Biografija Šejha Abdul Kadira Gejlanija

(Iz časopisa "Behar" br. 93-94)

__________________________
(1) Ibni Redžeb u “Et Tabakat” – u veli: On je Abdul Kadir sin Ebu Saliha, sin Abdullaha, dodao je riječ “sin”. Ibnul Vardi u “Tetimetul Muhtesar fi Ahbaril Bešer” tom 2/107, veli: “On je Abdul Kadir sin Ebu Sliha Musa Dženki Dost.” Ez Zerkeli u “El A ‘lam” tom 4/47 veli: “On je Abdul Kadir sin Abdullaha.”
(1) El Halabi u “Kalaidul Dževahir” 3 veli: “To je a’džemijski (strani) izaz znači onaj koji voli borbu (ratovanje), a Allah najbolje zna.”
(2) Ibnu Šarik El Kurtubi u “Fevatul Vafijjat” tom 2/373 veli: “Njegovo prijeklo seže do El Huseina sina Alija sina Ebu Taliba.”
(3) “Et Tabakat” od Ibni Redžeba; “Džamiu’n Kerametil Evlija” od Nabhania tom 2/204.
(4) El Bagdadi u “El Merasid” tom 1/368 veli: “Gejlan je naziv prostranih krajeva koji se nalaze iza Taberistana, to su sela sa velikim i prostranim pašnjacima okružena planinama pored Taberistanskog mora.”
(5) “Tetimetul Muhtesar min Ahbaril Bešer” od Ibnul Vardi, tom 2/108.
(6) Njegova majka veli: “Nakon što sam rodila svog sina Abdul Kadira on nije htio dojiti moje grudi danju u Ramazanu.” ("Kalaidul Dževahir fi Menakibi Abdul Kadir”, od El Halabi, 3).

Vrijeme i mjesto njegovog rođenja

Šejh r.a. je rođen sredinom mjeseca Ramazana 471. godine po Hidžretu, u mjestu Gejlan⁽⁷⁾, gdje je proveo početak mladosti do svoje osamnaeste godine. Nakon toga je preselio u Bagdad 488⁽⁸⁾ po H. i tamo je živio do kraja svoga vijeka. Šejh r.a. je bio mršavog tijela, srednjeg rasta, širokih prsa, velike brade, tamnog tena, sastavljenih obrva, grlat, lijepog semta⁽⁹⁾, visokog ranga i bogatog znanja⁽¹⁰⁾.
__________________________
(7) “Sijera a’lemin – nubela"od Ez Zehebi, tom 20/439.
(8) “Sijera a’lemin – nubela” od Ez Zehebi, tom 20/443, prenoseći iz Ibnun Nedžarevog “Tariha”.
(9) Ibn Menzur u “Al Lisan”, tom 2/46 veli: “Semt znači lijepo govoriti, lijepo ophoditi sa komšilukom, ne štetiti nikom, i slijediti istinu i uputu.”
(10) “Muhtesaru Tabekatul Hanabilet”: od Ibn Šatti 41.

Njegovo odrastanje i školovanje

Oči Šejha r.a. su ugledale svjetlo u sredini poznatoj po Humu (znanju), podržanom kerametima; njegov otac je bio od velikih alima (učenjaka) Gejlana, a njegova majka je bila čuvena po kerametima, ona je bila kćerka Arifa, Abida i Zahida Ebu Abdullah Es Sauma’i, tako da je Šejh udisao zrak u kućama znanja, Fikha, Ma’rifeta i Hakikata.

On r.a. je znao da je školovanje Fard (stroga obaveza) za svakog muslimana i muslimanku, zato je zasukao rukave i žurno i vrijedno krenuo u traženje znanja, uputivši se kod Bajraka upute od učenjaka ovog Ummeta.

Svoj je život započeo proučavanjem Časnog Kur ‘ana sve dok je to savladao; on je Kur ‘an Časni učio pred Ebul Vefa Ali bin ‘Akil El Hanbeli, Ebul Hatab Mahfuz El Kalvazani El Hanbeli i mnogim drugima. Hadisi Šerif Pejgamberov je učio kod velikog broja poznatih Hafiza Hadisa toga vremena kao što su bili Ebu Galib Muhammed bin El Hasan El Balakalani i drugi.

Fikh (šeri’atsko pravo) je učio kod najpoznatijih Alima (učenjaka) toga doba, kao što je bio i Ebu Sa’d El Muharimi, od kojeg je primio šejhovsku Hrku.

