Vjera s kamatama i hipoteka na dušu

Boris Beck

Nedugo nakon što je izrekao prispodobu o banci, taj je svećenik otišao služiti misu koju je neki župljanin naručio i platio - ali župljanin nije na nju i došao; svećenik je misu morao služiti pred praznom crkvom. Mogli bismo reći da je taj vjernik doista shvatio Crkvu kao neku banku i da je s tim u skladu prešao na internet-bankarstvo: novac je doznačio preko tokena i misu naručio sms-om, a onda doma sjeo za tanjur pun pečene ribe i jeo sretan što je izbjegao odlazak na crkveni šalter.

Usporedba vjere i novca česta je u Novom zavjetu. Isus je rekao da je naći vjeru kao naći zakopano blago; da Duh Sveti dobrog čovjeka potiče na sve više i više dobrih djela, kao što i novac u banci raste s kamatama; da su grijesi nalik dugu koji treba vratiti. Istovremeno, od novca treba bježati: Isus upozorava da se ne može služiti Bogu i novcu te da caru treba dati carevo (novac), a Bogu Božje (dušu). No perspektiva zgrtanja novca u kršćanstvu je izokrenuta: siromašna udovica koja je dala novčić dala je više od bogataša koji su se razmetali velikim uplatama - jer je dala sve što ima. Sv. Katarina (ako se ne varam) rekla je da su dobra djela na zemlji i plaća na onom svijetu recipročni: jednim novčićem dobrih djela na nebu smo stekli milijune u zaslugama, a na isti ćemo način u čistilištu milijunima muka plaćati za svaki novčić grijeha na zemlji.

Bankarskim rječnikom rečeno: Crkva svakom klijentu daje izobilje nepovratnih kredita, bez ikakvih jamaca i hipoteka, samo da ih uloži u kupnju vječnoga blaženstva s Bogom - pa ipak, pred šalterima nije gužva, dapače, klijenti se osipaju. U prvih šest mjeseci 2010. Katoličku crkvu u Austriji napustilo je 57 tisuća Austrijanaca (u cijeloj 2009. napustilo je ondje Crkvu 53.216 ljudi), kao što se napušta posrnula banka. Oni su iz nje izvadili svoj duhovni ulog i premjestili ga nekamo drugdje gdje očekuju veće kamete, ili su ga razočarano spremili u čarapu, ili ga jednostavno potrošili, sretni da više ne moraju plaćati crkveni porez.

Moram priznati da me nijedna od te tri varijante ne privlači: niti vidim da ne vrijedi više riječ sv. Petra da je Isusovo ime jedino u kojem ima spasenja, niti opravdavam ljude koji se razočarano odvajaju od svijeta, niti razumijem kako je nekom važniji novac od duše. Da mene pitaju “A s kim vi bankarite?”, odgovorio bih isto kao jučer i prekjučer.