Univerzalni (potpuni) čovjek

Edin Kukavica

Ovdje nije ni mjesto ni prilika da se upuštamo u objašnjenje ovog učenja u islamu i tesavvufu; pokušat ćemo u najkraćim crtama reći kako se ovo učenje koje odražava oduvijek prisutnu istinu poznatu odabranicima svih generacija, čak iako nije bila poznata pod ovim imenom, odnosi na Imama Alija (s.a.). U pjesmi posvećenoj Imamu Aliju (s.a.) kaže se:

Tvoj lijek je u tebi, a ti ne znaš za nj;
i tvoja bolest je u tebi, a ti je ne vidiš.
Ti si jasna Knjiga skrivenoga objavljena harfovima.
Ti se smatraš samo tijelom, a u tebi je otkriveno mnoštvo svjetova.

Sljedeći stih je svojevrsno tumačenje Kur’anskog ajeta: Pokazivat ćemo im Mi Znake Naše u prostranstvima svemirskim i u njima samim, sve dok im jasno ne bude da je Kur’an Istina (Kur’an, 41:53). Znakovi svjetova (makrokozmosa) spominju se uz njihove parnjake u i na čovjeku, dok stih prije ukazuje da ti unutarnji znakvi mogu poslužiti kao putokazi svemu što je očigledno skriveno od nas, u nama i oko nas. Posljednji stih je nedvojbena potvrda čovjeka kao mjesta manifestacije svih Allahovih Lijepih Imena. Ova pjesma je jedna od najranijih izjava ideje koju su sufiji kasnije definirali: Univerzum (svjetovi) je veliki čovjek, a čovjek je mali univerzum. Sve stvoreno u makrokozmosu (kavnu’l-kebir) postoji i u mikrokozmosu (kavnu’s-sagir). Drugim riječima, čovjek, svojom pozicijom u ukupnom stvaranju, ima mogućnost spoznaje načela svih stvari razumski i egistencijalno, temeljem činjenice da svaki predmet njegovoga znanja ima svoga parnjaka u njemu ishodećeg iz istog načela, odnosno Allahovih Lijepih Imena i Sifata.

U ovom smislu treba tumačiti i zanimljivu predaju koja se pripisuje Imamu Aliju (s.a.) u kojoj on kaže:

Cijeli Kur’an je u sufi Fatiha, cijela sura Fatiha je u Bismillah, Bismillah je u harfu ba kojim počinje, a harf ba je u (dijakritičkoj) točki pod njim; ja sam ta točka!

Ove osi i njihovo sjecište simbol su Univerzalnog (Potpunog) čovjeka; horizontalna os predstavlja ljudsku potpunost na razini bića/postojanja, a vertikalna os realizaciju i aktualizaciju drugih stanja bića. Simboličkim jezikom Imam Ali (s.a.) potvrđuje da je realizirao ovaj stupanj. Isto tako točka se može pojmiti kao načelo svih pisanja, dakle načelom svih manifestacija. O ovoj temi šejh Ahmed Alevi piše:

Kad god govorim o točki mislim na Tajnu Suštine nazvanu Jedinstvom Percepcije odnosno Svjedočenja (vahdetu’š-šuhud), a kada god govorim o (harfu) elif mislim na Jednog, Jedinog (vahdetu’l-vudžud), Vrhunaravnu Suštinu, a kada govorim o (harfu) ba mislim na ultimativnu Manifestaciju nazvanu Uzvišeni Duh, za kojim(a) dolaze ostali harfovi, potom pojedinačne riječi, a zatim i govor u cjelini, sve po hijerarhiji. Hijerarhija postojanja simbolizirana je ajetima, riječima i slovima (harfovima), koji - svi - ishode iz osnovne točke. Imam Ali (s.a.) se identificira s točkom kako bi izrazio svoje jedinstvo sa Suštinom.