O DOBRIM RIJEČIMA
Poslano: 17.12.2010 | Jadranka Brnčić
Piše: Jadranka Brnčić
Postoje ljudi čije nas riječi, dopustimo li im, diraju u središte bića. Razgolićuju nas do ljepote kojom smo viđeni. Njihove riječi imaju dubinu šutnje i prostranstvo prijateljskoga razgovora. A djeluju poput vode što oživljuje suhe te uspravlja slomljene travke, a sićušne biljke razrasta u golema stabla.
Dobre riječi izgovaraju sveti ljudi. Ljudi koji nauče slušati prije nego što progovore. Ljudi koji radije šute, nego govore, a kad govore izgovaraju samo dobre riječi.
Obasjani dobrim riječima i sami postajemo dobrima. Svetima. Ispunjeni onom svetošću u kojoj su dobre riječi moguće u cjelovitu svijetu.
Porijeklo dobrih riječi, a da onaj tko ih izgovora to i ne mora znati, u osluhu je druge jedne Riječi.
Dobre riječi izgovorene su iz Božje šutnje. One borave u prapočecima svijeta. Tada čovjek životinju i biljku, stijenu i jezero, zvijezdu i sunce – zove po imenu. Tada iz glazbe kozmosa razabire najtananije titraje vlastitih struna.
Porijeklo dobrih riječi pomiren je svijet. Svijet u kakvu patnja biva praćena nježnošču. Svijet u kakvu radostima biva podarena dubina i njihovu letu smjer.
Dobre su riječi poput tiha poziva što nam se obraća, oslovljavajući nas s Ti. One imaju lice. Pogled i osmijeh.
Dobre riječi miluju, no kadikad i sijeku. Puno ih je Sveto pismo. Pismo što nam se obraća ne bismo li se obratilili, pokrenuli, bili uvedeni u cjelovit svijet što boravi u središtu našega bića. Pismo što nas oslobađa najčešće milom, kadikad i silom. Silom patnje otvorene šutnjom za neizgovorljivu riječ.
Pismo nam nije potrebno tumačiti, niti ćemo ga razumjeti ako nam ga tko drugi tumači. Tuđe nam tumačenje može biti tek pomoć kada nam naslage prošlosti zastiru pogled ili kad jezik nije otprve znan. No, tek je u šutnji moguće čuti smisao svake riječi. Smisao često zaboravljan. Ili zatrpavan brojnim riječima bez šutnje.
Sveto pismo vlastito je tumačenje u činu obraćanja nama. Nastanjeno dobrim riječima ni ono samo ne tumači zbilju i ne nalaže nam ponajprije što nam je činiti ili ne, nego nas mijenja. Preobražava. Jednostavno nastanjuje dobrim riječima.
Riječi se utjelovljuju: prazne rađaju ispraznost, pune – puninu. Prisutnost.
Dobra riječ je poput dobre osobe. Stoga se Božja riječ i utjelovljuje u dobroj osobi. U osobi koja izgovara dobru riječ Božja je riječ poput glasa što po imenu poznaje i zove srdžbu, strah i smrt te im daruje ljudsko lice.
U svetoj osobi Božja riječ ima tijelo. U Božjemu pismu Njegova nam se riječ ne obraća slovom nego osobom. Ona za nas nije zapovijed nego blizina. Nije prošlost nego sadašnja budućnost. Isus.
Isus nam nije došao tumačiti Božje riječi. Nego biti riječ. Biti osoba. Da bismo i mi bili. Izmireni, cjeloviti i preobraženi. Njegove riječi nisu govor o Kraljevstvu Božjem. One Kraljevstvo Božje jesu. U nama i među nama.
Blizu ti je riječ
Mojsije je govorio narodu:
„Poslušaj glas Gospodina, Boga svoga,
držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe
zapisane u knjizi ovoga Zakona!
Obrati se Gospodinu, Bogu svome,
svim srcem svojim i svom dušom svojom.
Ova zapovijed što ti je danas dajem
nije za te preteška niti je od tebe predaleko.
Nije na nebesima da bi rekao:
'Tko će se za nas popeti na nebesa,
skinuti nam je i objaviti da je vršimo!'
Nije ni preko mora da bi mogao reći:
"Tko će preko mora za nas poći,
donijeti nam je i objaviti da je vršimo!'
Jer blizu ti je riječ, u tvojim ustima
i u tvome srcu da je vršiš“ (Pnz 30,10-14).
Dođi da ti vidim lice i da ti čujem glas
„Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeće brda, preskakuje brežuljke. Dragi je moj kao srna, on je kao jelenče. Evo ga za našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke. Dragi moj podiže glas i govori mi: "Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi, jer evo, zima je već minula, kiša je prošla i nestala. Cvijeće se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja dođe i glas se grličin čuje u našem kraju. Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriše. Ustani, dragano moja, ljepoto moja i dođi. Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno"“ (Pj 2,8-14).
