Naša e-lista
Upišite se na našu Mailing listu

 

Postanite član
Registrirajte se ovdje.
Članstvom dobivate mogućnost komentiranja.
Humanitarna akcija
Donirajte "Marijine obroke" gladnoj djeci Trećega svijeta - samo 70,00 kuna koje možete uplatiti na žiro račun Zagrebačke banke 2360000-1102102666.

Više o svemu u članku:
"Glad u cyber dobu - kupite život čovjeka za 70 kuna"

Citati poznatih

G. W. Hegel
"Hrabrost za istinu, vjera u moć Duha jesu prvi uvjeti filozofiji. Čovjek, jer je Duh, može i mora se smatrati dostojnim svegaonog što je najuzvišenije. Ne može nikada precijeniti veličinu i moć svog duha. I, ako ima tu vjeru, ništa neće biti dosta otporno i kruto, a da mu se ne objavi."
Statistika
Trenutno posjetitelja: 14
Najviše odjednom: 35
Dana: 19/04/2010
Zadnja posjeta: 21/05/2012

Život damo, Dajlu ne damo

Piše:
Boris Beckimage

Nakon što je uspješno po drugi put nacionalizirala benediktinski samostan u Dajli, Jadranka Kosor se s Brankom Bačićem, ministrom za zaštitu okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, i Hrvojem Čovićem, ravnateljem carinske uprave, uputila Bozaniću u audijenciju. Ondje su od nadbiskupa zatražili dokumente na temelju kojih se biskupija uknjižila na Katedralu.

- Pa, ovaj, izvorni dokumenti nisu sačuvani, ali… - zbunio se Bozanić.
- Imate li barem ovjereni prijepis? - pitao je Bačić.
- Ne, naravno - mucao je Bozanić - pa to je bilo negdje prije 1095. godine kada je kralj Stjepan…
- Kralj? Dakle narodni neprijatelj - rekla je premijerka koja je o nacionalizaciji i narodnim neprijeteljima učila u političkoj školi u Kumrovcu.
- A je li to bio hrvatski kralj? - zanimalo ju je.
- Ne, mađarski…
- Okupator, dakle - namršitla se premijerka.
- A onaj misal tamo, odakle vam? - strogo je rekao Čović.
- To je donio prvi biskup, Čeh Duh - oprezno je rekao Bozanić, sluteći novu zamku.
- Imate li carinsku deklaraciju? I je li imao radnu vizu? U neprilici ste, oče biskupe!
Ali to je već vidio i sam.

Pat pozicija

Čini vam se da se to ne može dogoditi? Ali baš se dogodilu u Dajli. Samostan benediktinaca zaplijenila je jugoslavenska vlast kao i bezbrojna druga crkvena dobra - od Vinogradske bolnice i parka Ribnjak do kazališta Komedija i Pedagoške akademije, da spomenemo samo neke najpoznatije zagrebačke nekretnine. Zaplijena te i bezbrojne druge imovine, iz kojih je Crkva financirala svoj rad, imala je za cilj uništenje te institucije. Umjesto Crkve propala je pak Jugoslavija, ali hrvatska država nije pokazala nikakvu volju da Crkvu obešteti. Pa ako su neke od tih nekretnina već i postale javno dobro, restitucija se mogla obaviti u novcu, dionicama u poduzećima ili udjelima u fondovima, no država ne pušta kad nešto drži u šaci.

I sad smo u pat poziciji: Crkva uzalud očekuje povratak imetka, država umjesto toga isplaćuje apanažu koja sve frustrira, redovnici ne mogu dobiti svoje samostane, vlada retroaktivno ukida sudske i zakonske odluke, Jadranka Kosor inati se papi kojem je još jučer ljubila prsten, licemjerno pokrivši glavu velom, narod kliče “Život damo, Dajlu ne damo”. Istovremeno, tri ključna problema ostaju neriješena.

Josip Bozanić i Jadranka Kosor (arhiva) Prvo, Crkva nije u Hrvatskoj od 1990. nego od antike: to je toliko davno da je biskupova kuća u Poreču ispod razine mora, toliko je obala potonula zadnjih 1500 godina. Kada netko dođe prvi nekamo - a benediktinci su u Hrvatskoj od kneza Trpimira - obično zauzme najbolje mjesto, pa je logično da je i sada samostan u Dajli na lijepom mjestu uz more. INA ima koncesiju na bušotine u Siriji jer je prva ondje našla plin i naftu i nitko im ne može oduzeti pravo prvenstva. Koliko danas vrijedi pravo prvenstva Crkvi?

Drugo, Crkva je i danas srednjovjekovna institucija: papa biskupima daje biskupiju kao leno, a oni su mu zauzvrat vjerni. Istovremeno svaki biskup vlada svojom dijecezom autonomno i nitko mu osim pape nije nadređen. Budući da je Crkva današnji lik stekla u feudalno doba, nije čudo da je stekla i mnogo zemlje jer je zemlja tada bila temelj privređivanja. Veliki zemljišni posjedi davali su joj moć koju su autokratska društva ograničavala na razne načine: Dubrovačka republika zakonom je zabranila doniranje zemlje Crkvi, austrijski car Josip II. konfiscirao je samostanska imanja (poput pavlinskog samostana u Lepoglavi), a komunisti su ih palili (poput trapističke Marije Zvijezde u Banja Luci). Istarski grof koji je dao benediktincima posjede u Dajli učinio je to jamačno da opere neke samo njemu znane grijehe. No uništenje samostana samo zato da bi zemlju preuzela država predstavlja kulturocid: pavlini su u 16. stoljeću podjeljivali sveučilišne diplome, dali su autora rječnika Ivana Belostenca i baroknog slikara Ivana Krstitelja Rangera, a trapisti su vodili agronomski fakultet - da i ne spominjem desetke tisuća knjiga koje su zbog konfiskacije i paleža nestale u nepovrat.

Uhitite Trpimira

Treće, zadnjih dvjesto godina Crkva polako rasprodaje zemljišta i ta sredstva ulaže u zajednicu. Dijelom je novac otišao na zgrade pa je tako Stepinac prodao dosta sljemenskih šuma kako bi izgradio nove crkve u Zagrebu, od Podsuseda i Kustošije do Knežije i Sigećice. Drugim dijelom novac je darovan narodu: Hrvatska akademija utemeljena je darovnicom biskupa Strossmayera, a bolnica na Šalati izgrađena je na zemljištima koja je darovala zagrebačka nadbisupija. Mislimo li zbilja da hrvatska država gospodari nacionaliziranim zemljištem bolje od zakonitih vlasnika?

Dok se ti problemi ne riješe, odnosi države i Crkve u Hrvatskoj ostat će debilni. Tko zna, možda upravo sada Karamarko izdaje uhidbeni nalog za kneza Trpimira jer je dobio dojavu da mu neki stranac, benediktinac Gottschalk, radi na crno.



Vaši komentari


Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
Registrirajte se ovdje BESPLATNO!