Jezik i književnost je učio kod Ebu Zekerija Jahja bin Ali Et Tebrizi i Sahib Hammad Ed Dabbas, od koga je primio tarikatsko znanje (Ilmut Tarikat).

Tako je on pokupio znanja o Šerijatu, Tarikatu, jeziku i književnosti i time je postigao visoke stepene, i postao je predvodnik i Šejh Hanbelija svoga vremena, a Allah je preko njegovog jezika pokazao mudrost iz njegova srca u dersovima i va’zovima.

On je počeo va’ziti u mjesecu Ševvalu 521. godine po H. u Medresi Ebu Said El Mukharimi kod Ezdž kapije u Bagdadu; ubrzo se daleko pročulo o njegovom zuhdu, pa je medresa postajala sve tjesnija da primi sve veći broj ljudi, te je bio prinuđen da je proširi, a zatim je prešao da održava svoje medžlise (va’zove) na Musalli izvan Bagdada. Procjenjuje se da je njegovim dersovima znalo prisustvovati veliki broj ljudi, pa i do 70 hiljada. Pred njim se školovao veliki broj Fakiha, Alima, Muhaddisa, pa i onih od Halova i Mekama⁽¹¹⁾. Napisao je veliki broj radova o stubovima i granama, i o onima od Halova i Hakkaika⁽¹²⁾ (istine).
__________________________
(11) Muhtesaru Tabekatil Hanabilati” od Ibn Šatti 41.
(12) “Sijeru A’lamin Nubelai” od Ez Zehabi, tom 20/440.

Njegove odlike, vrline i dostignuća

Šejha Abdul Kadira r.a. su odlikovale hvale vrijedne osobine i mnoštvo slavevrijednih dijela, bio je veoma poznat po halovima i kerametima koji se tevaturom prenose o njemu. (Tevatur – kad prenosi veliki broj osoba od velikog broja ravija O.p.) Šejh Izzuddin bin Abdus Selam je rekao: “Do nas je tevaturom prenošeno samo o kerametima Šejh Abdul Kadira”⁽¹³⁾; isto je rekao i Šejhul Islam Ibnu Tejmija r.a.⁽¹⁴⁾ Sva Ulema i sve Evlije njegovog doba su se njemu potčinili. On je nadmašio svoje savremenike od alima u Fikhu. Evlije su savijale svoje vratove pred njim, a njegove poznate riječi: “Moje stopalo je za vratom svakog Evlijullaha”, svi alimi i evlije su mu to priznali i prihvatili ga da bude njihov Sultan (car).

Kada se naširoko pročulo o njemu, sakupilo se kod njega stotinu Bagdadskih vrsnih Fakiha da mu svaki od njih postavi po jedno različito pitanje iz raznih oblasti znanja; oni su time željeli da ispitaju njegovo znanje. Kada su pristupili njegovom medžlisu Šejh r.a. je pognuo glavu, a zatim se iz njegovih prsa pokazao bljesak Svjetla kojeg je vidio samo onaj kome je Allah dž.š. dao da to vidi; to Svjetlo je obišlo prsa svih stotinu i svakog od njih je uzdrmalo i uznemirilo; zatim su svi jednim glasom pustili vrisak i počeli derati svoje odore i otkrivati svoje glave, pohrlili su ka ćursu i svoje glave položili na njegove noge, a medžlisom je vladala buka kao da je zemljotres pogodio Bagdad; potom je Šejh prigrlio svakog od njih na svoja prsa, a onda se počeo svakome pojedinačno obraćati, “tvoje pitanje je bilo to i to, a odgovor na njega je to i to”, i tako je uradio sa svih stotinu.
__________________________
(13) “Šezaratuz Zeheb fi Ahbari men Zeheb” od Ibnil Imad El Hanbeli, tom 4/200.
(14) “Tetimmetul Muhtasar fi Ahbaril Bešer” od Ibnil Vardi, tom 2/111.

Kada se medžlis raspustio, njih je upitao Mufridž bin Nebhan: “Šta bi sa vama?” Oni su odgovorili: “Kada smo pristupili medžlisu nestalo je svo znanje koje smo imali, kao da nismo ništa znali, a kad nas je on prigrlio ka svojim prsima, svakom od nas se vratilo njegovo nestalo znanje.”⁽¹⁵⁾ Šejha r.a. nisu ponijeli mekami koje je viđao i bio je čvrste spoznaje da je znanje o Hakikatu sukladnost šerijatskih propisa sa znanjem o Ma’rifetu (spoznaji), a da svako kršenje šeriatskog znanja predstavlja umješanost šejtana na putu, pa makar to bilo kod Evlije.

