Duhovni ratnik - Bakti Tirtha Swami

Ružica Filipović

Naše egocentrično ponašanje uvjetovano požudom pojavljuje se u bezbrojnim oblicima: upuštamo se u seks bez ljubavi, dominiramo drugima kako bismo se osjećali moćnima, uništavamo tropske šume da bismo stvorili unosnije pašnjake, lažemo i varamo kako bismo uspjeli u politici, drogiramo se da bismo doživjeli umjetni ushit ili zanemarujemo vlastitu djecu kako bismo zaradili više novaca. Ova knjiga nastoji dati duhovno razumijevanje požude i ljubavi kako bismo živjeli zdravijim i ispunjenijim životom. Knjiga istražuje značenje, očitovanja i opasnosti požude, predlaže puteve njenog nadilaženja te opisuje progresivne razine ljubavi koje kulminiraju u ljubavi i služenju Bogu. Najveći saveznik “duhovnog ratnika” je ljubav, a najopasniji neprijatelj je požuda.

Seksualna energija je vrlo jaka energija koja se može upotrijebiti konstruktivno ili destruktivno. Autor ne pokušava umanjiti vrijednost seksualnosti, već dovodi u pitanje pristup suvremenog društva seksu. Seks kao izraz ljubavi postaje velika pozitivna snaga koja donosi mnoga duboka duhovna otkrića i spoznaje. Materijalistička civilizacija pomiješala je ljubav i seks te je stoga današnja kultura prepuna znakova seksualne neravnoteže kao što su pornografija, promiskuitet, pobačaj, incest, homoseksualnost i spolne bolesti. Televizija i drugi mediji najviše utječu na našu nesposobnost da kontroliramo seksualne apetite. Svatko tko gleda TV nekoliko sati dnevno mora postati seksualno uznemiren jer seksualni prizvuci nisu prisutni samo u reklamama, već i u mnogim drugim emisijama u kojima se ne prikazuju pravi ljubavni odnosi, nego se najčešće prikazuju iskorištavanje, zlostavljanje i perverzije. TV nas dovodi u alfa - stanje slično hipnozi u kojem puno lakše prihvaćamo sugestije nego inače, slike se usađuju u naš um i tamo ostaju danima, tjednima, mjesecima pa i godinama.

Mnogi namjerno pokušavaju potaknuti našu ovisnost o seksu i drogama zbog materijalnog dobitka. Budući da nismo naučili vladati svojim seksualnim energijama oni lako zarađuju na našim slabostima stoga je nezakonita trgovina drogama i lijekovima najveći biznis na svijetu, a pornografija jedna od najbrže rastućih industrija. Osim toga, pornografija je povezana s organiziranim kriminalom, utječe na povećanje broja silovanja, a budući da je toliko prisutna ljudi počinju oponašati degradaciju koju vide te prihvaćaju perverzije kao nešto normalno.

Jedna od ozbiljnih negativnih posljedica krivo usmjerene seksualne energije je širenje spolnih bolesti, svakog se dana nekoliko tisuća ljudi zarazi virusom AIDS-a, HPV-a, sifilisa i gonoreje. Ostat ćemo podložni seksualnom zloupotrebljavanju sve dok ne pronađemo viši smisao života.

Dublje shvaćanje duhovnog načina života omogućit će nam da razvijemo više samilosti i nesebičnosti da bismo voljeli i brinuli za druge.

Razvoju homoseksualnosti doprinosi iskrivljen model muškog ponašanja koji su dječaci vidjeli kao djeca. Hoće li dječak biti ponosan što će postati muškarac ako vidi da njegov otac ne poštuje njegovu majku i odbija izdržavati svoju djecu. Autokratska, patrijarhalna društva potiču muškarce da budu okrutni, sebični diktatori koji upravljaju drugima umjesto da se dobrostivo, samilosno brinu za svoju obitelj. Muškarci koji nemaju poštovanja prema sebi mogu lako podleći tim društvenim pritiscima. Mnoge su žene također spremne iskoristiti druge muškarce i žene zbog osobnog dobitka. Mnoge su mlade djevojke zlostavljane samo zato što su žene. U patrijarhalnoj kulturi mlada žena uči da ne vrednuje svoju ženstvenost.

