Hrvatska - Disneyland abortusa

Boris Beck

To samo po sebi ne znači ništa. Na web adresi http://www.pollingreport.com/abortion.htm može se naći bezbroj anketa - koje nije radio samo Gallup nego i CNN, Fox, NBC i mnogi drugi - iz kojih se vidi da je podijeljenost Amerikanaca oko tog pitanja trajna i duboka te da već na idućoj anketi taj postotak može biti 53%, ali i 49%.

No ankete pokazuju nešto što s ove strane Velike bare nije poznato, a ni poželjno reći. U zadnjih 35 godina približno je isti postotak Amerikanaca koji pobačaj kategorički odbijaju odnosno prihvaćaju (oko 20%); no većina, oko 50%, zalaže se za abortus, ali uz bitna ograničenja: abortus odobravaju SAMO u slučaju silovanja, incesta, teških malformacija ploda i životne ugroženosti majke; NE podržavaju abortus ako majka jednostavno ne želi roditi. To je razlog zašto je broj ljudi koji su Pro Life raspoloženi veći od onih čija je opcija Pro Choice.

Za lažno kršćansku Hrvatsku i za lažno katoličko-simpatizerski HDZ Pro Life je tabu tema. Hrvatska ima zakon koji abortus dodjeljuje ženi kao neograničeno pravo iako je parola da je “žena gospodarica svojega tijela” besmislena iz dva očita razloga: da je gospodarica tijela, ne bi postojale NEŽELJENE trudnoće, a uostalom u pobačaju i nije riječ samo o njezinu tijelu, već o drugom tijelu koje je nastalo suradnjom prvog (ženina) tijela s trećim (muškim) tijelom. Neograničeno pravo na abortus čak se i ne pokušava opravdati ikakvim znanstvenim razlozima: otkad je ultrazvuk razotkrio besmislicu da je ljudski plod tek nakupina stanica, te otkad je poznato da djetetu srce već kuca u trenutku kad su majke ustanovile trudnoću, pribjeglo se štosu da je pobačaj moralan jer ne postoji moždana aktivnost - kao da moždana aktivnost nije pitanje dana i kao da će se roditi tko zna što, a ne mali čovjek. I kao da bi bilo koji pobornik eutanazije dozvolio isključenje nečije bake s aparata ako bi liječnici POUZDANO znali da će joj se moždana aktivnost vratiti do kraja tjedna.

Pobornici pobačaja u Hrvatskoj uvijek govore kako je to nužno zlo, kako žene pritom najviše pate i kako oni nisu za to da pobačaj bude kontracepcijsko sredstvo. Ali on je upravo to - jer je najčešći pobačaj u Hrvatskoj upravo treća trudnoća, dok pobačaja maloljetnica koje je silovao AIDS-om zaražen otac uopće nema. Smije li se progovoriti o tome da se u Hrvatskoj iz pukog hira uništavaju mala ljudska bića samo zato što nisu vidljiva osim na ultrazvuku?

Ako se ne smije ubiti nikoga u garaži i pretući ženu iza zatvorenih vrata, onda se ne smije niti prekinuti život nerođenih.