na cijelom kršćanskom Zapadu. Najzastupljenija djela koja su se su kućama čitala bila su: Razgovori pustinjskih otaca od Kasijana, propovjedi sv. Bernarda, djela sv. Bonaventure i pseudo-Anselma, Knjiga božanske mudrosti dominikanskog mistika Heinricha Seusea (Susoa) i Život Kristov kartuzijanca Ludolfa Saksonskog.

Treba postići čistu vjeru koja je svjetlo koje nas uzdiže iznad prirodnih stvari i tako iznad svih slika... a na kraju, najteže nam je uzdići se i iznad te slike svjetla čiste vjere.⁽¹⁶⁾
Geert Grote

Iako je utjecaj velikih mistika toga vremena kao što su Seuse (Suso) ili Ruusbroec bila vidljiva u ranim stadijima pokreta, osobito kod Grotea, kasniji je razvoj pokazao da se duhovnost pokreta u potpunosti odmakla od svih mističnih, apofatičnih utjecaja, te se priklonila više konkretnoj duhovnosti.

Znanje se ne sastoji od (mentalnih) slika. Samo oni koji transcendiraju sve slike, a takvih je jako malo, samo oni imaju istinsko znanje.⁽¹⁷⁾
Geert Grote

Ona se temeljila na četiri načela: život u Kristu, čitanje Pisma, napredovanju u moralnoj svetosti i razvoju unutrašnjeg života, a koji se na kraju manifestirao u svetom ophođenju prema svim stvarima i situacijama u životu. Najcjelovitiji prikazi njihova načina života nalaze se u dva pisana djela: prvo je od najznačajnijeg pisca iz prve generacije članova pokreta Gerarda Zerbolta (1367.-1398.) naziva Duhovni uspon⁽¹⁸⁾, a drugo od najznačajnijeg iz druge generacije - Tome Kempenca.
__________________________
(15) Postoje još tri nova izdanja: Verbum, 2005. i 2007.; Prometej 2007.
(16) ENGEN, str. 111/2.
(17) Isto, str. 113.
(18) Isto, str. 243.

Nasljeduj Krista je vjerojatno, nakon Svetog pisma, najpoznatija knjiga u kršćanskom svijetu. Tu popularnost duguje vrlo živom jeziku, istančanom osjećaju za bitno, snažnoj osjećajnosti koja daje uvjerljivost istinskom duhovnom iskustvu kojim je knjiga protkana. Sastoji se od četiri knjige: Upute korisne za one koji žele voditi pobožan, duhovan život, Opomene koje nas upućuju na unutrašnji život, O unutarnjoj utjesi i O sakramentima oltara i poticaju na Svetu pričest. U većem se dijelu autor sâm prikazuje kao poticatelj i učitelj pobožnog života, dok se u drugom kao učitelj pojavljuje Isus što stvara poticajan dijalog (ujedno time ukazuje na način kako bi to trebalo i u svakodnevnoj praksi činiti). Čitajući, snažno nas obuzima taj proročki govor, koji odjekuje objavama božanskog nauka (najprisutnije u trećoj knjizi). Kao glavna karakteristika ovog djela, koja je bila doživljena u svoje vrijeme na vrlo intenzivan način, može se zaključiti da ta fascinacija traje do danas.

Međutim, kao što je to već ranije rečeno, Nasljeduj Krista označava značajan odmak pokreta D. M. od jezika mistike, osobito apofatičke. Ona se doduše može vidjeti u pojedinim recima razasutim diljem knjige kao što su:

Tko posjeduje pravu, savršenu ljubav taj ni u čemu ne traži sebe, već u svim stvarima želi tek vidjeti kako se veliča slava njegovog Gospodina.⁽¹⁹⁾

Sveci su nastojali riješiti se svih zemaljskih požuda da bi mogli u svojoj najunutrašnjijoj naravi tražiti Boga i ostvariti sebe u sebi.⁽²⁰⁾

Tko nalazi Jedno u svemu, tko sve svodi na Jedno, tko u svemu može vidjeti Jedno, taj će moći sačuvati mirnu, postojanu narav i nikada neće izgubiti mir u Bogu. O Istino! Bože! Učini me jednim s Tobom u vječnoj ljubavi!⁽²¹⁾

Ipak, presudni je naglasak u knjizi stavljen na dualizam zemaljskog (ljudskog) i božanskog, tijela i duha i, pri tome, na snažnu potrebu preziranja svega zemaljskoga.⁽²²⁾

Jer postojano prezirati svjetovna zadovoljstva, u svim vrlinama marljivo napredovati, voljeti red i poštenje, ustrajati u strogoj pokori i poslušnosti, u samoodricanju i trpljenju podnositi sve što nam je teško iz ljubavi prema Isusu: to nam daje hrabrost i vjeru da ćemo umrijeti kao sveti.⁽²³⁾

