FRANJINA MOLITVA ZA MIR

Sveti Franjo Asiški, znano je, bijaše čovjek mira. U nizu situacija je to pokazao, u nizu molitava tražio. Za pomirenje on moli u i „Pjesmi stvorova“. Dovoljno je da promotrimo njezinu simboličku strukturu pa da nam to postane očitim. Franjo nas k tome poziva i da se uvijek iznova pitamo što mir zapravo jest.
„Pjesma stvorova“ hvalidbeni je zanos okrenut Stvoritelju a svoj izraz nalazi u bratskom zajedništvu sa svim stvorenjima. Dok Franjo pjeva o stvorovima, priziva kozmičku stvarnost u kojoj se ljudska duša i materijalno stvorenje susreću i uspostavljaju skladan odnos. Svakodnevne riječi iz međuljudskih odnosa: „brat“, „sestra“, „majka“, pridružene kozmičkim stvorenjima slave susret, izražavaju trajno pomirenje u kojem se čovjek i svijet ujedinjuju u primarnom jedinstvu svega stvorenoga.
Ulazak u to zajedništvo ujedno je i otvaranje čovjeka njegovu cjelovitom, potpunom biću koje sadrži i Zemlju i Nebo. Stvorenja su simbolička očitovanja čovjekova odnosa s vlastitom intimom i najdubljom žudnjom, mjesto gdje se susreće sa životom. Ne možemo se doista, dubinski bratimiti s kozmičkim elementima a da se ne pomirimo i sa svime što ti elementi simboliziraju, tj. s vlastitom, intimnom arheologijom.
Simbolika svakog elementa ambivalentna je. Onoga tko im se pasivno predaje, kozmički elementi mogu razoriti: voda potapa, vjetar raznosi, oganj pali, zemlja isušuje, sunce prži. Put prema dubinama nas samih može biti pogibeljan. Franjin himan životu proročko je slavljenje intimne budućnosti: zemlja, vatra, voda, zrak simboliziraju tamne energije koje nas nastanjuju te, ukoliko ih pripitomimo poput vuka iz Gubbija, bivaju preobražene iz neprijateljstva u bratstvo, iz destruktivne u kreativnu stvarnost. Onoga tko im se predaje aktivno, kozmički elementi obuhvaćaju svojom stvaralačkom energijom: voda utažuje žeđ i čisti, vjetar blaži, oganj grije, zemlja smiruje i hrani, sunce osvjetljuje. Tek prošavši kroz tamnu noć, možemo ući u prosvijetljeno iskustvo prvotnoga jedinstva u novom stvorenju. Tek kad se pomirimo sa samima sobom, kadri smo tražiti pomirenje među nama ljudima. Stoga su ljudsko bratstvo i kozmičko bratstvo neodvojivi.
Pjesma izražava težnju za pomirenjem suprostavljenih polova. Franjo elemente stavlja u srodne parove: sunce i mjesec (svjetlost i odsjaj), vjetar i voda (božansko posredništvo i beskonačne mogućnosti), vatra i zemlja (Božja snaga i hrana života), braća i sestre (animus i anima). Elementi svakoga para su u uzajamnom dijalogu davanja i uzlaženja (sunce, vjetar, vatra) te primanja i silaženja (mjesec, voda, zemlja). Par sunce-zemlja tvore okvir: sunčeve zrake predstavljaju nebeske utjecaje što ih prima Zemlja, a njegov sjaj sve stvari čini vidljivima. Dok duhovna smrt negira život, prihvaćanje tjelesne smrti preduvjet je života, unatoč smrti. Sestra smrt nas objedinjuje: ona nije samo primanje i silaženje, nego i davanje i uzlaženje. Ali tek po prihvaćanju osiromašenja od ega i bogaćenja Božjim bogatstvom, tj. patnji, siromaštvu, praštanju, zahvalnosti i poniznosti.
Franjin hvalidbeni psalam osobna je njegova liturgija, obred prihvaćanja smrti i otvaranja energijama kozmosa te izraz ushićene radosti zbog Božje svetosti.

Novo u kolumni

• O dijalogu
• Vjerujem
• Opazke VIII
• Opazke VII
• Opazke VI

Najčitanije u kolumni

• Katolička crkva o kontracepciji i o pobačaju (6629)
• Seksualna zlouporaba žena u Katoličkoj crkvi (4350)
• Hipokrizija (4162)
• Žene u Katoličkoj crkvi (3912)
• OTVOREN GOVOR U CRKVI (3770)

Komentari u kolumnama

• Drinske mučenice - eutanazijom do vječnog života (1)
• Futuvvet (1)
• Božić ipak dolazi (1)
• Vedska književnost (2)
• Žene u Katoličkoj crkvi (1)