Šejh r.a. veli: “U jednom od svojih sejahata sam se uputio ka pustinji i tamo sam boravio danima bez vode; žestoka žeđ me obuzela, potom se iznad moje glave pojavio jedan oblak iz kojeg se spuštala voda u obliku rose; od toga sam utolio svoju žeđ. Zatim sam ugledao svjetlo kako se prostire po horizontu i ugledao sam neki lik, potom sam čuo glas: “O Abdul Kadire, ja sam tvoj gospodar, dozvoljavam ti sve harame”, ili je rekao “sve što sam zabranio drugima”; Ja povikah: “Euzu billahi mineš šejtanir radžim, odbi od mene prokletniče.” Potom se svo ono svjetlo pretvorilo u tamu a lik u dim, pa mi reče: “O Abdul Kadire, spasio si se od mene tvojim znanjem o odredbama tvoga Gospodara i snagom Halova tvojih bitki, jer ja sam ovom spletkom zaveo sedamdeset od Ehli Tarika”. Pa sam rekao: “Moj Gospodar je Taj Koji daruje i poklanja”. Upitali su Šejha: “Kako si otkrio da je to bio šejtan?” On odgovori: “Kad je rekao ‘dozvoljavam ti sve harame’.”⁽¹⁶⁾
__________________________
(15) “Kalaidul Dževahir fi menakibi Abdul Kadir” od El Halabi 33.
(16) “Šezaratuz Zeheb fi Ahbari men Zeheb” od Ibnil Imad El Hanbeli, tom 4/200.

Šejh Abdul Kadir r.a. podstičući na čuvanje Kur’ana i Sunneta i na slijeđenje puta sljedbenika Resulullaha s.a.v.s. veli: “Svaki Hakikat koji nema uporište u Šeri’atu je bezboštvo, zato poleti ka Hakku Moćnom i Veličanstvenom sa oba krila, Kur’anom i Sunnetom, pristupi pred Njega držeći svojom rukom za ruku Poslanika s.a.v.s. i neka ti on bude tvoj Vezir i Učitelj, dopusti da te on svojom rukom uljepša i počešlja i predstavi Njemu.”⁽¹⁷⁾

Šejh r.a. je znao govoriti o Havatirima, a njegovom medžlisu je znalo prisustvovati i po sedamdeset hiljada ljudi, o tom tevaturu se mnogo toga prenosi. Šejh Ebu Bekr El ‘Imad r.a. prenosi: “Bio sam nešto čitao o temeljima vjere, pa se pojavila u meni neka sumnja, pa sam rekao sebi, otići ću kod Šejha Abdul Kadira da od njega čujem, a govori se da on govori o Havatiru. Kada sam pristupio u njegov medžlis on je pričao: ‘Mi vjerujemo onako kako su Ashabi i naši ispravni prethodnici vjerovali’, pa sam pomislio u sebi to je slučajnost; i nastavio je govoriti, potom se okrenuo prema meni i isto ponovio, pa sam pomislio u sebi ponekad se vaiz okrene, ali se je on po treći put prema meni okrenuo i rekao: ‘O Ebu Bekre’, i ponovio iste riječi (o vjerovanju), zatim je obrativši se meni nastavio: ‘Ustani i kreni jer se tvoj otac vratio.’, a moj otac je bio na putu. Ja sam požurio i našao sam da se je stvarno moj otac vratio.”⁽¹⁸⁾
__________________________
(17) “El Fethur Rabani”, 44 ders.
(18) “Sijera a’lemin Nubela’i” od Ez Zehebi, tom 20/442.

Slično prenosi Es Suhreverdi: “Naumio sam proučavati temelje vjere pa rekoh sebi da priupitam Šejha Abdul Kadira o tome, pa sam otišao kod njega i prije nego bilo šta progovorih on mi se obrati: ‘To je Omere opskrba za grob, Omere to je opskrba za grob ‘.”⁽¹⁹⁾

