Prikaz Knjige Ivana Ivande “Pričaj mi o Bogu”
Poslano: 13.06.2009 | admin
Kršćanska Sadašnjost, Zagreb, rujan 2008.
Piše: Ružica Filipović
Temeljna intencija knjige je ukazivanje na neizmjernu Božju ljubav u koju smo uronjeni i koja nas poziva na ljubav prema drugima jer u konačnici, kad razgrnemo sve "zavjese", uviđamo da ništa osim Ljubavi istinski ne egzistira.
Autor je knjigu posvetio "ženi obučenoj u sunce" - koja ga je pozvala u svoju "Plavu četu" - i otkrila mu ljepotu i veličinu svećeništva. On je franjevac, dr. Ivan Ivanda, član hercegovačke provincije koji trenutno živi i radi u Župi svetog Stjepana na Čerinu (Čitluk). Knjiga je zbirka eseja (franc. essai - pokušaj; sam ih autor naziva pokušajima "pričanja o Bogu") zapisanih u raznim prigodama. Ti su "zapisi" objavljeni u časopisima "Kana", "Naša ognjišta", "Glasnik mira" i "Rhema". Poticaje i nadahnuća autor pronalazi u djelima teologa H. U von Balthasara, Karla Rahnera i Josepha Ratzingera.
U esejima nas poziva da učinimo "korijenit napor" koji će nas dovesti do egzistencijalnoga iskustva božje prisutnosti. Prokazuje formalizam, vjersku praksu svedenu na obred i običaje i zalaže se za interiorizaciju doživljaja Boga. Često je "učenje o Bogu" preopterećeno mnoštvom formula i pojmova koji Ga više zastiru nego otkrivaju.Svoj stav autor potkrepljuje citatom K. Lehmanna: "Kad bih još jednom imao drugi život kao teolog, onda bih mnogo toga što se naširoko i opsežno uči bacio preko palube i intenzivnije razmišljao o samome Bogu."
Naslov knjige "Pričaj mi o Bogu" potječe iz zgode o dječaku koju je ispričao aachenski biskup K. Hemmerle. Dječak je bio iz obitelji bliske biskupu i jednom je prilikom zamolio biskupa: "Pričaj mi o Bogu." Iako mu se na prvi pogled zahtjev učinio lakim, biskup je ubrzo uvidio kako mu sav filozofsko-teološki rječnik ne pomaže da progovori o Bogu. Shvatio je da o Bogu može govoriti "samo onaj tko se suživio s njim, tko ga je osjetio na vlastitoj koži, komu je on progovorio u dubini duše." I danas ljudi ponavljaju: "Pričaj mi o Bogu" i to je jedan od razloga nastanka ove knjige.
Religioznost buja, ali slabi vjera. Nova je "krepost" u tome da dopustimo Bogu da bude Bog. Heidegger je govorio o "božanskome Bogu" koji se razlikuje od onoga kojega sami činimo prema svojim očekivanjima i potrebama. Stoga je važan govor mistike u kojoj šutnja omogućuje da se čuje božja riječ. No, potrebno je i govoriti, jer je "čovještvo" i riječ i šutnja. Autentično govoriti o Bogu "možemo samo ako smo osobno dodirnuti i promijenjeni (obraćeni) Kristovim govorom". Treba stupiti u odnos s Bogom "jer je Bog odnos, a čovjek je biće u odnosu".
U eseju "Osobni Bog" autor obrazlaže kako Bog nije ni apstrakcija, ni teorija, ni predodžba, ni ideja. On je iznad svakog umovanja, on je osoba koja misli, osjeća, ljubi potpunije od najsavršenijeg čovjeka. On je Bog objave, Bog konkretne ljubavi i blizine. No, on je i Deus absconditus (skriveni Bog). Moramo ga "napipati u neprozirnosti svakodnevnog života." Preko Krista Bog upućuje zadnju i konačnu riječ božje ljubavi za svijet: "Bog te ljubi". Svatko onoliko predstavlja Boga koliko se uspije pretvoriti u "kanal božje ljubavi".
Na mlakost autor upozorava citatom svetog Ivana Vianneya kojim započinje esej "Božja vatra". Vianney upozorava da je mlakost stanje prokletstva, vrsta zastoja u napredovanju, zadovoljstva ostvarenim. Mlakost je lišena volje za usavršavanjem. Usko je vezana s pogodbenom vjerom i trgovačkim svjetonazorom. Bez nemira traganja, bez otvaranja prema novome nema izlaska iz "kuće ropstva" jer "drama života s Bogom" traje cijeli život.
Božja moć ili nemoć? Tim se pitanjem bavi esej pod istoimenim naslovom u kojem je krajnji zaključak kako se "moć ljubavi" ne očituje nego nemoću i "slabošću" predanja i odricanja. Na primjeru duhovnog pisca Carla Carettia autor ukazuje na "pouku o ljubavi". Caretti je otišao u Saharu, koju zovu "hladnom zemljom u kojoj je vruće dok je sunca". Noću je naišao na starca promrzlog od hladnoće. Iako je Caretti imao dvije deke, obje je zadržao za sebe bojeći se hladnih pustinjskih noći. Savjest mu je progovorila kroz san u kojem je želio dati starcu deku, ali više nije imao priliku za to. I tada je shvatio najbitnije: ne nauči li voljeti druge, njegovo odricanje, borba oko dogmi s teolozima, slušanje svete mise... postaje uzaludno. "Bog koji je ljubav ne može upotrijebiti srce koje je zagušeno sebičnošću i ohološću."