Slabo poznat vid seksualnosti jest pojava zvana suptilni seks. Čak iako se suzdržavamo od otvorene seksualne djelatnosti još uvijek želimo dominirati okolinom dajući do znanja drugima koliko smo predivni i važni. Ako svoje energije usmjerimo ka dostizanju ugleda, divljenja i dobitka, uključeni smo u razne oblike suptilnog seksa. Težnja za ugledom, obožavanjem i profitom simptom je koji nam ukazuje na nedostatnu kontrolu seksualne energije jer kad smo sebično usmjereni ka našem zadovoljstvu skloni smo iskorištavati druge koristeći ih za sebično uživanje. Suprotno tome, istinski snažni ljudi kao Mahmatma Gandhi, Nelson Mandela ili Majka Tereza svoju snagu grade na nesebičnosti i poniznosti. Razvijaju duhovni oklop koji ih štiti od opasnosti suptilnog seksa.

U suvremenom društvu u kojem nedostaje duhovna kultura i koje sve smatra relativnim, ljudi mogu reći: “Imam svoju istinu, dopusti da učinim što želim”. To znači da za mnoge više ne postoji apsolutna istina nego svoje shvaćanje istine mogu upotrijebiti za zlostavljanje i iskorištavanje drugih. Zdrave, konstruktivne granice služe ljudima da sačuvaju integritet i ravnotežu, omogućuju pojedincu da nesmetano raste i služi Bogu na vlastiti, individualni način. Osobe koje služe kao duhovni mentori trebaju stalno obnavljati energiju i stupati u vezu s unutarnjom mudrošću jer nakon nekog vremena zahtjevi i ovisnosti drugih osoba mogu početi utjecati na njihovu svjesnost. Moramo ojačati tako što ćemo naučiti živjeti na višoj razini svjesnosti na kojoj možemo ostvariti trajnije i snažnije odnose utemeljene na dubokoj ljubavi.

Svi želimo biti voljeni bezuvjetnom, vječnom ljubavlju koja gleda s one strane ljepote i inteligencije. Želimo biti voljeni jednostavno zato što postojimo. Svi, također, imamo potrebu dijeliti ljubav s drugima. Ta se potreba za ljubavlju javlja jer smo vječna bića puna ljubavi čije su duše ispunjene znanjem i blaženstvom. Iako smo u fizičkom utjelovljenju privremeno prekriveni materijalnom energijom, naša je izvorna priroda božanska te uvijek tragamo za blaženom ljubavlju duhovnoga kraljevstva, no uvijek nešto krene kako ne treba. Unatoč neprestanoj potrazi doživljavamo razočaranja otkrivajući da je naše iskustvo ljubavi prolazno. No i dalje vjerujemo da negdje postoji prava osoba samo mi nikada nismo na pravom mjestu u pravo vrijeme.

Danas se bezbroj ljudi u svijetu nikada nije osjećalo istinski voljenima. Pojam ljubavi poprimio je odveć neodređeno značenje pa može označavati kontrolu ili potrebu,često se svodi samo na tjelesnu razmjenu. To je stoga jer društvu nedostaje duhovna jezgra, “kozmičko ljepilo” koje nas uči upoznavati i uspostavljati odnose jednih s drugima, kao i sa Bogom. Iako nas doživljaj ljubavi često zaobilazi, znamo da je ljubav naše prirođeno pravo. Želimo ju, znamo da je dostupna, ali je nismo u stanju dohvatiti. Stoga je zamjenjujemo bogatstvom, ugledom i moći.

Pravu ljubav ne zanima osobni dobitak, već kvaliteta razmjene. Kad mislimo samo na sebe, pokušavajući urediti stvari kako bismo dobili ono što želimo, ne izražavamo ljubav. Naprotiv, ljubav je iskustvo davanja i radosna djelatnost u kojoj svaki sudionik nastoji biti velikodušniji od drugoga. To je osobito važno napomenuti u društvu u kojem se ljubav izjednačuje sa seksom.

