Spiritus movens - portal za duhovnost

Priroda kao potpora duhovnom životu

Edin Kukavica

Iz knjige Edina Urjana Kukavice “Antropologija tesauvvufa”

Djevičanska, netaknuta priroda izvor je milosti i po tome što u njenim njedrima produhovljeni musliman osjeća prisustvo Božije i odjek svijeta Duha. On čuje dovu stvorenja i u njihovom potpunom pokoravanju i predavanju Božanskoj Volji vidi stanje predanosti (islam), što napose znači potpuno i bezuvjetno pokoravanje i potčinjavanje Volji Božijoj. Sveti čovjek - i žena - je ona osoba koja je potpuno i idealno uklopljena i integrirana i u skladu sa Božijom Voljom, te je stoga, u određenom smislu slika - odraz - prirodnih stvorenja čiji je život u potpunosti u skladu sa Njegovom Voljom. Dova svetih ljudi u stvari je dova koja se čini u ime ukupnoga stvaranja i za ukupno stvaranje, svejednako kao što svaki pojedinac u svome namazu obraćajući se Bogu uči ajete koji su u množini, i time naglašavajući da čovjek klanja namaz i čini dovu kao predstavnik sveg stvaranja.

Sveta geografija i sveta historija – načela za utemeljenje tekije

Edin Kukavica

Pri odabiru mjesta i utemeljenju tekije, osnivači su se rukovodili nekolicinom načela koja – sva – potječu iz osnova svete geografije i historije, a u skladu sa svetopovijesnim razumijevanjem i tumačenjem čovjekovog boravka na Zemlji, te se stoga u literaturi najčešće spominje formulacija ‘prirodno-graditeljska cjelina’. One su uvijek građevine uronjene u prirodno okruženje i potpuno otvorene prema njemu. Rijeka, stijena, klanac ili kanjon, brdo najčešće su oznake mjesta na kojima se tekije podižu, i, zavisno od njih, dobijaju ponekad značenja kapije grada.

Sufizam u osmanskoj književnosti

Adnan Kadrić

sa osvrtom na sufizam u bošnjačkoj književnosti na osmanskome jeziku

Iz djela Objekt ljubavi u tesavufskoj književnosti: Muradnama Derviš-paše Bajezidagića
Autor: Adnan Kadrić
Odlomke odabrao: Senad Nanić

Univerzalni (potpuni) čovjek

Edin Kukavica

Koncept insan-i kamila, Potpunog ili Univerzalnog čovjeka, istovremeno je iznimno komplicirano i u svojoj jednostavnosti jedno od najsloženijih od svih tesavvufskih učenja. Prema sufijskoj kozmologiji, ovaj svijet u svojoj ukupnosti jeste manifestacija Allahovih Lijepih Imena. U ukupnom stvaranju samo je čovjek - kao stvorenje - mjesto manifestacije svih Imena, dok ostala stvorenja manifestiraju određeno Ime ili Sifat (Atribut).

Stres: oboljenje suvremenog doba

Edin Kukavica

Stres je zasigurno jedan od najčešće spominjanih poremećaja ravnoteže koji, koliko god može biti koristan, toliko - ili još više - može biti poguban po ukupno ljudsko zdravlje ukoliko postane pojava koja ima sve karakteristike stalnosti sa manifestacijama - tvrde ljekari - u vidu visokog krvnog pritiska, glavobolje, ulcera, depresije, alergija, srčanog ili moždanog udara, astme, artritisa, dijabetesa pa čak i tumoroznih promjena ili raka.

