Kršćani i gay aktivisti - ujedinite se

Boris Beck

2. Homoseksualci su shvatili da se ništa neće dogoditi ako trpe i šute i zato ohrabruju svoju braću i sestre (i one između) da se javno izjasne o svojoj orijentaciji. Comming out je najjače oružje - istinu nijedna parola ne može zasjeniti, a pogotovo kad se čuje kroz koja sve poniženja prolaze homoseksualci. Pa dok oni, za sada stidljivo, ipak priznaju tko su i što su, kršćani to ne čine: ni na jednoj emisiji o hrani, recimo, a ima ih bezbroj, nikada nisam vidio da se netko prekrižio prije jela (a statistički je vjerojatno da je barem svaki deseti sudionik kulinarskih showova vjernik).

3. Budući da su shvatili sve pod 1) i učinili ono pod 2), homoseksualci su se organizirali i smislili razne moderne načine promidžbe: filmske festivale, rave partyje, jumbo plakate, klupske nastupe, umjetničke performanse. Budući da su te akcije zanimljive medijima, mediji pišu o njima, a onda odmah i o homoseksualcima - i to u udarnim terminima. Kršćani su za to vrijeme dobili emisije u nedjelju ujutro na drugom programu koje nitko ne gleda i teško je reći jesu li sretniji s njima ili s crkvenim tiskom koji je dizajnerski na nivou rezolucije Informbiroa.

4. Nakon što su akcijama pod 3) svratili pažnju na postojanje, njihove udruge rade pritisak na zakonodavna tijela da se donesu zakoni koji im više odgovaraju. Kršćani se, međutim, zadovoljavaju time da glasaju ili ne glasaju jednom u četiri godine i nemaju apsolutno nikakva utjecaja na nove zakone - s izuzetkom neradne nedjelje koju je Sanader uvalio Crkvi jer je procijenio da mu je to jeftinije nego da vrati oduzetu imovinu.

Sve u svemu, kada bi kršćani priznali sebi da su manjina i drugima da su nešto drugo od njih, kad bi pokazali malo inventivnosti i hrabrosti te kad bi prestali polagati nadu u stranke i osnovali vlastite udruge koje bi političare natjerale da razmisle o nemoralnim zakonima - malo bi se primakli kršćanskijem svijetu. Možda bi onda vidjeli da su im i gay aktivisti srodne duše. Ta zar se nisu i u zatvorima stare Jugoslavije najbolje slagali baš komunisti i ustaše: svi društveni revolucionari svugdje na svijetu imaju iste probleme.