“Zaboravite Isusa” - američki znanstvenik je dokazao da Bog ne treba postojati

Boris Beck

Postanak jezika, svijesti, čovjeka, života i svemira odličan su prostor za lov u mutnom jer se sve to odvilo tako davno da znanost ima slabe izglede da ih objasni, a ateističke znanstvenike - poput Kraussa - nervira kada netko kaže da vjeruje da je Bog stvorio sve to spomenuto. Znanost u tim pitanjima postupa po “Ockhamovoj britvi” - načelu koje je uveo srednjovjekovni skolastičar, franjevac William Ockham, a glasi entia non sunt multiplicanda praeter necessitatem (entitete ne treba umnožavati bez nužde, tj. jednostavnija su objašnjenja bolja od kompliciranih). Ockhamova britva pomaže ponajprije da se raskrinkaju lažna rješenja, pa tako ako tvrdnju “Život je na Zemlju stigao iz svemira” podvrgnemo Okhamovoj britvi vidimo da je jednu nepoznanicu ("Kako je nastao život na Zemlji") zamijenila s dvije ("Kako je nastao život u svemiru” i “Kako je život iz svemira stigao na Zemlju") te da je umjesto rješenja samo dodala nove probleme.

Ockhamova britva kaže da je tvrdnja “Čovjek je nastao evolucijom” jednostavnija od tvrdnje “Bog je stvorio čovjeka” jer evolucija obrazlaže svoje zakone, a druga tvrdnja daje samo nove probleme: “Kako je Bog stvorio čovjeka”, “Zašto je Bog stvorio čovjeka” i “Odakle Bog uopće”. Ni kompromis po kojemu bismo rekli da je Bog stvorio evoluciju ne pomaže jer opet umnažamo entitete. Po istoj logici tvrdnja “Budući da je ovaj svemir idealan za čovjeka, mora da ga je stvorio Bog” klimavija je od tvrdnje koju navodi Krauss: “Da svemir nije ovakav, mi ne bismo u njemu nastali sami od sebe pa ga ne bismo mogli ni komentirati”.

Na Ockhamovu britvu Krauss izravno aludira kad kaže: “Zakoni fizike u ravnom svemiru, naime, omogućuju da svemir nastane ni iz čega. Ne treba vam božanstvo. Imate nula ukupne energije, pa i kvantne fluktuacije mogu stvoriti cijeli svemir”. Da, ali odakle kvantne fluktuacije? Tko je njih stvorio? To me podsjeća na nobelovca I. B. Singera kad na početku jedne svoje priče pita retorički je li moguće da se tinta prolije po papiru pa da spontano nastane tekst. “Pa čak i kad bi to bilo moguće”, kaže Singer, “odakle papir, odakle tinta?” Ockhamova britva ima naime jedno ključno ograničenje - ne razlikuje točne od pogrešnih odgovora. Nema zapreke da komplicirani odgovori budu točni, a jednostavni pogrešni, kao što zna svatko tko prati hrvatske korupcijske trakavice.

Ukratko, Krauss se može samo nadati da nam Bog ne treba, ali te njegove kalkulacije nisu ni znanstvene ni logične. Kad on kaže “Zaboravite Isusa”, napustio je objektivni govor - i tako bacio sumnju na sve ostalo što je rekao prije i poslije toga. “Zašto bi netko za nas stvorio svemir u kojem bismo bili potpuno beznačajni?” pita se Krauss. Odakle znanstveniku uopće to da smo beznačajni u Božjim očima?