Legenda o Isusovom smaknuću

Boris Beck

To što je švedski teolog Gunnar Samuelsson napisao 400 strana u kojima pokazuje da Isus nije razapet na križ nego da je nosio “staurus” (stup) nije novost - i Jehovini svjedoci već više od sto godina to tvrde te, ako se ne varam, u svojim obrednim dvoranama nemaju križeve. Kako je pak teolog dokazao da se križ i čavli ne spominju u Novom zavjetu, ne znam, ali znam da Pavao u svojim pismima koja je pisao prijateljima u Korintu, Efezu, Filipima i drugdje stalno spominje križ - a riječ je o najstarijim spisima Novog zavjeta, nastalim sredinom 1. stoljeća; s druge strane, Isusove rane od čavala spominje izričito apostol Ivan, a on je bio svjedok Isusova ubojstva.

Utješno je da, za razliku od Bertranda Russella, švedski teolog ne sumnja u postojanje Isusa: “Vrlo je dobro dokumentirano da je u tom dijelu svijeta i u tom vremenu živio čovjek po imenu Isus Krist koji je ostavio svoj trag u literaturi toga doba. Vjerujem da je taj čovjek bio Sin Božji”, kazao je Samuelsson. Da je Isusa ubio Poncije Pilat, zabilježio je i Tacit, a grčki satiričar Lukijan sprdao se s raspećem; Svetonije, Plinije Mlađi, Tal i Flegon također spominju Isusovu smrt, a nju spominje i sirijski stoik Mara bar Serapion u pismu koje je oko 70. godine iz zatvora poslao sinu. 

Možda se to nekome može učiniti malo, ali za antiku je to strašno puno: naše znanje o tom dobu visi doslovno o niti: Tacitovih Anala sačuvano nam je tek desetak, a nijedan primjerak nije stariji od 12. stoljeća, Cezarovih Galskih ratova također imamo samo 10, a svi su nastali 900 godina nakon junačkih podviga Asterixa i Obelixa; Herodotovih Povijesti imamo pišljivih 8 komada, a sve su nastale 1350 godina nakon njegove smrti. Najstariji prijepisi Plinija Starijeg, Tukidida i Platona potječu tek iz doba Karla Velikoga (ukupno ih ima jedva 22), dok je o Isusu sačuvano čak 114 fragmenta iz druge polovice prvog stoljeća, a unutar sto godina od njegove smrti sastavljeno još dvije stotine spisa o njemu; do kraja antike ukupno 5366 tekstova - gotovo deset puta više od svih rukopisa Homerovih spjevova.

Dakle, nije da nema antičkih tekstova i nije da Isusovi život i smrt nisu dokumentirani, obilnije nego mnogi drugi događaji u koje se znatno manje sumnja. No možda je prestrogo suditi internetske portale da se ne snalaze u nečem tako zamršenom kad se dobro sjećam da je prije desetak godina novinarka Vjesnika lijepo izvijestila u svojoj reportaži iz Jeruzalema kako je posjetila i “mjesto gdje je Isus obješen”.