Naša e-lista
Upišite se na našu Mailing listu

 

Postanite član
Registrirajte se ovdje.
Članstvom dobivate mogućnost komentiranja.
Humanitarna akcija
Donirajte "Marijine obroke" gladnoj djeci Trećega svijeta - samo 70,00 kuna koje možete uplatiti na žiro račun Zagrebačke banke 2360000-1102102666.

Više o svemu u članku:
"Glad u cyber dobu - kupite život čovjeka za 70 kuna"

Citati poznatih

Kol. 3, 23-24
"Što god radite, zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu, baštinu."
Statistika
Trenutno posjetitelja: 21
Najviše odjednom: 35
Dana: 19/04/2010
Zadnja posjeta: 21/05/2012

Duh, duhovnost i duhovni život u islamu

Piše:
(Iz časopisa "Behar" br. 93-94) Behar

Duh se navlastito upokazuje u svakom religijskom univerzumu u kojemu se još čuje odjek Božije Riječi, ali način na koji se odvijaju upokazanja (manifestacije) Duha razlikuje se od jedne do druge religijske tradicije. U islamu, Duhom naprosto odiše sve što objavljuje Jedini i vodi k Njemu, Uzvišenom, jer osnovni cilj i svrha islama jeste pokazivanje Jedinstva Božanskog Načela i integriranje svijeta pomnogostručenosti u svjetlo toga Jedinstva. Duhovnost u islamu neodvojiva je od svjesnosti Jednoga, Allaha, i življenja u skladu sa Njegovom Voljom. Načelo Jedinstva (el-tewhid) počiva u srcu islamske duhovnosti. Budući da pojam ‘duhovnost’, onako kako se koristi u zapadnim jezicima, ima jake konotacije najbrojnije religijske tradicije zemalja tih govornih područja, može se postaviti pitanje: Što duhovnost znači u kontekstu islamske tradicije napose? Pojmovi koji se upotrebljavaju za denominiranje ‘duhovnosti’ su ruhanijjet (arab. ruhaniyyah), ma’nevijjet (perz. ma’naviyyah) ili pak neke izvedenice od ova dva pojma. Čak je i površna analiza ovih pojmova i njihovih značenja dovoljna da ponudi ključ razumijevanja značenja duhovnosti u islamskom kontekstu.

Duhovna (i) psihoterapija u islamu: Sufizam i psihologija

Stoljeće i pol najveći dio suvremenog čovječanstva – opravdano ili ne – od suvremene psihologije očekivao je odgovore na sve brojnija pitanja u cilju razumijevanja, ponašanja i u konačnici liječenja psiholoških oboljenja, pri čemu se potpuno zanemarivalo dotadašnje saznanje o naprednom, duhovno integriranom modelu blagostanja. Sufijska učenja u svojoj ukupnosti osiguravaju model, način i put rješavanja tih vrsta problema, a kojima je moguće obogatiti spectrum moderne psihologije, prije svega uravnoteženim pristupom razvoju kapaciteta neophodnih za dosezanje viših aspekata čovjeka kao stvorenja i bića. Ovakav pristup psihologiji predstavlja ‘razmotavajući’ proces psiho-duhovne (re)integracije i transformacije utemeljen na unutarnjoj stvarnosti i jednako unutarnjoj ravnoteži koji su – treba li to spomenuti – postojali davno prije pojave suvremene ili bilo kakve psihologije.

Tesavvuf i tarikat na Balkanu, s posebnim osvrtom na BiH

Na Balkanu, dakle i u Bosni i Hercegovini, primarna uloga tarikata (tariqat) ili uobičajenije, iako neispravno, ‘sufijskih redova’, odvija se u domeni zaštitnika, branitelja i propagatora islama. U tom smislu može se, potpuno nepristrano, reći da upliv islamskog socijalnog poretka u ovom dijelu Europe uopće ne bi bio moguć bez doprinosa koji su dale sufije, šejhovi i njihovi sljedbenici (derviši) organizirani u sufijske, derviške halke. Osim toga, sufije osmanskog Balkana umnogome su doprinijeli razvoju i jačanju islama ne samo kod intelektualne elite, nego i u širim krugovima ruralnih i prigradskih područja. Kako su Osmanlije širile islamsku vlast i na područje Balkana, u 15. i 16. stoljeću, njihovim tragovima stizali su i derviši različitih tarikat a. Ti rani balkanski sufiji često su zasnivali zavije (zawiyah) ili putnička konačišta (gostinjce) koje su služile ne samo kao simboli osmanske nadmoći i vlasti na netom osvojenom području, nego i kao središta iz kojih se islam širio među lokalnim stanovništvom. Dvije istaknute zavije osnovane su u Sarajevu još prije njegovog osvajanja 1463. i to kao zadužbine lokalnih osmanskih uglednika i dostojanstvenika. Nakon izvjesnog vremena, kako se državna administracija utvrđivala, a islamski vjerski establišment dodatno razvijao, građene su i tekije koje su zadovoljavale duhovne potrebe lokalnog stanovništva.



Vaši komentari


Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
Registrirajte se ovdje BESPLATNO!