Budi uvijek stranac i gost na ovoj Zemlji kojeg se ne dotiču poslovi ovog svijeta. Održavaj svoje srce slobodnim i stalno usmjerenim prema gore, prema Bogu, jer ovdje dolje za tebe nema stalnog boravišta.⁽²⁴⁾

Tako će biti nezadovoljan i nemiran zbog potrebe zadovoljavanja svjetovnih dužnosti: «...hraniti se, piti, bdjeti, spavati, mirovati, raditi: to je sve muka za čovjeka»⁽²⁵⁾, čime kao da nepokazuje stupanj vrhunaravnog duhovnog života (kako ga naziva Ruusbroec), stanje u kojem se one prihvaćaju kao jednakovrijedan sastavni dio života. Upravo taj u kojemu se proživljava istinska svetost življenja.⁽²⁶⁾

Sljedeća je značajka duhovnosti Kempenčeva djela da prepoznaje važnost vremena nevolja i duhovne suhoće, te njihovog strpljivog podnošenja, ili svete ravnodušnosti kako ju je dva stoljeća kasnije nazvao Franjo Saleški.

Sine moj, strpljenje i poniznost u teškim vremenima dopadaju mi se daleko više od punine utjehe i pobožnosti tijekom vedrih dana... Stoga, sakupi hrabrost i budi uvijek iste naravi bez obzira na događaje, i oboružan strpljivošću spremi se dočekati još teže patnje.⁽²⁷⁾

Postepeno, strpljenjem i ravnodušnošću oslanjajući se na Božju pomoć sve ćeš lakše riješiti, nego ako se kruto suprotstaviš neprijatelju.⁽²⁸⁾

Što se tiče molitve može se generalno reći da autor govori o meditaciji, tj. razmatranju kao najuputnijeg sredstva za duhovni život, iako se na nekoliko mjesta nazire i dublja, kontemplativna razina.

Želim čuti što Gospodin, moj Bog, u meni govori.⁽²⁹⁾

Uvijek iznova, svakog trenutka, u malom i u velikom trebaš napuštati sebe... Ja te želim nagog i bez ičega... Stoga nauči u miru čekati Moje odluke i to mirovanje će te voditi dalje.⁽³⁰⁾

Ali ipak u svemu prepoznaje specifičan ritam duhovnog života kojeg karakterizira stalna mijena razdoblja utjeha i milosti, i razdoblja suše i nemira.

Također se stvaran napredak u duhovnom životu ne sastoji samo u tome da uživaš milost nebeskih utjeha već i u tome, i prije svega u tome, da ponizno i samoprijegorno održiš svoje srce strpljivim i onda kada se milost povuče da zbog toga ne popusti tvoja revnost prema molitvi, a ostala dobra djela koja si inače činio, sada potpuno ne napustiš. Štoviše, sve ono što još možeš učiniti, učini s radošću kako najbolje znaš i umiješ i nemoj, možda zbog slabosti duha i straha duše, koji te pritišću sama sebe potpuno zapostaviti.⁽³¹⁾

__________________________
(19) KEMPENAC, str. 28.
(20) Isto, str. 21. Upadljiva je sličnost s jezikom Meistera Eckharta.
(21) Isto, str. 12. Također, vidi bilješku 21.
(22) Suvremeni autori, mistici ističu dualizam kao jedan od glavnih prepreka prema istinskom, dubinskom duhovnom iskustvu. Vidi npr. WILLIGIS JÄGER: Mysticism for Modern Times, Liguori Publ., 2006., str. XX-XXII., RICHARD ROHR: The Naked Now, USA, 2009., str. 129.-131.
(23) KEMPENAC, str. 44.
(24) Isto, str. 46.
(25) Isto, str. 41.
(26) Usporedi Ruusbroecovo objašnjenje nužnosti ostvarenja kontemplacije u akciji, u svakodnevnom životu u: RUUSBROEC, Svjetlucajući kamen, str. 109. i BRADIĆ, Jan van Ruusbroec, Jeka tišine br. 2, 2010., str. 29.
(27) KEMPENAC, str. 181.
(28) Isto, str. 25.
(29) Isto, str. 81. Izreka koja podsjeća na poznatu izreku Meistera Eckharta.
(30) Isto, str. 143/4.
(31) Isto, str. 93.

UTJECAJ POKRETA DEVOTIO MODERNA

Pokret Devotio moderna u svom je ishodištu srednjovjekovni izraz potrebe za ostvarivanjem što savršenije pobožnosti i što boljeg i svetijeg života. Procvat je doživio na području današnje Nizozemske, Belgije i sjeverozapadne Njemačke u vremenu od 1380-ih do oko 1500. godine.

