Prvo želimo seks bez djece, a onda djecu bez seksa

Boris Beck

Moglo bi se pretpostaviti da je Hrvatska zemlja u kojoj su djeca važna (makar i zato da nas bude više žive vage), ali to nije istina. Država isplaćuje dječji doplatak samo do četvrtog djeteta, a dalje ne. Drugim riječima, ako se mali Ivica rodi kao prvo dijete, država će dati novce, a ako se rodi kao peto, onda će te novce ostaviti u svojem džepu. Nitko vam neće reći zašto je to tako pa moram ja: to je zato da Hrvati ne pomažu romskim, muslimanskim i sličnim nekvalitetnim obiteljima da se množe; a ako se već hoće množiti, onda neka to rade u siromaštvu jer bolje nisu ni zaslužili. Začetnik je te antipatične prakse, kao i mnogih drugih antipatičnih praksi, Franjo Tuđman sa svojom velebnom vizijom etnički čiste Hrvatske - on je bio KUM desetom djetetu u svakoj obitelji, što znači da su samo katolici dolazili u obzir. I sad ti shvati kako je Tuđman, kao deklarirani ateist, mogao biti krsni kum (jer to povlači i određene moralne obveze), ili to da su se HDZ i SDP ujedinili u tome da se enormni novac troši kako bi se bogate obitelji malo povećale, a nema ni malo novca da se smanji siromaštvo siromašnih.

SDP je napao HDZ apelirajući na ljubav. “Kad srce kaže dijete – vlada kaže ne”, rekla je u Saboru zastupnica SDP-a Milanka Opačić ljuta na HDZ-ov zakon o umjetnoj oplodnji koji predviđa i da se zabilježi ime donatorice jajne stanice i da se nekako osigura da dijete po rođenju ima dva roditelja. A što kaže srce? Moram odmah reći da sam vrlo natražan, zaostao i potpuno nesuvremen čovjek te da smatram točnom definiciju riječi “majka” kako stoji u hrvatskom rječniku: majka je žena koja je rodila dijete. Ta definicija - koja je ljudskoj rasi dobro služila milijun godina - sada više ne važi. (Slučajeve kad bi žena odgajala dijete koje nije njezino jezik je riješio jednostavno: postoje pomajke i maćehe kao što postoje poočimi i očuhi.)

A vidi sad vraga! S jedne strane postoje neplodne žene koje bi željele biti majke, a s druge plodne koje to ne žele biti; ove plodne mogu biti “donatorice jajašca” koja će onda roditi ove prve i biti djetetu “prave majke”. U obratnom slučaju, kada žena ima jajašce, a ne može iznijeti trudnoću, imamo “biološku majku” koja daje jajašce i “surogat majku” koja pruža uslugu trudnoće i rađanja. Ista transakcija - vađenje jajašca, oplodnja u laboratoriju i usađivanje zametka u drugu maternicu - ima posve suprotne učinke: u jednom slučaju vlasnica jajašca ima sva prava “biološke majke”, u drugome nikakva prava “donatorice jajašca”; prva rodilja je nevažna “surogat majka”, a druga “prava majka”. O čemu to ovisi? O tome što kaže ženino srce. Rečenica s početka sada glasi: “Kad srce kaže majka - onda si majka; a kad kaže ne - onda nisi.”

S muškarcima je također komplicirano, ali malo drugačije. Oplodi li muškarac ženu uživo, ona ima pravo roditi dijete i prisliti ga da ostatak života ispunjava sve obveze “biološkog oca”. Ne želi li roditi dijete, on nema nikakva prava da postane “biološki otac”. O čemu ovisi muškarčev status? O tome što kaže ženino srce. Rečenica s početka glasi: “Kad srce kaže da si otac - onda jesi; a kad kaže ne - onda nisi.” Može muškarac poželjeti i da sam regulira status pa da bude tek “donator sperme”. Da, ali onaj Šveđanin je iz kurtoazije pristao da se njegovim sjemenom oplodi njegova prijateljica lezbijka kako bi sa svojom suprugom imala dijete; lezbijke su se poslije razvele, a sud je odlučio, jer dijete nije imalo “pravog oca”, da mu je “donator sperme” zapravo “biološki otac” sa svim pravima i dužnostima.

