STVORENJA, BRAĆA NAM I SESTRE
Poslano: 12.04.2011 | Jadranka Brnčić
Piše Jadranka Brnčić
Kakvi smo ljudi bjelodano se otkriva u našem odnosu spram drugih živih i neživih bića. Povrijedimo li njihovo temeljno pravo na opstojnost, možda nas i dosegne kakva pravna kazna, ali moralna nelagoda jedva. Kada nas ne koče društveni i moralni obziri, bivamo bezobzirniji. Zapravo, kakvi doista jesmo.
Znanost i Crkva pridonijele su oblikovanju ljudskoga nadmenog stava spram drugih bića. Ponajprije bavljenjem isključivo ljudskim svijetom i čovjekom kao središtem svemira.
Zašto je Darwinova teorija evolucije, utvrdivši zajedničko porijeklo životinja i ljudi, izazvala toliko otpora u teološkim krugovima? Postalo je očito da su sva ranija pravdanja vrhovnoga mjesta koje si čovjek pripisuje u hijerarhiji živih bića doista upitna. Ta nije li nas Bog, ontološki povezane, sve – biljke, životinje, ljude, zvijezde i galaksije – stvorio u istom stvaralačkom zamahu, od iste građe i s istom smrtnom sudbinom?
Treba li uopće postaviti pitanje: kamo nas je dovelo veličanje prednosti što ju čovjek, posjedujući razum, ima pred drugim stvorenjima?! To da je čovjek stvoren na sliku Božju daje mu tek jednu prednost – prednost veće odgovornosti. Povjerivši nam stvorenja na čuvanje, Bog nam ih zacijelo nije dao u vlasništvo.
Vlasnički odnos došao je s prvim ubojstvom. Kajinovim. Otada se prema ne-ljudskim bićima ponašamo kao prema objektima stvorenima za zadovoljavanje naših potreba i užitaka, a ne kao prema subjektima koji imaju vlastit život vrijedan po sebi.
No, kako očekivati da razumjednemo kako su nam sva stvorenja braća i sestre ako ponajprije ne razumijemo da smo to međusobno mi ljudi?!
Osloboditi čovjeka od ugnjetavanja nije moguće dok ne budu oslobođena sva bića. Žene nisu da bi služile muškarcima, ni siromašni bogatima, ni slabi jakima, a ni minerali, biljke i životinje da bi ih ljudi istrebljivali. Genocid i biocid proizlaze iz iste strukture zla.
Kakvi smo prema drugim ne-ljudskim bićima pokazuje kakvi smo kadri biti prema ljudima.
Početak trećega tisućljeća obilježen je dvjema krajnostima: s jedne strane, brutalnom tiranijom ljudskih nad ne-ljudskim bićima u ekonomske i istraživačke svrhe, a s druge strane, revolucionarnim promjenama u našem shvaćanju ne-ljudskih bića i njihovih prava na ničim ugrožen život, prirodan rast i razvoj.
Ipak, valja primijetiti: zanimanje ljudi za dobrobit životne zajednice na Zemlji probuđeno je tek kad je narušavanje ekološke ravnoteže zaprijetilo opstanku ljudske vrste. Opet čovjek u središtu svemira!
Bog je Otac svemu stvorenju i do svakog mu je jednako stalo. Cijela je Zemlja biće koje On ljubi. Pitanje opstanka, štoviše i otkupljenja, nije tek ljudsko pitanje, nego kozmičko!
Sveti Franjo Asiški, prisjećajući se Isusova poziva da Evanđelje treba propovijedati svem stvorenju (Mk 16,15), radosnu vijest ljubavi hoće dijeliti sa svima i svima: stoga propovijeda ne samo ljudima nego i pticama, zečevima i ribama. I oni ga slušaju. I on se s njima ophodi kao s osobama, odnosom dijaloga i poštovanja. Naziva ih braćom i sestrama.
Vjera koja se brine samo oko mojega dobra i dobra mojih bližnjih, ograničena je. Vjera koja se brine samo oko dobra ljudi nije cjelovita. Zapravo, kakvi smo doista u odnosu s Bogom, takvi smo u odnosu sa živim i neživim bićima. Naposljetku, takvi smo spram onoga najdubljeg i najtananijeg u našem biću.
Istinski moralni test čovjekov jest njegov odnos prema onima koji su prepušteni njegovoj milosti i nemilosti: odnos prema životinjama. U tom testu čovjek je napravio najviše pogrešaka, a taj je test mjerilo svih drugih njegovih moralnih pogrešaka.
Milan KUNDERA
Čovjek je etičan samo ako mu je život kao takav svet, život biljaka i životinja jednako kao i ljudski, te ako se sav posvećuje tomu da podrži život tamo gdje je ma i najmanje ugrožen.
Albert SCHWEITZER
Čovjek koji iz svoje ljubavi i nježnosti isključi ma koje Božje stvorenje, zacijelo će olako isključiti i drugoga čovjeka.
Sveti FRANJO Asiški
Naše dužnosti prema životinjama neizravne su dužnosti prema čovjeku.
Immanuel KANT
Kristovo trpljenje simbol je trpljenja svih bića. Naša solidarnost sa svakim nevinim, nemoćnim bićem, solidarnost je sa samim Kristom.
Andrew LINZEY
