Hoće li Bog kazniti Hrvatsku zbog radne nedjelje?

Boris Beck

Ali neradna je nedjelja pala na Ustavnom sudu, a drugačije nije moglo ni biti.

Kako piše njemački sociolog Ulrich Beck, moderna država ubrzano umire jer velike korporacije sele svoju proizvodnju i sjedišta po svijetu te ne plaćaju porez u matičnim zemljama. Siemens, primjerice, uopće više ne plaća porez u Njemačkoj - a njegovi menadžeri istovremeno ondje žive i koriste sve pogodnosti socijalne države.

Zbog smanjenih prihoda, država više ne može podmirivati troškove školovanja, liječenja ili mirovina svojih građana, a ne može niti propisivati uvjete trgovanja i poslovanja - upravo obrnuto, korporacije nameću svoje uvjete, a oni vode prema, pogađate, sve dužem radnom vremenu, manjim plaćama i manjim porezima. Zbog toga francuski teoretičar Jacques Atalli kao jednu od najvećih opasnosti koja na nas vreba vidi sveopću privatizaciju: već su sada u Hrvatskoj djelomično privatizirani poslovi obrazovanja, liječenja, zaštite sigurnosti i distribucije poštanskih pošiljaka, a neoliberalizam želi ići do kraja, sve do privatizacije vlasti i vojske, pri čemu će najveću financijsku moć, a s time valjda i političku, imati banke i osiguravajuća društva.

Blesava su opravdavanja ustavnih sudaca da su nedjelju proglasili radnom zato da osiguraju radnička prava, unaprijede poduzetničke slobode i povećaju ravnopravnost u društvu. Znate li možda za ijednu presudu Ustavnog suda koja je dosad osigurala bilo što od toga, recimo kad se petljalo oko Plive, minimalne plaće ili kuponske privatizacije? Ustavni suci jednostavno nisu nadležni ni za jednu od Deset zapovijedi, pa tako ni za Treću, kao što nisu nadležni niti mijenjati naziv sedmog dana u tjednu: riječ “nedjelja” postoji već više od tisuću godina - a koncept šabata barem dvije i pol tisuće godina - i samo najgluplji kramar može misliti da se nešto tako duboko upisano u povijest, društvo i svijest može osporavati na sudu.

Hoće li se Bog uvrijediti zbog toga i kazniti Hrvatsku? Čak i ne mora. Šef jednog (zapadnog) trgovačkog centra sretan je jer će mu se promet povećati 15 posto. To znači da će se Hrvati, prezaduženi kakvi već jesu, zadužiti još 15 posto (kod zapadnih banaka) i kupovati robu zapadnih tvornica te za 15 posto povećati standard tamošnjih radnika i bankara.

Za mene to konkretno znači da u jednom drugom (zapadnom) trgovačkom lancu neću moći kupovadi izvrstan (hrvatski) sir Bel Vi po 80 kuna, nego bezlični (zapadni) ementaler koji stoji 120 kuna.  Za neke će druge roditelje radna nedjelja značiti da će raditi jedini dan u tjednu kad im djeca ne idu u školu, ali će zato otac biti slobodan utorkom, a majka četvrtkom.

Kad je čuo za presudu Ustavnog suda, onaj spomenuti šef trgovačkog centra je oduševljeno uskliknuo: “Hvala Bogu, genijalno!” Mislim da je hvalu uputio na krivo mjesto.