U ta pitanja srca nije ušao ni HDZ-ov zakon ni SDP-ovi amandmani jer zakon i nije pitanje srca nego legalizacije prakse koja je zahvatila i Hrvatsku, a to je da se dijelovi tijela kupuju i prodaju. Zašto i ne bi? Ako jedni izlučuju obilje sperme i jajašaca i ne znaju što bi s njima, zašto ih ne bi prodali onima koji će za njih dobro platiti - i tako postati “pravi očevi” i “prave majke” koji će “svojoj djeci” sve priuštiti (osim toga da im rode “biološku braću” zamrznutu tijekom procesa umjetne oplodnje; ne može čovjek sve stići). Rečenica SDP-ovke s početka teksta sada odjednom glasi: “Kad kapitalizam kaže dijete - vlada kaže ne”. Budući da je vlada najprije rekla “ne” i kad je kapitalizam rekao “kriza” i kad je kapitalizam rekao “radna nedjelja”, pa je na kraju ipak rekla “da”, mogu umiriti Milanku Opačić. Reći će vlada “da” i djetetu na kraju. I smrti, čim SDP i HSLS zatraže ozakonjenje eutanazije.

Dok se mlati sva ta slama, novine javljaju da su klinike koje zamrzavaju ljudske embrije odlučile napustiti Hrvatsku! Kad bi samo za njima otišli liječnici koji rade abortuse, lažni invalidi, uprave HEP-a i HŽ-a, debeli nepismeni generali, povlašteni umirovljenici, navijači, izdavači preskupih udžbenika… Ali neće nikada otići, HDZ je Hrvatsku pretvorio u raj za njih.

Zato je imala pravo Milanka Opačić kad je rekla ministru Darku Milinoviću da laže. HDZ podržava zakone prema kojima ljudski embrij jednostavno nije ništa - može se slobodno uništiti do trećeg mjeseca života, a ako ima downov sindrom do petog. Jeste li vidjeli fetus u trećem ili petom mjesecu trudnoće? Ja jesam, ima glavu, ruke, noge, prstiće, oči, nos, usta, mamine i tatine gene, a i kuca mu srce.

SDP ima pravo: ako slobodno dopuštate uništenje malih ljudskih bića, onda nemate pravo braniti drugima da ih proizvode, da poneko od njih rode, a da ostale ostave u frižideru klinike dok ih ne zaborave, ukradu, preprodaju, izgube, pretvore u anti age kremu, iskoriste za pokuse ili iz njih izvade matične stanice kako bi nekom od onih povlaštenih umirovljenika u 90. godini osnažio srčani mišić, potenciju ili smanjio Alzheimera.

Ako Milinović mulja, to ipak još ne znači da je Milanka Opačić rekla istinu, svu istinu i samo istinu. Prvo, govori o liječenju neplodnosti, a parovi koji rode dijete začeto in vitro jednako su nepolodni poslije poroda kao što su bili nepolodni i prije. To bi bilo kao da Jadranka Kosor odluči financijski ozdraviti ovu zemlju tako da na 20 godina zamrzne sve trutove na proračunu i odmrzne ih tek u boljim vremenima - kao da oni i tada neće biti jednako pohlepni i lijeni.

Drugo, neplodnost je u mnogim slučajevima krivnja samih parova koji su spolnim putem pokupili infekcije ili su čak već abortirali vlastitu djecu i sad ne mogu imati novu. Nikoga nemojmo osuđivati, ali da li SDP upozorava tinejdžere u svojem spolnom odgoju da prerano i pretjerano puštanje u promet povećava rizik od neplodnosti? Ne, a ni HDZ. Shvaćam nervozu: prvo se ideološkim sljedbenicima prodao seks bez djece, a kada su došli po svoju djecu bez seksa, mora im se mucajući objasniti da je negdje zapelo. Nezgodna situacija.

Treće: za 40 posto neplodnosti parova uzrok su muškarci čiji su spermiji rijetki, mlitavi ili mrtvi i kojima nikakva klinika ne može pomoći. Klinike ipak uzimaju u postupak i takve parove i bude im lažne nade samo zato da naplate besmislenu uslugu. Koliko je takvih slučajeva razotkriveno u klinikama nad čijom sudbinom naričemo? Nijedan.

Četvrto. Izvantjelesna oplodnja uspijeva u vrlo malom broju slučajeva (časne klinike to taje), što znači da većina parova prolazi mučne i opasne tretmane uzalud, i to godinama, sve dok ne postanu prestari za usvajanje. 

A sad ono najčudnije. Milanka Opačić i sama je majka, a postala je to na jedan od najplemenitijih načina - usvojila je dijete. Zar ne bi bilo puno ljepše da - umjesto da potiče suludu, nemoralnu i ponekad kriminalnu praksu - ohrabruje ljude da usvoje djecu, da potakne promjene zakona koji onemogućuje usvajanje?

Da, ali onda bi cijela ova frka bila zbog djece. A HDZ i SDP složno su zadnjih dvadeset godina radili na tome da abortusa bude što više, a porodiljnih naknada što manje i djeca su im zadnja rupa na svirali.