Transformacija ličnosti (nefs)

Edin Kukavica

Treba prije svega imati na umu da je ličnost u stvari živi proces, a nipošto statična struktura psihe; ličnost nije stvar. Izvorni arapski pojam nefs u neposrednoj je vezi sa riječima u značenju dah, duša, suština, “ja” i postojanje te se stoga radi o procesu koji se odvija u vidu interakcije tijela i duše; nakon što se duša utjelovi, ona zaboravlja svoju izvornu prirodu i biva uzapćena u materijalnom stvaranju; postaje ličnost. Cilj svake duhovnosti - u predmetnom slučaju govorimo o islamskoj pa ćemo u nastavku teksta koristiti pojmove iz tesavvufskog tehničkog pojmovnika - je očišćenje srca, obrazovanje i vaspitavanje ili transformacija ličnosti i prepoznavanje Boga, Uzvišenog.

Suvremena i tradicionalna psihologija

Edin Kukavica

Suvremena psihologija pretpostavlja da je Univerzum - svjetovi - potpuno materijalan te da nema nikakvu svrhu ni značenje; tradicionalna psihologija tvrdi da je Univerzum stvoren u skladu sa Božijom Voljom te da je u potpunosti prožet Božijim Prisustvom. Nadalje, suvremena psihologija smatra da je čovjek tek tijelo, a da um - nekako - razvio iz fizičkog nervnog sistema; treba spomenuti da je značajan element tradicionalne psihologije srce - duhovno ili samo srce, ovisno o kojoj se tradiciji radi - ali u svakom slučaju mjesto manifestacije unutarnje intuicije odnosno nadahnuća, poimanja, razumijevanja i mudrosti. U suvremenoj psihologiji opis ljudske prirode fokusira se i završava opisom ljudskih ograničenja i neurotskih tendencija (klinička psihologija), ili pak na urođenoj dobroti i ljudskoj suštinski pozitivnoj prirodi (humanistička psihologija). Prema tradicionalnoj psihologiji ljudska bića smještena su između meleka i životinja; posjeduju elemente obje prirode te otvorenu mogućnost da se uzdignu iznad meleka ili pak da potonu u instinkt i nagon ispod životinjskog; u skladu s tim, borba u smislu neprestalnog napredovanja - nasuprot tonjenju - pokazuje se kao neminovan zadatak. Prema suvremenoj psihologiji najviše stanje ili razina svijesti koju ljudsko biće može dosegnuti je racionalno, hodajuće stanje. S aspekta tradicionalne psihologije to stanje je u stvari hodanja u snu; većina ljudi je, naime, nemarna i nesvjesna sebe i/ili svijeta oko sebe, odnosno žive u skladu sa uvjetovanim vjerovanjima i navikama iz djetinjstva.

Duhovna (i) psihoterapija u islamu

Edin Kukavica

Stoljeće i pol koji su za nama najveći dio savremenog čovječanstva je savremenoj psihologiji postavljao veliki broj pitanja u smislu razumijevanja, tretiranja, odnosa prema i u konačnici liječenja psiholoških oboljenja, te - opravdano ili ne - očekivao, ako ne jednak, a ono makar približan broj odgovora.

‘Irfan

Edin Kukavica

‘Irfan – pojam i pojavu koju smo za potrebe ove knjige identificirali sa poimanjem tesavvufa u džaferijskom islamu, jedna je od znanstvenih disciplina koje su potekle iz ukupnosti islamske kulture i unutar nje se razvile do razine iznimno sofisticirane znanosti.

Futuvvet

Edin Kukavica

Nemoguće je govoriti o islamskoj duhovnosti bez bavljenja onim dijelom njene stvarnosti koja se naziva futuvvet, a što bi se - na nama razumljive jezike - moglo prevesti kao ‘duhovna mladost’ ili ‘duhovno viteštvo’. Oba pojma, i arapski i perzijski (arab. fatā, perz. javān) odnose se na mladost napose (lat. juvenis), ali poprimaju značenje koje mladost dovodi više u vezu sa vječitim izvorom života - Duhom - nego sa fizičkom starošću ili životnom dobi. Biti posjednik futuvveta i dževanmardi, znači uljepšati se osobinama hrabrosti i darežljivosti povezivima sa viteštvom transponiranim na najvišu razinu značenja iz domena izvanjskih djela i aktivnosti u domen duhovnog življenja, bez, kako-bilo, isključenja svijeta izvanjskog djelovanja.