U vremenu kada su pretjerivanja česta, autor propituje "pravu mjeru" religioznosti pitajući se u eseju "Fanatizam ili bezmjerje ljubavi?" gdje počinje i gdje završava "normalna", a gdje "pretjerana" religioznost. Najgore je ipak biti "ni vruć ni hladan" (usp. Otk. 3, 15-16) jer nam tek odluka za potpunim predanjem otvara pravu perspektivu života u kojoj nam postaje jasno da je u bezmjerju ljubavi život neizmjerno vrijedan.
Ostala pitanja kojima se autor pozabavio su pitanje svetosti (svetost nije ponajprije etička kategorija, nego označava pripadnost Bogu po kojoj čovjek prima božansku snagu, a ona ga pak vodi ka usavršavanju). Svetost nije ekskluzivna, određena za rijetke, na nju smo svi pozvani, nužnost je u našem, kao i u svakom drugom vremenu."Nutarnje se propadanje kršćanstva ne događa isključivo zbog bezboštva ili materijalizma novovjekovnog čovjeka, nego zbog racionalizacije "otajstva" kojem se možemo približiti samo štovanjem, šutnjom i kontemplacijom."
U eseju Moderni čovjek i grijeh autor ukazuje na moderni relativizam koji dovodi do okoštavanja pojma grijeha: "Griješiti je ljudski." Nije, međutim, ništa manje "ljudski" boriti se protiv grijeha i oplemenjivati svoje postupke. Čovjek je grešan, ali Radosna vijest je upravo u tome da grijeh ne mora imati zadnju i odlučujuću riječ u našem životu, nego božja ljubav, milosrđe i opraštanje, ako ga od Boga tražimo.
Zrelo kršćanstvo isključuje "bijeg u zaklon" ili uzmicanje pred svijetom. Isus nije tražio od svojih učenika bijeg od ljudi ili sklanjanje u isključive zajednice pobožnika odakle bi s prijezirnom nadmoćnošću sudili ljudima oko sebe. Vjera nam, naime, ne daje štit protiv svijeta, nego nas izlaže svijetu. Iako se u povijesti kršćanstva moglo susresti sa zahtjevima odvraćanja od svijeta radi okretanja Bogu, danas je na djelu obrnuti zaokret o kome je progovorio H. J. Schultz u knjizi "Konverzija k svijetu", ali pritom ne smijemo zanemariti odvažno preispitivanje vlastita puta. Zreo kršćanin, napokon, dopušta da ga javno mnijenje neprekidno preispituje.
Autor se bavio i mnogim drugim pitanjima koja zaokupljaju suvremenog čovjeka među kojima je jedno od najaktualnijih pitanje o vrijednosti šutnje. Suvremeni čovjek sklon je bježanju od sebe. Knjigom "Svijet šutnje" Max Picard upozorava na šutnju kao izvor snažnog i uvjerljivog govora. Sveci nam poručuju da nema ulaska u istinsku molitvu bez šutnje.
U sveopćem konformizmu u koji smo uronjeni aktualno je i pitanje osobne hrabrosti: "Biti hrabar znači odlučno i nepokolebljivo stajati iza svoga uvjerenja.... Razmišljati i ponašati se drukčije - ali ne skriveno i zaštićeno, nego jasno i nezaštićeno." Prema Ch. Mevesu istinska hrabrost počinje tek kada se usprotivimo ponašanju skupine kojoj pripadamo, nakon što smo spoznali da nešto nije u redu u duhu te skupine ili u njezinu načinu ponašanja. Hrabrošću se čovjek čuva od "pada u neistinitost i u smrt duše". Autor u liku Isusa Krista vidi "Božjeg provokatora, izazivača krize" koji se opredijelio za radikalnost, za cjelovitost svog poslanja pozivajući i čovjeka da zauzme stav.
Pretposljednji i posljednji eseji naslovljeni "Ruže za najljepšu" i "Obučena u sunce" posvećeni su Bogorodici ili, kako je od milja hrvatski puk zove, Gospi. Time se knjiga zaokružuje; na početku stoji posveta Gospi, a na kraju promišljanje o Marijinoj ljepoti koja proizlazi iz Marijina očuvanja od "zaraze ružnoga". Autor nas podsjeća da je Bog u Mariju u punini utisnuo svoju ljepotu, ona je vrhunac stvorenske ljepote Teotókos. Možemo joj se obratiti krunicom, jednostavnom, dubokom, mističnom molitvom.
U posljednjem eseju Bogorodica nam je predstavljena kao ona koja pomaže ljudima da svoje zemaljsko vrijeme ispune božanskom kvalitetom i sadržajem. Marija je službenica, pa čak i onda kad je od Boga proslavljena kao Kraljica neba i zemlje. Ona ima moć da čovjekov život usmjeri prema Bogu. Stoga Marija neprekidno služi ljudima zagovarajući ih. Ona je "potpuno ostvarila svoje osobno Da Bogu, dok mi svoje Da tek ostvarujemo. Na tom putu pomaže nam i ova, izuzetno vrijedna knjiga.
U četrdesetak eseja dodirnuti smo zrelošću i dubokom proživljenošću autentične vjere. Eseje odlikuje mnoštvo citata koji svjedoče o informiranosti i poznavanju referentne literature kao i "problematike" kojom se autor pozabavio. Pisani su dotjeranim književnim jezikom i stilom dovoljno jednostavnim da ga i laik može razumjeti.
Knjigu "Pričaj mi o Bogu" možete kupiti online po cijeni od 90,00 kuna na adresi http://www.ks.hr/knjizara.php?id=1352
