Kako je čovjek prevladao vjeru?

Boris Beck

Pa ipak, svi su naši darovi uzajamni, ja tebi - ti meni; i neka je to trgovina na malo, ipak je trgovina. U jednom rječniku iz komunističkog doba našao sam zbunjujuću definiciju Božića: važan trgovački datum. Komunizam je propao, a datum je trgovačkiji nego ikada. Borovi vrebaju iz svakog izloga, Djed Mraz se smiješi sa svake reklame za purice, a šoping-centri puštaju božićne pjesme još od kolinja. U izlozima ništa o mračnim stoljećima u kojima je Izaija očekivao da svjetlost obasja ljude u smrtnim predjelima, ništa o utjelovljenju Božjeg sina, ništa o Svetom Franji koji je u Grecciou organizirao prve jaslice i uveo u naš svijet nešto toliko idilično da je ostalo do danas sržni dio djetinjstva milijuna. Dok bi do Božića tek trebalo doći kroz Advent, trgovci od njega polaze na putu u profit - to podsjeća na ono što je Kierkegaard rekao o ljudima novoga doba: dok su stari s mukom dolazili do vjere nakon dugih godina i mnogo truda, i to ne svi među njima, ljudi današnjice od vjere polaze i kažu da su je prevladali.

Čovjek koji je prevladao vjeru (a da je nije nikada niti imao) zamišlja se, kako kaže njemački stručnjak za povijest teologije Jörg Baur, kao neutralan stroj za razmišljanje; smatra da njegovi osobni problemi s Bogom ne mogu utjecati na njegovu prosudbu; uvjeren je da filozofska načela vrijede u obliku dokaza i izvan područja matematike; misli da životna pitanja može riješiti filozofskim spekulacijama. “Filozofija neminovno postaje glas grešnikova skepticizma zbog kojega se poredak svemira gubi u vlastitom iskustvu”, kaže Baur. Svemir je slučajan, iskustvo potisnuto. Dar je mito ili trgovina. Bog je čovjeku darovao sina, ali je dar božanskog djeteta iz te vizure besmislen i ne može se primiti. Božić se pretvara u pustoš, radost u depresiju. Ne grije onda ni skijaška jakna, ne veseli se kad zazvoni mobitel.