O KRŠĆANSKOJ MEDITACIJI
Poslano: 29.08.2011 | Jadranka Brnčić
Piše Jadranka Brnčić
Meditacija nije novina u kršćanskom životu – njezini su korijeni duboko u tradiciji. No, nažalost, mnogi su kršćani izgubili vezu s kontemplativnom molitvom.
Bog je prisutan u Svetom pismu, u liturgiji, vidljiv u prirodi, na ljudskim licima. No, otkriva nam se u dubinama naših bića do kojih se putuje kroz tišinu.
Što zapravo želim? Više ljubavi? Zdravlja? Novca? Bolji posao? Da, sve to. I više. No, tko je onaj tko želi u meni?
Naše su misli i brige usporedive s jatom bučnih vrabaca što nervozno skakuću s grane na granu velikoga stabla. Da bismo ih stišali, ne trebamo se baviti njima ili ih nadglašavati novom bukom. Da bismo se upustili u ovu avanturu, dovoljno je tiho ponavljati kakav jednostavan zaziv Bogu. Naša se pozornost tada odvezuje od naših uobičajenih misli i briga, stavlja u Božju prisutnost. Dovoljno je otpustiti misli. Promatrati ih.
Što zapravo želim? Nutarnji mir? Osjećaj ispunjenosti i prisutnosti sebi? Nije li tek Božja ljubav, Duh Božji ono što me može ispuniti preko svake mjere?
Zastanemo li, čut ćemo uzdah Duha u nama. Osluhnemo li, otvorit će nam se ulaz u najdublje odaje našega bića gdje On boravi. Tamo gdje nam je moguće razumjeti i ono što još nismo ni pitali. Meditacija je svakodnevno hodočašće u središte našega bića.
Vežući se uz svoje želje, sputavam se i ne mogu dočekati da mi se željeno daruje. Više ljubavi, zdravlja, novca želim stoga što mi se čini da ću preko zadovoljenja želja doći do punine sreće.
Bogu ne trebaju moje molitve. I prije nego ih izgovorim, On zna što mi je potrebno. Bolje od mene. Njemu treba moja komunikacija s mojim najdubljim Ja gdje me već čeka ono što tražim. Premda ne uvijek na način na koji očekujem – Bogu je više stalo do moje slobode nego do moje sreće.
Gdje da te sretnem, Bože, ako ne ponajprije u sebi? Gdje da te nađem ako ne u svojoj prisutnosti sebi i svijetu? Gdje da te prepoznam ako ne u prirodi, umjetnosti, licima i u svojoj svakodnevici? Gdje da te dotaknem ako ne u patnji čija rana biva pukotinom kroz koju prosijava Kristova ljubav?
U slobodi je radost kakvu nikakvo ispunjenje želja ne može doseći. U slobodi je samoća kakvu nikakva ljubav ne može obeshrabriti. U slobodi je siromaštvo kakvo nikakvo bogatstvo ne može obogatiti. U slobodi je mir kakav nikakvo zlo ne može pomutiti. U slobodi je Božja prisutnost kakvu nikakva sigurnost ne može jamčiti.
Najdublja zapreka meditaciji u slutnji je da osobni susret s Bogom zahtjeva korjenitu promjenu. Svrhe vježbi koncentracije mogu se predvidjeti: opuštenost, proširenje svijesti, postizanje nutarnjega sklada, zaštita od stresa. U kršćanskoj pak meditaciji tihi glas Duha potiče na djelovanje, na suobličavanje s Kristom, na radikalno obraćenje.
Meditirajući ulazimo u sebe, no ujedno i izlazimo. Izlazimo iz vlastitoga Ja prema božanskomu Ti. Bog nas poziva da se zaboravimo, izgubimo da bismo se našli u Bogu, da bi nas On dotaknuo, obgrlio, obuzeo te da bismo, naposljetku, s ljubavlju i zahvalno ponovno prigrlili svoju svakodnevicu, sebe same i ljude darovane nam na našemu putu.
***
Bog je središte moje duše.
Sveti IVAN OD KRIŽA
***
Mi ne znamo moliti kako valja, no Duh se zauzima za nas.
Sveti PAVAO (Rim 8, 26)
***
Ukoliko želite mir, nastojte promijeniti sebe, ne druge ljude. Lakše je papučama zaštititi svoja stopala nego cijelu zemlju prekriti tepihom.
Anthony de MELLO
***
Jedino što Bog želi od čovjeka jest smireno srce.
Meister ECKHART
***
Ne moraš znati što se točno događa ili što će se dogoditi. Valja ti prepoznati mogućnosti i izazove što ti ih nudi sadašnji trenutak te ih hrabro prigrliti u vjeri i nadi.
Thomas MERTON
