Opazke IV

Ivan Zoretić

…

- Ameriku su davno prije Kolumba odkrili Vikinzi i trgovali s tamošnjim urođenicima.
- Indijanci nemaju veze s Indijom. Ime su dobili grješkom, jer je Kolumbo bio uvjeren da je došao u Indiju.
- Amerika je pogrješno dobila ime po Amerigu Vespucciju, a ne po Kristoforu Kolumbu koji ju je odkrio.
- Inke su pod vodstvom Tupak Jupankija, davno prije Europljana, odkrili Oceaniju i Uzkrsne otoke.
- Nisu Indijanci počeli skalpirati Engleze nego obrnuto, Englezi Indijance.
- Nisu nogomet prvi počeli igrati ni Firentinci ni Englezi nego Indijanci.
- Aboridžini se tako zovu, jer nazive njihovih plemena ne znamo. A aboridžin znači urođenik. Prema tome smo svi, ili velika većina nas, aboridžini.
- Imena boja rasa su čisti provizorij. Niti su crnci crni, niti bjelci bijeli, ni azijci žuti, a Indijanci uobće nisu crveni, nego potomci “žutih”.

…

Sadamu Huseinu, krvavome iračkome samovladaru, koji je, unatoč velikim zločinima, ipak sačuvao staru babilonsku uljudbu, vješanjem sudi Amerikanac Bush (nomen est omen), koji ju je razorio.

Mora li se suvremeni napredak zasnivati na povijestnome samouništenju?

…

Mi više nemamo izraza za boju (turcizam) ili farbu (germanizam). A imali smo: mast. Evo kako riječi služe ne samo za sporazumijevanje, nego dapače mogu poslužiti za osvjetljavanje povijesti. Ukliještivši se između njemačke farbe i turske boje nestala je hrvatska mast.

O tome svjedoči stara narodna izreka. Kada se za nekoga veli da je “premazan svim mastima” to ne znači da je premazan razno-raznim mastima, primjerice: svinjskom, goveđom, ovčjom, kozjom, puhovom i sličnim mastima, nego da je premazan svim bojama, odnosno da u njemu ima “svake ptice perja”, tj. da je prijetvoran, sad ovakav sad onakav te u koga se ne možeš pouzdati.

Međutim, kada vidimo kako su drugi prošli, možemo ipak biti zadovoljni. Englezi su Ircima izčupali jezik. Španjolci Baskima. Rusi mnogima. Tako da ovi svoje jezike tek odnedavno uče u školama.

…

Uljudba je mukotrpan posao. Koliko čovjek samo potroši vremena (može li se vrijeme potrošiti?) na pranje, odijevanje, svlačenje itd.

I evo nas do bečkoga doktora Freuda i Nelagodnosti čovjeka u kulturi.

Ali kako bi ljudi izgledali neoprani i nedotjerani?

…

Kada je Charles Darwin rekao o Herbertu Spenceru kako bi bio boljim čovjekom da je pročitao više knjiga, smetnuo je s uma da je čitanje pogrješnih knjiga Spenceru, po vlastitim riječima, bilo neobhodno za mentalnu higijenu, ili duhovnu čistoću.

Danas sa sigurnošću možemo potvrditi, kako bismo možda svi bili puno bolji ljudi, da nismo čitali pogrješne knjige, gledali pogrješne filmove, slušali pogrješnu glasbu, a da ne bismo kao Spencer završili u biologizmu.

Duhovnu čistoću ovdje u podpunosti valja razlikovati od “pranja mozga” *.

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
* engl. brain washing

…

U povijesti ljudske duhovnosti postoje neke konstante, bez obzira na vremensko razdoblje i različitost kultura gdje su nastale, a koje valjda dokazuju vječne istine.

U upanišadama imamo istovjetnost atmana i brahmana, sebstva i svega. Anaksagora tvrdi da se svemir sastoji od čestica – po Aristotelu nazvane homeomerije, istodjelnice - koje u sebi sadrže sve. Giordano Bruno poistovjećuje mikrokozmos s makrokozmosom.

Daklem, unutar dvadesetpet i više stoljeća, postoje neovisna misaona dostignuća, na koja se nekako možemo osloniti.

Slično je i sa seobom duša. I ovdje prednjače upanišade, oslanjajući se na teoriju reinkarnacije. Pitagorino motrište o seobi duša preuzima Platon.

Zaratustrini svećenici i ostali sudionici na pogrebu pokojnika pjevaju, veseleći se njegovu spajanju s vrhunaravnom svjetlošću.

I tako napokon imamo suvremene religije koje su, osim hinajana budizma, zagrobni život kanonizirale.

…

Montesquieu odkriva odnos ponašanja ljudi u odnosu na prirodne pojave, a mnogi iz prošlosti izvješćuju o toj pupčanoj vrbci kojom je čovjek spojen s prirodom.

Kao što Krleža piše o ljudskoj gluposti kao o svemirskoj pojavi, tako Berdjajev piše o veleprevratu kao potresu, prirodnoj propasti.

Uostalom i sâm Marx uzpoređujući Demokritovu nuždnost s Epikurovom slučajnošću, revoluciju tumači kao prirodni slučaj, povremeni odklon u kretanju atoma.

…

Kako bismo najjezgrovitije, pojmljeno ljudski, mogli definirati svijet u kojem živimo? 

Suvremena fizika, kemija, biologija i druge neke znanosti imaju već spremne odgovore, ali od toga čovjek u svakodnevnome životu nema puno koristi. Jer toga čovjeka uglavnom ne zanima kakav je svijet, kantovski rečeno “po sebi”, nego kakav je “za nas”?

Leibniz tvrdi da je ovaj svijet najbolji od svih mogućih svjetova, Schopenhauer pak da je najgori. Pristaše prve tvrdnje imenuju se optimistima, a druge pesimistima.

Zapadna aristotelovsko-schopenhauerovska četveronačelna logika navodi nas na opredjeljenje između dva protuslovna suda.

Sofisti bi izjavili: kako komu i kako kada. Ali time, svedeni na puku osjetilnost, još nismo doprli do same bîti svijeta.

Ovdje nam ni sumnjičavi Piron ne bi puno pomogao. On bi rekao da nije ni najbolji ni najgori, jer da se tako nama samo čini, a sâm po sebi je nespoznatljiv.

A što ako se, recimo, na taj način ne želimo opredijeliti? E, tu nam za sada pomaže jedino sedmeronačelna đainistička logika, gdje ima i da i ne.