Kao što smo napomenuli, bezbrojne reklame pokušavaju pobuditi seksualnu želju javnosti kako bi se pojačala prodaja. To i predobro uspijeva, stoga su ljudi usmjereni na izvanjske stvari i sve manje pridaju važnosti međusobnom upoznavanju, ne mogu nadići tjelesnu igru pa njihova svjesnost ostaje zarobljena i određena tjelesnim strastima. No ljubav nema nikakve veze s količinom seksualnog zadovoljstva koje možemo dobiti od druge osobe. Ljubav nema nikakve veze s izrabljivanjem druge osobe, nego izražava istinsku brigu za dobrobit drugoga. To je teško razumjeti u našem “daj mi” društvu.

Često se odlučujemo za sigurne odnose koji funkcioniraju kao trgovina, ali čim se u našem “ugovoru” pojavi uznemirenje, spremni smo potražiti drugog partnera. U stvari, prava ljubav nema ništa zajedničko s onim što netko govori ili radi, ona se temelji na nama, izraz je onoga što jesmo, što imamo i što možemo dati. Mnogi ljudi imaju poteškoće prilikom uspostavljanja smislenih odnosa s drugima. Kad jednom prođe slijepa zaljubljenost, razočarano otkrivaju da je njihova veza bila reaktivna, a ne proaktivna. Proaktivna je osoba usmjerena na načela i filozofski je orjentirana, dok je reaktivna osoba zaokupljena jedenjem, spavanjem, branjenjem i razmnožavanjem, sve gleda sa stajališta osobnog uživanja.

S druge strane, kad istinski volimo, ne pokušavamo se osjećati dobro ili kontrolirati okolinu kako bismo povećali vlastito zadovoljstvo nego: suosjećamo, poštujemo, dijelimo, pomažemo i dajemo. Budući da ljubav nije određena ugodnim osjećajima, patnja može biti sastavni dio ljubavi. Premda bi mnogi od nas radije iskusili sreću i uklonili patnju iz naših veza. Paradoks je da nas ljubav, najiscjeljujuća moć koja postoji, može učiniti toliko ranjivima da patimo. Kad god osjetimo sumnje glede odnosa, okrećemo leđa. Te se sumnje mogu pojaviti jer nam nedostaje vjera ili zato što se ne osjećamo sigurnima.Svoje strahove i fobije često projiciramo na partnera kako bismo izbjegli činjenicu da je problem u nama. Naš je cilj da postanemo toliko puni ljubavi da nas ništa ne može uznemiriti. U tom stanju negativnost neće moći utjecati na nas. Umjesto toga, bit ćemo zahvalni za negativne primjedbe kao i za pohvale, a možda ćemo i grube riječi shvatiti kao riječi ljubavi. Iako se taj način može činiti naivnim, takvo ponašanje odražava čvrstu vjeru u Boga i želju da dijelimo ljubav i vjeru s drugima. Svi imamo sposobnost da se usredotočimo na ljubav tako da nam sve u našoj okolini samo pomaže da još više volimo.

Duboka ljubav ne može postojati neovisno o Svevišnjem Gospodinu jer je On izvor i riznica svega. Pravi “duhovnjaci” su puni ljubavi jer su kanali za Božju energiju. Dok zrače božansku ljubav, prirodno je dijele i pomažu drugima da se s njom povežu. Čežnja za vječnom ljubavlju znak je da se nalazimo izvan svog prirodnog položaja. Želimo biti vječno voljeni jer smo neuništiva, duhovna bića kod kojih je ljubav izraz duše. Sve duhovne tradicije potvrđuju da smo neuništiva, duhovna bića kod kojih je ljubav izraz duše. Poučavaju nas da smo u stanju iskusiti mnogo više ljubavi nego što obično doživljavamo u svakodnevnom životu. Kako postajemo ispunjeniji ljubavlju i činimo napore da služimo druge, postupno ulazimo u područje božanske ljubavi. Kad tu istinsku ljubav dajemo drugima, dobivamo mnogo više zauzvrat; otkrivamo ljubav koja je beskrajna, neograničena vremenom i prostorom i okolnostima i koja je potpuno ispunjavajuća.