Adab

Edin Kukavica

Jezički i knjiški adab se spominje i u vezi sa odgojem djece, ponašanje pisara, dvorjana, učenjaka i znanstvenika, vojnih zapovjednika; u najopćijem smislu pojam adab odnosi se na život u skladu sa osnovnim i višim učenjima islama; historijski posmatrano u različitim vremenskim periodima podrazumijevao je jednako različita značenja; za prve generacije muslimana (ashabe, tabiine, tab-i tabiine) pojam adab odnosio se na skupinu etičkih i praktičnih normi kojima se uspostavljao određeni javni (ali i individualni) standard pobožnog muslimana; u najvećem dijelu literature iz ‘abbasidskog perioda, pod adabom se podrazumijevaju atristokratski maniri, prefinjen ukus, raskošno znanje, poznavanje prirode i pravila ponašanja u narastajućim gradskim središtima, način konverziranja, viteško ponašanje, te dvorsku etiketu na dvorovima islamskih kraljevskih dinastija.

Tesavvuf

Edin Kukavica

Historijski i doktrinarni pregled

Tesavvuf je arapski pojam kojim je nazvan proces realizacije i aktuelizacije etičkih i duhovnih ideala; u doslovnom prijevodu pojam tesavvuf znači “postati sufi” te se u savremenoj literaturi koristi izvedenica iz potonjeg pojma, sufizam. 

Biografija Šejha Abdul Kadira Gejlanija

(Iz časopisa "Behar" br. 93-94)

Prijevod: Muris Bilalagić i Irfan Lilić

Njegovo ime i lična biografija

On je Šejh, Imam, Zahid (Asketa), Arif i Uzor, Šejhul Islam, Sultan Evlija, predvodnik čistih, oživljavatelj i podržavatelj vjere i Sunneta, i poništitelj novotarija (Bid’ata), Ebu Muhammed Abdul Kadir sin Ebu Saliha Abdullaha⁽¹⁾ sin Dženki Dost⁽¹⁾ sin Jahjaa sin Muhammeda sin Davuda sin Musaa sin Abdullaha sin Hasana sin Hasana⁽²⁾ sin Alije sin Ebu Taliba⁽³⁾. El Džejli, Eš Šaf’i, El Hanbeli, Šejh od Bagdada. On je sin od kćerke Ebu Abdullaha Es Savma’ia, porijeklom iz Gejlana⁽⁴⁾, a Savma’i je od najvećih šejhova Gejlana, bio poznat po kerametima i halovima⁽⁵⁾. Njegova je majka Allahova ropkinja, Fatima kći Ebu Abdullaha Es Sauma’ia, koja je također bila poznata po kerametima i halovima⁽⁶⁾.

Sve što je potrebno tragaocu na putu Hakka, Azze ve Dželle

(Iz časopisa "Behar" br. 93-94)

(El gunjetu li talibi tarikil Hakk, Azze ve Dželle)
Šejh Abdul Kadir Gejlani

Prijevod: Muris Bilalagić i Irfan Lilić

Lijep ahlak, šukr, sabur, rida

(Iz časopisa "Behar" br. 93-94)

Sve što je potrebno tragaocu na putu Hakka, Azze ve Dželle (El gunjetu li talibi tarikil Hakk, Azze ve Dželle)
Šejh Abdul Kadir Gejlani

Prijevod: Muris Bilalagić i Irfan Lilić

Tri gazela iz Divana Šemsa Tabrizija

(Iz časopisa "Behar" br. 93-94)

Preveo s perzijskog: Ebtehaj Navaey
Prepjevali: Azra Abadžić Navaey, Sead Muhamedagić

Povijest koja tumači pokajanje jednog Allahovog roba po imenu Nesuh

Hadži hafiz Halid-ef. Hadžimulić (Iz časopisa "Behar" br. 93-94)

Preneseno iz knjige „Zlatni bejt“ Nedžmudina Nesuha

Naslov izvornika:
Euzubillahimineššejtanirradžim
Bismillahirrahmanirrahim!
Rabbi-šrahli sadri ve jessirli emri, vahlu ukdete min lisani jefkahu kavli. Ve ufevidu emri ilellah. Innallahe besirun bil ibad!

