Suvremena i tradicionalna psihologija
Piše: Edin Kukavica
Suvremena psihologija pretpostavlja da je Univerzum - svjetovi - potpuno materijalan te da nema nikakvu svrhu ni značenje; tradicionalna psihologija tvrdi da je Univerzum stvoren u skladu sa Božijom Voljom te da je u potpunosti prožet Božijim Prisustvom. Nadalje, suvremena psihologija smatra da je čovjek tek tijelo, a da um - nekako - razvio iz fizičkog nervnog sistema; treba spomenuti da je značajan element tradicionalne psihologije srce - duhovno ili samo srce, ovisno o kojoj se tradiciji radi - ali u svakom slučaju mjesto manifestacije unutarnje intuicije odnosno nadahnuća, poimanja, razumijevanja i mudrosti. U suvremenoj psihologiji opis ljudske prirode fokusira se i završava opisom ljudskih ograničenja i neurotskih tendencija (klinička psihologija), ili pak na urođenoj dobroti i ljudskoj suštinski pozitivnoj prirodi (humanistička psihologija). Prema tradicionalnoj psihologiji ljudska bića smještena su između meleka i životinja; posjeduju elemente obje prirode te otvorenu mogućnost da se uzdignu iznad meleka ili pak da potonu u instinkt i nagon ispod životinjskog; u skladu s tim, borba u smislu neprestalnog napredovanja - nasuprot tonjenju - pokazuje se kao neminovan zadatak. Prema suvremenoj psihologiji najviše stanje ili razina svijesti koju ljudsko biće može dosegnuti je racionalno, hodajuće stanje. S aspekta tradicionalne psihologije to stanje je u stvari hodanja u snu; većina ljudi je, naime, nemarna i nesvjesna sebe i/ili svijeta oko sebe, odnosno žive u skladu sa uvjetovanim vjerovanjima i navikama iz djetinjstva.
Suvremena psihologija tvrdi da su samopoštovanje i snažan ego od krucijalne važnosti te da je gubitak identiteta patološko stanje. U tradicionalnoj psihologiji - tesavvufu napose - osjećaj odvojenosti - vlastitog - identiteta je jedna od najdebljih koprena između Boga, Uzvišenog i ljudi zbog koje imamo osjećaj iskrivljene stvarnosti i koja nas sprječava od uvida i poimanja naše stvarne prirode; cilj je prepoznati razliku između sebičnog, samoljubivog, negativnog i pozitivnog i zdravog identiteta (ego) te se izdići iznad življenja u skladu s nagonima i prohtjevima prvom i zadovoljiti potrebe i težnje drugog. Suvremena psihologija drži da je osobnost relativno cjelovita struktura. U tradicionalnoj psihologiji ljudsko biće smatra se zbirkom različitih osobina i tendencija, od kojih su mnoge još u vezi s različitim stupnjevima evolucijskog razvoja. Suvremena psihologija logičko rezoniranje smatra vrhuncem ljudskih osobina, putem ka znanju i mudrosti. U tradicionalnoj psihologiji apstrahirani logički intelekt smatra se nižim intelektom ponad kojega postoji viši koji nam omogućava razumijevanje značenja i smisla života. Suvremena psihologija čvrsto vjeruje da je gotovo svo znanje koje ima ikakvo značenje moguće prenijeti logički organiziranom prozom. Tradicionalna psihologija nepokolebljivo vjeruje da je pisana riječ svojevrsno ograničenje napose te da je najviši stupanj i razina duhovnog napretka ponad i iza bilo kojeg - svakog - racionalnog opisa, za čije dosezanje je prije svega potrebno odreći se racionalnog, odvojenog, zasebnog identiteta (ego). Za suvremene psihologe vjera je vjerovanje u nestvarno ili u ideje za koje ne postoji čvrst dokaz. Za tradicionalnu psihologiju vjera znači vjerovanje - uvjerenost - u postojanje istine iza svih pojavnosti materijalnog stvaranja.
