Uzalud se graditelji muče ako Bog ne gradi

Boris Beck

Hrvatski Hachiku misli da za to nije kriv. Hrvatski Hachiku je spreman i dalje mahati repom vlasti, lizati ruku koja ga hrani, saditi pšenicu, taliti čelik, spajati trupove tankera, šivati traperice, premještati registratore, namatati konac, probijati tunele i prodavati kinesku robu kao i do sada - i nije mu jasno zašto to više ne može. Hrvatski Hachiku sjedi i čeka umjesto da nauči neke nove trikove i potraži drugog gazdu. Hrvatski Hachiku pomalo shvaća da je bio slijepac kojeg su drugi slijepci - ministri i menadžeri - odveli u ponor, ali za sada nije u stanju smisliti ništa bolje od toga da iz protesta odbija hranu ili bijesno laje na prolaznike.

Refleks Hachika ima i ministar financija: on bi i dalje grabio iz porezne vreće i ne može vjerovati da je prazna pa tužno grebe šapicom po dnu. U 127. psalmu piše da se graditelji uzalud muče ako Bog ne gradi kuću i da stražar uzalud bdije ako Bog ne čuva grad. Plemenito je raditi, ali još je bolje provjeriti koja je svrha rada, a tipičan hrvatski rad do sada je samo povećavao minus na državnom tekućem računu; i vjernost je lijepa osobina ako je čovjek vjeran nekomu ili nečemu što vrijedi, ali apsurdno je držati se navika koje su nas odvele u propast, a među njima je svakako dijeljenje penzija lijenčinama, privilegija trutovima, državnih službi neznalicama, poticaja špekulantima i subvencija poslovnim samoubojicama.

Biblijski nauk opominje da je svaki čovjekov napor uzaludan ako nije u skladu s Božjom voljom. U Hrvatskoj bi bio napredak već i to da svoje napore uskladimo sa zdravim razumom.