Ono što i danas zadivljuje i začuđuje je da je pokret, u vremenu kada su mnogi pripadnici Crkve bili koruptivni i bez imalo svetosti poziva, kada je bilo toliko krivovjernih strujanja, a opće stanje puka bilo označeno velikom nezainteresiranošću za bilo čim duhovnim, započeo jednostavnom težnjom za svetijim, duhovnijim i jednostavnijim (siromašnijim) životom na temelju jednostavne odluke i namjere da se tako želi živjeti. Veliki broj pobožnih muškaraca i žena, te pripadnika nižeg svećenstva okuplja se u kućama gdje obdržavaju pravila koja su si sami odredili i to sa samo jednom svrhom – da žive duhovnijim životom. To je značajna karakteristika duhovnih putova Crkve u kasnom srednjem vijeku nazvan «srednjim putom». Kako se pokazao uspješan već na primjerima begina i begarda, neudate laikinje i neoženjeni laici zajedno s pripadnicima nižeg klera dobrovoljno se udružuju u skupine unutar granica srednjovjekovnih gradova s ciljem ostvarenja intenzivnog religioznog života, ponekad s naglašenim karitativnim, a ponekad s naglašenim povučenim, kontemplativnim radom i djelovanjem.

Takav život bio je ispunjen duhovnim vježbama koje su činile najvažniji dio njihove svakodnevice. Može se reći da su one postale uvriježene u kršćanskoj praksi nadalje prvenstveno zaslugom braće i sestara pokreta D. M. Vježbe su podrazumijevale i post i molitvu i meditaciju kao i sva druga pobožna djela koja su se činila u sabranosti.⁽³²⁾ Pripadnici pokreta su također bili značajni posrednici, usporedno s franjevcima, u općem prihvaćanju pobožnih meditacija života, smrti i uskrsnuća Isusa Krista.

Jedna od ključnih stvari koja pokret čini modernim jest organiziranje mreže škola koja su osiguravala bolje niže obrazovanje širem krugu stanovništva, te višeg obrazovanja namijenjenog klericima, kao i naglašavanje potrebe prevođenja i prepisivanja svetih (a kasnije i drugih, humanističkih) knjiga. Time je omogućeno uvođenje novih, renesansnih i humanističkih pogleda koji su Europu počeli osvajati tijekom 15. stoljeća. U društvenom smislu, slobodno organiziranje dobrovoljnih skupina koje su živjele u jedinstvenom duhu i nadahnuću sa zajedničkim religijskim i društvenim ciljem otvarala je prostor slobodoumnijem ophođenju s crkvenim, jasno određenim i omeđenim, područjem.

No još je važniji bio utjecaj na kasnija zbivanja koja su na bitan način označila Crkvu u budućnosti nakon Lutherovog reformatorskog pokreta početkom 16. stoljeća. Naime, i Luther s jedne, i Ignacije Loyolski s druge strane (kao najznačajniji pripadnici suprotstavljenih strana), u velikoj su mjeri bili inspirirani duhovnošću pokreta nove pobožnosti. Vrlo su cijenili njihove tekstove koje su zdušno preporučivali za čitanje i preporučivali prakse koje je pokret uveo u svakodnevnu službu. Na taj je način pokret Devotio moderna ušao u stvarno moderno doba i u jednom promijenjenom obliku ušao u samu srž duhovnosti nove ere koja je prisutna i danas, oko nas i među nama.

Sine dragi, koliko se uspiješ odreći sebe, toliko ćeš se moći stopiti sa mnom. Oslobodi se sebe i biti ćeš jedno sa mnom. O tebe te ne vezuje ništa osim tvojih težnji. A ako napustiš sebe sama to te čini jedno s Bogom. Moja je volja: ti moraš konačno i u potpunosti zanijekati svoju volju i naučiti vršiti moju volju bez prigovora i ne tužeći se. Zato nasljeduj mene. Jer ja sam put, istina i život.⁽³³⁾

__________________________
(32) Neka od djela znamenitih pripadnika pokreta D.M. koja su pisana pod tim naslovom su od Johna Kessela (?-1398.) i Dirca iz Herxena (1381.-1457.). Vidi ENGEN, str. 51-52.
(33) KEMPENAC, str. 177.

Novo u kolumni

• O dijalogu
• Vjerujem
• Opazke VIII
• Opazke VII
• Opazke VI

Najčitanije u kolumni

• Katolička crkva o kontracepciji i o pobačaju (6629)
• Seksualna zlouporaba žena u Katoličkoj crkvi (4350)
• Hipokrizija (4162)
• Žene u Katoličkoj crkvi (3912)
• OTVOREN GOVOR U CRKVI (3770)

Komentari u kolumnama

• Drinske mučenice - eutanazijom do vječnog života (1)
• Futuvvet (1)
• Božić ipak dolazi (1)
• Vedska književnost (2)
• Žene u Katoličkoj crkvi (1)