Tri središnja i glavna koncepta tradicionalne - islamske/sufijske - psihologije su srce (kalb), “ja” (ego, nefs) i duša/duh (ruh) - izvorni Kur’anski/arapski pojmovi podrazumijevaju neusporedivo više od pojmova na bilo kojem drugom jeziku - a koji su stoljećima već predmetom Kur’anskih, hadiskih i komentara tesavvufskog tehničkog pojmovnika. Srce ili kalb - koje se često naziva i duhovnim srcem - nije fizički organ, nego organ percepcije dublje inteligencije i mudrosti, koji sadrži Božansku iskru; to je mjesto poimanja, spoznaje i dubokog duhovnog znanja. Cilj tradicionalne psihologije je probuditi i unaprijediti srce u organ iskrenosti, ljubavi i samilosti te ga pripremiti za prijem srčane inteligencije, neusporedivo i nezamislivo dublje i ozbiljnije od racionalne, apstraktne inteligencije uma. Kaže se da je, kada se srčano oko otvori, moguće vidjeti iza površine pojavnosti postojanja, a kada se srčane uši otvore, moguće je čuti stvarnosti istine iza riječi. Kalb funkcionira na sličan način kao i fizičko srce: kao što srce opskrbljuje tijelo krvlju, kalb hrani dušu mudrošću i duhovnim svjetlom, ali i čisti negativne osobine; kada fizičko srce oboli cijelo tijelo pati, a kada kalb oboli pati duša. Treba imati na umu da prema tradicionalnoj psihologiji emocije nisu proizvod srca, nego egoa ili nefsa.
“Ja”, ego ili nefs je aspekt psihe, odnosno element postojanja koji se pokazuje u postojanju kao cjelini te koji ima funkcionirajući potencijal od najnižeg i najodvratnijeg do najviše razine uzvišenog. Nefs na najnižoj razini podrazumijeva naše negativne osobine i tendencije; kod većine nefs je pod kontrolom emocija, želja i zadovoljstava. Tradicionalna psihologija - temeljem Kur’anske upute - identificirala je sedam stupnjeva nefsa, pri čemu duhovno napredovanje podrazumijeva - i uvjetovanje je - kretanjem kroz te razine; pritom svaka razina ima respektivne osobenosti i odgovarajuće opasnosti i zablude, ali i metode liječenja i transformacije. O svemu ovome puno više kasnije u tekstu.
Duša/duh ili ruh je neposredno povezan sa Božanskim, čak i kod onih koji toga nisu svjesni. I duša ima sedam razina ili aspekata koji čine njenu cjelinu: mineralni, biljni, animalni, osobni, ljudski, tajni i najtajniji; svaka razina predstavlja jednu od evolutivnih etapa, a napredovanjem se smatra prolazak kroz te razine ili aspekte. Duša je cjelovita i prožima - obuhvata - sve aspekte osobe: tijelo, um i duh. Svaka razina duše ima vlastite darove i moći, ali i slabosti; cilj koji pred dušu postavlja tradicionalna psihologija je njeno ukupno jačanje, ali i uspostava ravnoteže spomenutih razina, pri čemu napredovanje odnosno dosezanje sljedeće ne podrazumijeva potpuno napuštanje i zanemarivanje prethodne; pritom se neravnotežom smatra zastajanje na ili između razina nefsa ili ruha. Suvremene psihologije bave se jednim ili drugim aspektom duše, ne holistički; psihologija egoa bavi se takozvanom animalnom dušom - radije dušom uvjetovanom i pokretanom instinktima, nagonima i žudnjama za zadovoljavanjem osnovnih potreba - pri čemu se osnovni motiv življenja nalazi između traganja za zadovoljstvom i izbjegavanja boli, bilo fizičke ili emotivne. Bihevioralna psihologija fokusira se na uvjetovano funkcioniranje biljne i animalne duše; kognitivna psihologija bavi se mentalnim funkcijama osobne duše; humanistička psihologija zanima se za aktivnosti ljudske duše; predmet zanimanja transpersonalne psihologije je nadosobna svijest tajne i najtajnije duše. Tradicionalna psihologija bavi se transformacijom ukupne ličnosti.
