O dijalogu

Jadranka Brnčić

Isus je zacijelo bio u dijalogu sa samim sobom jer je u svakom čovjeku što ga je znao sresti osluškivao njegov nutarnji, najdubljii glas. Često ga čuo jasnije no što je to čovjek sam bio kadar zaglušen vlastitim uvjerenjima, osjećajima i riječima. Kad smo u dijalogu s Isusom, prisutan u nama potiče nas da uistinu razgovaramo i sa sobom i s drugim. Zapravo, osluškujemo i slušamo kako bismo čuli sami sebe i drugom omogućili isto.

Drugi nam može značiti tek kad s njim komuniciramo o onomu što je nama važno priznajući mu pravo opiranja našim pretpostavkama i tvrdim uvjerenjima što nam se čine po sebi razumljivim. Nije posrijedi tek odluka da se drugoga pasivno podnese, ili čak štuje, nego da ga se prihvati u njegovu traganju za vlastitom istinom.

Braniti vlastita najdublja uvjerenja ne znači smatrati ih najboljima i jedino mogućima. Tek bol odricanja od našega prava da smo u pravu pripravlja prostor za istinski dijalog. Dijalog nas nuka na trajno preispitivanje vlastitih gledišta i uvjerenja, nužno uvjetovanih.
Dakako, ima zgoda kad nam vlastita uvjerenja nalažu reći Ne, ali to razgovor ne čini nedijalogičnim. Razgovarati s drugim ne znači nastojati da on bude istoga mišljenja kao i ja, nego znači ozbiljno uzeti u obzir njegovu istinu te biti kadar učiti od njega. Tek tada možemo ne samo izraziti našu vlastitu samostojnost, nego i prihvatiti samostojnost drugoga. Jedina dopustiva netolerancija jest prema netoleranciji.

Prihvatiti dijalog s drugima znači prepoznati zajedništvo ljudske sudbine unutar zajedničke povijesti. Naša uvjerenja oblikuje povijesno iskustvo. Budući da smo dionici različitih iskustava, ne dajmo da nas to ograničava, nego nek nas učini osjetljivijima za ono što je više od iskustva, dublje od povijesne istine.

Čovjek nije tek stanovnik svojega sela, grada ili zemlje, nego je naseljenik planeta Zemlje, pa je ona njegov dom. Ovakva nam perspektiva omogućuje da se iz usmjerenosti na sebe okrenemo univerzalnomu, da iz sebična bdijenja nad vlastitim identitetom pohrlimo drukčijemu.

Razlike između „ja“ i „ti“, „mi“ i „oni“, između vidljivoga i nevidljivoga, tjelesnoga i duhovnoga, prirode i kulture potječu od našega uvjerenja da možemo biti izgovoreni tek jednim glasom. Međutim, u polifoniji svijeta mnoštvo je glasova u kozmičkom skladu.
Kršćanska univerzalnost nije u tomu da svi ljudi moraju vjerovati u Krista da bi bili spašeni, nego je u tomu da je Krist došao spasiti sve ljude. Ljudska univerzalnost nije u tomu da svi moraju biti istoga uvjerenja da bi ostvarili zajedništvo, nego u tomu da će ljudi ostvariti zajedništvo kada budu mogli i umjeli slobodno misliti i osjećati te pravo na tu slobodu priznavati svakom čovjeku.

A samo je jedan kralj u kraljevstvu dijaloga: slušanje.

***
Čovjek postaje Ja tek u dodiru s Ti.
Martin BUBER

U istinskom dijalogu obje su strane spremne promijeniti se.
Thich NHAT HANH

Želite li doći do stanja blagoslova, idite onkraj ega. Odlučite se odreći želje za kontrolom, potrebe za odobravanjem i sklonosti osuđivanju. Naš ih ego nerado otpušta. Za početak je dovoljno da smo toga svjesni.
Deepak CHOPRA

Naša je obaveza, pa i Božja zapovijed, da težimo zajedništvu kroz otvoren i iskren dijalog.
Patrijarh BARTOLOMEJ PRVI

Goruća mi je želja da moja zemja prihvati povijesnu priliku miroljubiva razvoja te da svijetu pokaže kako i najsloženiji problemi mogu biti riješeni dijalogom, ne silom.
Lech WAŁĘSA

Dijalog među civilizacijama može biti shvaćen kao dijalog između individualnoga i univerzalnoga.
Abdelaziz BOUTEFLIKA

Moramo naučiti živjeti poput braće i sestara, inače ćemo svi zajedno umrijeti kao glupani.
Martin LUTHER KING