Šejh r.a. je znao u svojoj mladosti, kad ga Hal obuzme dok je proučavao znanje, da se uputi u pustinju bez obzira danju ili noću; tamo bi tumarao i pustio bi jake jauke koji bi uplašili one koji su ga čuli, tako da bi pomislili da je pao mrtav. Kasnije, kad god bi Šejh krenuo da napusti Bagdad, čuo bi glas koji mu kaže: “Vrati se ljudima, jer si njima od koristi!” To objašnjava činjenicu da ogroman broj ljudi prisustvuje na njegovim dersovima, i dolaze prihvatiti islam pred njim, i prenosi se da je veliki broj kršćana i jevreja primilo islam njegovim sebebom.⁽²⁰⁾ Ebus Sena’El Nehrmeleki veli: “‘Pričali smo kako muhe ne padaju na Šejha Abdul Kadira. Kada sam došao pred njega on mi se okrenuo i rekao, ‘Šta će muhe kod mene? Kod mene nema ni dunjalučkog bestilja, niti ahiretskog meda!"’⁽²¹⁾ Šejh r.a. je bio poznat po svom čvrstom Imanu i ispravnom Tevhidskom vjerovanju, njega dunjaluk nije mogao privući i prevariti, niti je on težio ka dunjalučkim ljepotama. On je bio uvjerenja da su sva dešavanja uzrokovana Voljom Allaha dž.š. i da tu nema uticaja bogatih i onih koji upravljaju na zemlji od vladara i vlastodržaca.

Šejh r.a. je bio lahkih očiju na plač, ogromnog strahopoštovanja, velike bogobojaznosti, uslišane dove, plemenitog Ahlaka, lijepe naravi, najudaljeniji među ljudima od razvrata, najbliži Istini među ljudima, žestok kada se krše Allahovi dž.š. propisi, on se nikada nije rasrdio zbog sebe, on je podržavao samo Allahove emrove, i nikad nije odbio potrebnog, pa makar mu dao svoju odjeću.⁽²²⁾ Ovo što smo naveli od njegovih kerameta i odlika tiče se znanja i alima gdje on prednjači nad svim svojim sljedbenicima, čašću i položajem, a kada bi htjeli nabrajati sve ostale njegove keramete ne bi smo bili u mogućnosti da sve nabrojimo, jer veliki broj alima je posvetio brojne svoje radove da govore samo o Šejhu Abdul Kadiru i o njegovim kerametima i odlikama, pa ko želi podrobnije o tome saznati evo tih naslova i Kitaba.⁽²³⁾
__________________________
(19) “Tabakatul Hanabila” od Ibn Redžeb El Hanbeli, tom 1/296-297.
(20) “Šezaratuz Zeheb fi Ahbari men Zeheb” od Ibnil Imad El Hanbeli, tom 4/202.
(21) “Sijera a’lemin Nubela’i” od Ez Zehebi, tom 20/448.
(22) “Tefridžul Hatir”: El Erbeli 15.
(23) Rukopisi: “Menakibu Abdul Kadir El Gejlani”, “Nubze min Menakib Abdul Kadir El Gejlani”, “Menakib Abdul Kadir Gejlani Tarih”, Tenevverul Evlija ve Rumuzul Esfija”;
Štampana djela: “El Kevakibul durrija fi menakibil Kadirija” od Muhammed R. Er Rafi’a, “Kala’idul Dževahir fi menakibi Abdul Kadir” od Muhammed Tadefi Halabi, “El Bazul Ešheb fi Hajatis Sejjid El Gejlani”, “Nuzhetul Hatiril Fatir fi terdžemeti Šerif Abdul Kadir” od Artin Asadorubjan, 2Tefridžul Hatir fi manakibi Abdul Kadir” od El Arbeli.

Smrt Šejha Abdul Kadira

Šejh Abdul Kadir je proveo početak svoga života u sticanju znanja, zatim je 40 godina vodio medžlis va ‘za gdje je podučavao ljude u njegovoj medresi koja se nalazila u Babul Ezdž, i to je trajalo od 521. do 561. po H. On je radio kao učitelj i muftija 33 godine od 528. do 561. po H.⁽²⁴⁾ On je cijeli svoj vijek utrošio na nauku, podučavanje, sticane Huma, Fetve, Va’z, Iršad, Ahval, Mekame, Kešfove i Mušahede. Tako je on bio Alim, Zahid, Abid i Arif.

Šejh r.a. je živio 90 godina i preselio je ka Uzvišenom Allahu 10. Rebiul Ahira godine 561. po H.

Njegovu dženazu je pratio ogroman broj ljudi i ukopan je u njegovoj medresi kod Babul Ezdža u Bagdadu. Neka je Allahova milost na njemu.⁽²⁵⁾ Kako je neko divno sročio tarih u bejtu ukazavši na njegovo rođenje, smrt i vijek života: “On je u Ašku (Ljubavi) svoj vijek živio, na tom putu je svog Gospodara susreo, pa je Njegov primat upotpunio.”
__________________________
(24) “Muhtesaru Trabekatul Hanabilet”: od Ibn Šatti 41.
(25) “Sijera a’lemin Nubela’i” od Ez Zehebi, tom 20/450.