Naša e-lista
Upišite se na našu Mailing listu

 

Postanite član
Registrirajte se ovdje.
Članstvom dobivate mogućnost komentiranja.
Humanitarna akcija
Donirajte "Marijine obroke" gladnoj djeci Trećega svijeta - samo 70,00 kuna koje možete uplatiti na žiro račun Zagrebačke banke 2360000-1102102666.

Više o svemu u članku:
"Glad u cyber dobu - kupite život čovjeka za 70 kuna"

Citati poznatih

Max Scheller
"Ljubav je uvijek budnica na spoznaju i na htjenje - štoviše majka duha i uma samoga."
Statistika
Trenutno posjetitelja: 14
Najviše odjednom: 35
Dana: 19/04/2010
Zadnja posjeta: 21/05/2012

“Žene su se krvavo izborile za pravo da u kontroliranim uvjetima ubiju dijete u sebi.”

Piše:
Boris Beckimage

Nedavno sam se osjetio vrlo posramljeno. Kad me tko upita koliko imam djece, uvijek ponosno odgovaram da imam četvero. Ali nedavno su mi objasnili da je jedna stvar kad takav odgovor da otac, a sasvim druga kad to kaže žena. Kada muškarac kaže da ima više djece, to mu podiže rejting u društvu jer se podrazumijeva da zarađuje dovoljno za sve; kada, međutim, žena ima više djece, to joj ruši profesionalni status jer se podrazumijeva da će se prije brinuti za klince nego za karijeru.

Toga sam se sjetio za vrijeme nedavne rasprave oko abortusa. Sjećate se: friško objavljeno istraživanje - koje je otkrilo da je 47% hrvatskih katolika protiv pobačaja u slučaju da žena nije udana, a 50% u slučaju kad par više ne želi imati djece - izazvalo je pravu malu paniku. Budući da se po tom istom istraživanju 80% hrvatskih državljana izjasnilo katolicima, ispada da je barem 40% građana za abortus; uz neku manju kampanju neke sposobnije PR agencije to bi se zacijelo dalo u par mjeseci dogurati i do 50%, a onda se više ne bi moglo govoriti da je većina Hrvata za abortus. I što sada?

Vesna Pusić je promptno reagirala i rekla da “Država mora garantirati i osigurati pravo na pobačaj, jer time garantira ženama slobodu raspolaganja vlastitim tijelom.” Ali već je sada omjer 60:40, zar zbilja treba potezati riječi kao DRŽAVA i MORA ili bi politologinja mogla smisliti i neki demokratskiji način rasprave o pitanjima života i smrti?

Gordan Črpić, ravnatelj Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve, odgovorio joj je da uopće nije riječ o tijelu žene, “nego o tijelu djeteta koje je novo biće, ovisno o majci, ali drugo od nje”, na što je pak Inoslav Bešker imao tri sasvim sumnjiva argumenta: da je “govoriti o ženskom tijelu kao o posudi… protivno ideji ljubavi… i protuustavno.”

S jedne strane, dijete ne raste u tuđem tijelu kao u posudi nego u suradnji s tim tijelom, pa je čak s njim povezano i jednim organom, posteljicom, koja podjednako pripada i djetetu i majci; s druge strane, kako je dodao Živko Kustić, nejasno je zašto bi baš začeto dijete bilo isključeno iz ideje ljubavi; s treće strane Ustav RH, kad sam ga zadnji put čitao, još je sadržavao odredbu o tome da svako ljudsko biće ima pravo na život.

Neugodnu istinu usudila se izravno iznijeti samo Vedrana Rudan: “Žene su se krvavo izborile za pravo da u kontroliranim uvjetima ubiju dijete u sebi.”

Ovako, dakle, izgleda hrvatski razgovor za posao kandidatkinje A:
- Koliko imate djece? - Troje. - To vam je tri minusa…

A ovako kandidatkinje B:
- Koliko ste napravili abortusa? - Tri. - To vam je tri plusa.



Vaši komentari


Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
Registrirajte se ovdje BESPLATNO!