TROJICA
Poslano: 17.12.2010 | Jadranka Brnčić
Malo se zna o života Andreja Rubljova (1360-1430) najslavnijega ruskog slikara ikona, no njegove ikone, i izvan granica Ruske pravoslavne crkve, nastavljaju zračiti svetošću i uzvišenošću sve do u naše dane.
Ikona Trojica A. Rubljova može se iščitavati na tri plana. Na prvom evocira biblijski odlomak koji opisuje posjetu trojice putnika Abrahamu (Post 18,1-15). Drugi je plan na razini povijesti spasa. Hodočasnici postaju osobe “vječnog savjeta”, one koje su u ime Božje ostarjelom Abrahamu i Sari došle navijestiti rođenje njihova sina, praoca Izabranoga naroda. Na tom planu i pejzaž mijenja značenje: Abrahamov šator postaje Hramom, tj. Crkvom, hrast drvom Života, a tele ponuđeno za jelo zamjenjuje se euharistijskim kaležom.
Treći plan je plan intimnoga Božjeg života. On je tek naznačen u uzajamnom odnosu trojice: spasenje izvire iz Božje nutrine, a ljubav Božja za čovjeka odraz je one ljubavi koja tvori sam njegov bitak.
Način na koji su prikazana tri anđela govori o jedinstvu i jednakosti. Jednog anđela možemo zamijeniti drugim, toliko su slični. Njihova prozračnost i lakoća stvaraju dojam mira, radosti, ljepote i vječne mladosti.
Svaki od njih u ruci drži tanak, produženi štap, na nogama ima sandale i ogrtač preko ramena, što označava da je svaka Božanska osoba putnik, hodočasnik. Imaju krila koja naznačuju čežnju za slobodom od bremena svega zemaljskog. Dolaze izdaleka i idu dalje. Ponizno traže gostoprimstvo.
Tri osobe savjetuju se oko Otkupljenja. Otkupiteljska krv kaleža u središtu je ikone, kao i djela spasenja. Uostalom, štapovi anđela su crveni, što označava Muku. Trojica razgovaraju slušajući jedan drugoga, kao da im je tema jedna jedina: “Bog je tako ljubio svijet da mu je dao svog Sina” (Iv 3,16).
Razlika među anđelima najprije proizlazi iz osobnog držanja svakog od njih u odnosu na druge. Također proizlazi iz kretnje u odnosu na kalež na sredini stola. Svako od njih prilazi otajstvu Otkupljenja na vlastit način. No, savršen sklad ujedinjuje njihovo jednodušno “da”.
Teško je identificirati svakog anđela, a interpretacije su različite. No, uobičajeno je u središnjem liku vidjeti Sina. Zbog tamne purpurne tunike, znaka Božanstva i plavog ogrtača, znaka čovještva. Izblijedjele, ružičasta i lila boja odjeće lijevog anđela simboliziraju neuhvatljiv i neopisiv Očev značaj. A u majčinskoj blagosti desnoga (sa zelenim ogrtačem koji označava preobilje života) prepoznajemo Duha Svetog.
Međutim, Rubljov nije htio dovesti vjernika do toga da se okrene ovoj ili onoj osobi Presvetog Trojstva niti prikazati svaku od njih ponaosob, nego radije omogućiti promatračima ikone da se oslone na biblijsku sliku koja će ih dovesti do kontemplacije otajstva trojstvenoga Boga.
Glavne značajke triju likova su strogo identične: jednaka lica (oči, nos, ovalni oblik), jednaka frizura, izduženo tijelo. Jedino je položaj tijela drukčiji. Čak i da su odjeveni u jednaku odjeću i da imaju jednake kretnje, teško da bi se stvorio veći dojam sklada i jedinstva.
Njihova lica su puna nježnosti, svježine i mladosti. Za njih nema ni prošlosti ni budućnosti, nego jedino Danas njihove vječne mladosti. Sva trojica drže u ruci jednake štapove: imaju jednako dostojanstvo i jednako kraljevstvo. Kroz njihovu odjeću provlači se plava boja, dvostruki simbol: produhovljena čovještva i božanske istine koja prebiva u njima.
Sjede za istim stolom, usmjereni su prema istom kaležu. Glave su im nagnute jedna prema drugoj, kao da žele podijeliti zajedničku tajnu uzajamne ljubavi pune nježnosti i prisnosti. Čini se kao da je svaki od njih ovdje poradi drugoga. Sin je cijelim svojim bićem okrenut Ocu, Duh Sveti je sav usmjeren na ono što će Sin učiniti, a Otac prima i daje.
Njihove kretnje prati kozmički ritam stvorenja koje je naznačeno u pozadini u planini, stablu i građevini, tj. Crkvi. Obrnuta perspektiva istodobno skraćuje udaljenosti i približava figure anđela, izražavajući tako Božju sveprisutnost. Stabilnost i dinamika su jedno. Pokret kružno prelazi s lijevog stopala desnog anđela i naklona njegove glave preko središnjeg anđela i naznaka kozmosa do lijevog anđela u njegovoj uspravnosti. Geometrijski likovi kompozicije (pravokutnik, križ, trokut i kružnica) iznutra strukturiraju sliku: zemlja je pravokutna (zbog četiri strane svijeta), odnos među anđelima je kružan (zbog uzajamnosti njihove ljubavi), anđeo u sredini je izdignut (kao glava križa na koji je raspet Sin, a njega ovaj anđeo i predstavlja), trojicu povezuje trokut (naglašujući trojstvenost otajstva). Kalež odražava srce zajedništva Trojice koji se nalaze u savršenom krugu. A pratimo li desni obris tijela lijevog lika i lijevi obris tijela desnoga lika, primijetit ćemo da u sredini slike ocrtavaju veliki kalež. U kompoziciji se oblik kaleža ponavlja i na krilima likova, od vrha lijevog do vrha desnog krila svakog od njih.
Sinovljeva ruka poseže za kaležom, koji se ističe na bijeloj površini stola, i otvorena je prema njemu kao i ruka Duha Svetog, dok Otac kao da ga blagoslivlje. A pri dnu ikone krug je otvoren za četvrtoga, za promatrača, za nas. Prazno mjesto za stolom poziva i nas da ispijemo kalež, da pristupimo gozbi. Uđemo u njezinu Muku i Slavu. Trojica nas čekaju.
