Lako je biti katolik kad vam je prijatelj Isus Krist

Boris Beck

“Pa to je baš lijepo da ima novinara katolika”, pomislio sam ganut i otišao prelistati što taj dični čovjek piše. Sigurno je objavio mnogo članaka kojima ohrabruje rad marljivih svećenika i samozatajnih časnih sestara.

Međutim, ni nakon par sati pretraživanja interneta nisam našao nijedan takav tekst.

Dapače, malo sam se lecnuo kad sam vidio da je on (kao katolik) bio intimus Ivice Račana i da ga je često posjećivao u stanu ili s njim odlazio u restorane pa bi poslije pisao o tome što je od njega čuo.

Doduše, i sa Sanaderom je jeo u restoranu u Georgetownu, pa mu je čak premijer dopustio i da se prošeće terasom njegova predsjedničkog apartmana u hotelu Ritz Carlton u Washingtonu, ali ni tamo za večerom dva katolika nisu pričala o vjeri, samo su nizali političke tračeve.

“Pa dobro, nije jedini katolik koji više voli jesti i piti nego ići u crkvu”, pomislio sam dok sam čitao pohvale šampanjcu Billecart-Salmon Brut Reserve kojeg doma gostima toči kao aperitiv prije riječnih rakova i školjki, a kupuje ga za pišljivih 300 kuna.

No malo mi se previše za jednog katolika (čak i hrvatskog) činilo kad je napao HDZ-ovu odluku o neradnoj nedjelji kao “jedan od najneinteligentnijih zakona koji se uopće mogu zamisliti” i da još misli da je sreća da je taj zakon pao na Ustavnom sudu.

A kad sam našao još i ovo - “Bilo kakav oblik zabrane pobačaja predstavljao bi dubinsku, ne samo restriktivnu, nego i razarajuću intervenciju u hrvatsko društvo” - to mi je posve razbilo moju sliku o katolicima…

... no srećom sam naišao na internetu da je Butković svojedobno novčano pomagao Predraga Bundala, čovjeka koji je imao sektu u Zagrebu, a sljedbenicima se predstavljao kao treća inkarnacija Šri Babađija, indijske reinkarnacije Isusa Krista. Sad mi je sve jasno. Lako je biti katolik kad ti je prijatelj Isus Krist.