Preveo s perzijskog Hadži hafiz Halid-ef. Hadžimulić

Duh, duhovnost i duhovni život u islamu

(Iz časopisa "Behar" br. 93-94)

Duh se navlastito upokazuje u svakom religijskom univerzumu u kojemu se još čuje odjek Božije Riječi, ali način na koji se odvijaju upokazanja (manifestacije) Duha razlikuje se od jedne do druge religijske tradicije. U islamu, Duhom naprosto odiše sve što objavljuje Jedini i vodi k Njemu, Uzvišenom, jer osnovni cilj i svrha islama jeste pokazivanje Jedinstva Božanskog Načela i integriranje svijeta pomnogostručenosti u svjetlo toga Jedinstva. Duhovnost u islamu neodvojiva je od svjesnosti Jednoga, Allaha, i življenja u skladu sa Njegovom Voljom. Načelo Jedinstva (el-tewhid) počiva u srcu islamske duhovnosti. Budući da pojam ‘duhovnost’, onako kako se koristi u zapadnim jezicima, ima jake konotacije najbrojnije religijske tradicije zemalja tih govornih područja, može se postaviti pitanje: Što duhovnost znači u kontekstu islamske tradicije napose? Pojmovi koji se upotrebljavaju za denominiranje ‘duhovnosti’ su ruhanijjet (arab. ruhaniyyah), ma’nevijjet (perz. ma’naviyyah) ili pak neke izvedenice od ova dva pojma. Čak je i površna analiza ovih pojmova i njihovih značenja dovoljna da ponudi ključ razumijevanja značenja duhovnosti u islamskom kontekstu.

Ljubav je vino

Šejh Muzaffer Ozak (Iz časopisa "Behar" br. 93-94)

Predavanja uredio: Šejh Ragib El - Džerrahi

Šejh Muzaffer, Allah mu posvetio tajnu, živio je u dvadesetom vijeku u Istanbulu. Od sedamdesetih godina prošloga vijeka, pa do svoje smrti 1985. g., redovno je posjećivao Zapadnu Evropu i Ameriku. Šejh Ragib Džerrahi, šejh kalifornijske tekije, govori o njemu u predgovoru knjige Ljubav je Vino: “Šejh Muzaffer Ozak, bio je glava Halvetijsko-Džerrahijskog tarikata, tristo godina starog ogranka jednog velikog sufijskog reda. On je bio priznat u Turskoj kao jedan od nekolicine velikih živih šejhova ili učitelja tesavvufa. Efendi je bio, na jedinstven način, pogodna ličnost da Zapadu donese potpunost i bogatstvo sufijske tradicije. On je razumio zapadnog čovjeka, kao nijedan sufijski učitelj prije njega. Njegova knjižara, vjerske literature, privukla je na stotine tragača sa Zapada, u posjeti Turskoj. Efendi je posjetio Evropu i Ameriku više od dvadeset puta, često se zadržavajući mjesec il’ dva u komadu. Na svojim putovanjima, uveo je na stotine Amerikanaca i Evropljana u Halvetijsko-Džerrahijski tarikat, tumačeći njihove snove, odgovarajući na njihova pitanja, od najsuptilnijih duhovnih pa do pitanja braka i zarađivanja opskrbe.” Iza sebe je ostavio brojna djela dostupna na turskom jeziku, a mi ćemo ovdje navesti neka od njih prevedena na engleski: “Irshad”, “Blessed Virgin Mary”, “Garden of Dervishes”, “Aski’s Divan”, “Love is the Wine.” U potonjoj knjizi prenose se njegove mnoge nadahnute priče i riječi. U Beharu predstavljamo dva poglavlja.

Ahmed Ananda