Bhakta je pjesnik

Piše:

Ljerka Kvaternik

Budući da je Sam Svevišnji Gospodin, uz ostale atribute koji Ga krase, najdivnija poezija utjelovljena u svome potpunom savršenstvu i bhakta (posvećenik) koji Ga služi je također pjesnik. Bhakti yoga (1) je istančana i profinjena znanost. Kada govorimo o bhakti govorimo o Gospodinu koji je objekt predanog služenja, bhakti koji želi izraziti ljubav prema Svevišnjem Gospodinu i predanom služenju kao načinu na koji se posvećenik želi izraziti.
__________________________
(1) yoga - povezati se; bhakti - predano služenje, izražaj duhovne ljubavi

O duhovnoj stvarnosti bhakta ne može ni slušati niti govoriti bez poetskog smisla:

sriyah kantah kantah parama-purusah kalpa-taravo
druma bhumis cintamani-gana-mayi toyam amrtam
katha ganam natyam gamanam api vamsi priya-sakhi
cid-anandam jyotih param api tad asvadyam api ca

sa yatra ksirabdhih sravati surabhibhyas ca su-mahan
nimesardhakyo va vrajati na hi yatrapi samayah
bhaje svetadvipam tam aham iha golokam iti yam
vidantas te santah ksiti-virala-carah katipaye
“Obožavam transcendentalno mjesto Svetadvipu gdje božice sreće u svojoj najčišćoj duhovnoj esenciji s ljubavlju služe Svevišnjeg Gospodina Krsnu kao svoga jedinog voljenog;
- to mjesto gdje je svako stablo duhovno i ispunjava želje, tlo čarobni kamen, voda nektar, svaka riječ pjesma, a svaki korak ples; gdje je flauta omiljena pratilja;
- mjesto na kojem je sve samoobasjano i puno transcendentalnog blaženstva i gdje su posve razvijena duhovna bića namijenjena Gospodinovom uživanju i puna rase, draži;
- gdje bezbrojne surabhi-krave uvijek daju ocean mlijeka koji nema obala;
- gdje se sve odvija u transcendentalnom vremenu vječne sadašnjosti, bez prošlosti i budućnosti i gdje čak ni trenutak nije izgubljen;
to mjesto znano je kao Goloka samo malobrojnim samospoznatim dušama ovoga svijeta.”


Duhovni pjesnik može biti bhakta iskusan u predanom služenju, no može biti i bhakta još nevješt u predanom služenju koji svojim lirskim pokušajem želi zadovoljiti Gospodina.
Sri Caitanya Mahaprabhu (2) volio je slušati poeziju koju bi jednostavno i lijepo sročili čisti bhakte, čak i ako su još bili djeca. Nije volio slušati literarna djela napuhanih učenjaka sklonih samoisticanju. Osobni pratilac i bhakta Sri Caitanye Svarupa Damodara Goswami obično bi pregledao sve spise i poeziju koju su bhakte željeli pročitati Gospodinu kako bi provjerio njihove zaključke. Tek kada bi vidio da u njima nema rasa-bhase (nepravilnog miješanja transcendentalnih draži, osjećaja) i bhakti-siddhanta-viruddhe (poezije neutemeljene na filozofski ispravnim zaključcima) mogla bi se čitati Sri Caitanyi Mahaprabhuu (Sri Caitanya Caritamrta Madhya 10.114-115).
__________________________
(2) Pojavio se 1486.god. u Bengalu, u Indiji, kao inkarnacija Gospodina u obliku bhakte da pokaže kako voljeti Boga.


Sri Caitanya Mahaprabhu je rado slušao Srimad Bhagavatam koji veliča Svevišnju Božansku Osobu i Njegove bhakte biranim stihovima.
Takva djela pisali su bhakte pjesnici posebno opunomoćeni za pisanje duhovne književnosti. Ona po volji Vrhovnoga prenosi transcendentalni zvuk, duhovnu stvarnost punu čiste vrline, vječnosti, znanja i blaženstva. Kao nerazličita od Gospodina, takva poezija Mu pruža zadovoljstvo i privlači uvjetovane duše koje je slušaju k Njemu:

nasta-prayesv abhadresu nityam bhagavata-sevaya
bhagavaty uttama-sloke bhaktir bhavati naisthiki
“Redovitim slušanjem knjige Bhahavatama i služenjem čistog bhakte, Bhagavate, sve što uznemiruje srce biva gotovo u potpunosti uništeno. Tako se služenje puno ljubavi prema Gospodinu koji se slavi najljepšim stihovima, utemeljuje kao neopoziva činjenica.” (Srimad Bhagavatam 1.2.18)

Uvjetovane duše, pročišćene slušanjem o Krsni, pjevanjem o Njemu ili služenjem na neki drugi vjerodostojan način stječu Njegovu veliku naklonost. On im daje snažno duhovno iskustvo i na koncu, izravan susret s Njim. Te velike duše posredstvom iste milosti postaju sposobne svoj doživljaj izraziti pjesničkim riječima:
“...Dragi moj Gospodine, još jučer sam nedolično uspoređivao Tvoje tamne udove s monsunskim oblakom, plavim lotosom i safirnim draguljem; Tvoje prekrasno lice s mjesecom, a nježnost Tvojih stopala sa svježim mladim lišćem. Vidjevši sada Tvoju stvarnu ljepotu te mi analogije nalikuju gorušičinom sjemenu u usporedbi sa zlatnom planinom Meru, grašku u usporedbi s čarobnim kamenom, šakalu u usporedbi s lavom ili komarcu s Garudom, nositeljem Gospodina Visnua. Svojom sam te malom inteligencijom samo obezvrijedio. Misleći - “sada slavim Gospodina” moja je jadna poezija privukla pozornost običnih ljudi, no sada, kada sam na trenutak dobio priliku ugledati stvarnu blistavu ljepotu Tvoga lika, posramljen sam. Moje poredbe nalik su zubima nemirne životinje, koji bez uspjeha pokušavaju oskrnaviti stablo želja Tvoje ljepote, ali nisu u tome uspješni...” (Madhurya Kadambini, Osma kiša nektara, Srila Visvanatha Cakravarti Thakura)

Što je bhakta napredniji to je ponizniji. Svjestan veličine Svevišnjeg Gospodina i Njegove ljubavi piše da bi Ga slavio i iskazao Mu privrženost.
Ljubav prema Bogu prirodno je stanje duše jer je On naš Gospodar, najbolji Prijatelj, najveći dobronamjernik i Biće po Svojoj kvaliteti i odlikama najviše vrijedno naše ljubavi.
Bhakta pjesnik je radostan jer ga sve u ovom svijetu podsjeća na Njega i sve vidi povezano sa svojim voljenim Gospodinom.