Bezuvjetna ljubav nadilazi materijalni svijet. Ona postoji u području koje transcendira um i tijelo i koje je povezano s prirodom duše. Njezin prirodni način izražavanja oslobođen je tjelesnih ograničenja kao što su rođenje, bolest, starost i smrt. Bezuvjetna ljubav mora biti upravo to: bez uvjeta, nemotivirana i neprekidna. Takva je ljubav izvan svakog napora da se postane dobar, pošten i moralan. Mnogi “dobri” ljudi rade “dobre” stvari samo da bi dobili priznanje i pohvalu. Nasuprot tome, djelatnost temeljena na bezuvjetnoj ljubavi jest ona koju provodimo čak i ako nas drugi okrivljuju zbog nje.

Na sanskrtu se govori o sat-ćit-ananda-vigrahi što znači da je duša vječno uronjena u zanos ljubavi, te prožeta potpunim znanjem i blaženstvom.

Što više znamo o onima koje volimo, to naša ljubav može biti dublja i stvarnija. Ljubav je mnogo više od sladunjavih riječi; ona postaje stvarna kroz naše ponašanje. Što je ljubav dublja, to ćemo je više izražavati nesebičnim služenjem. Upravo je to razumijevanje kao služenja osnova svih velikih svjetskih religija. Trebali bismo uvijek imati na umu da je način na koji se ophodimo prema drugima zapravo način na koji se odnosimo prema sebi jer nam se sve prije ili kasnije vraća.

Ljubav ne znači da smo uvijek blagi i ljubazni, ponekad moramo otići ili izreći oštre riječi, ali bitno je da nam je pobuda nesebična. Trebali bismo uvijek nastojati podići razinu energije oko sebe. Kad uzdižemo svoju okolinu, brzo napredujemo jer zračimo božanstvenost i ljubav gdje god idemo. Prema zakonu karme, što god damo drugima, primit ćemo natrag. Doista, visoko duhovni ljudi ne oslanjaju se isključivo na vlastitu inteligenciju ili na svoje uobičajeno razumijevanje. Njihova duboka, čista predanost donosi neograničenu ljubav, znanje i spoznaje iznad njihovih osobnih granica. Zbog toga se, kad postanemo prijemljivi za Božju pomoć, čuda počinju događati. Svako izražavanje nesebičnosti povećava našu sposobnost doživljavanja sve veće dimenzije ljubavi. Iako postoje značajne razlike između svjetskih religija (ovisno o tome koliko je neki sustav razvijen, sektaštvo je vrlo opasno). Sektaški nastrojeni ljudi govore da Bog daje svoju ljubav kroz njihovu određenu grupu. Postoje mnogi svećenici, učitelji i laici koji bi potvrdno odgovorili, vjerujući da je njihovo učenje jedino valjano. To znači da vjeruju da je Božja ljubav toliko ograničena da je On može izraziti samo na jedan način.

Duhovni život nije stvar etikete koju ćemo nalijepiti sebi ili drugima, načina na koji se molimo ili mjesta gdje obavljamo bogoslužje, već je stvar iskrenosti. Ako nam je problem složiti se s nečijom svjesnošću zbog površinskih razloga, tada nas, zapravo, svjesnost i ne zanima. Ako nas svjesnost ne zanima, onda smo na početnom stupnju razvoja. Naše kolektivno stanje svijesti odlučujući je čimbenik koji će promijeniti svijet. Cilj života nikada nije bio povezan s nekom religijom, već uvijek sa stupnjem duhovnoga napretka. Prava borba na našem planetu danas se odvija između onih s niskim, negativnim stanjem svijesti i onih na višem stupnju. Kako uzdižemo svoju svjesnost i postajemo transcendentalniji, naše će sadašnje poteškoće u materijalnom svijetu izblijedjeti do beznačajnosti.