Binaijeva o darežljivosti knjiga

(455) Ostavi onu ljubav koja nije u ime Boga⁽²⁾
Ne misli da je ljubav igra i zabava

Višeboštvo i obožavanje lijepih osoba ne svjedoči
Ta ljubav koja nije ljubav prema Bogu⁽³⁾ na zao će te glas dovesti

Za dragom osobom, što je ti ugleda, a koja se srcem igra, ti ne žudi
Pravi je put očigledan, na krivi ne idi

Kumira⁽⁴⁾ što vidiš ne obožavaj i ne predaji mu srce
Dušu⁽⁵⁾ svoju ne sagorjevaj u vatri tuge i brige

Od svog srca ne pravi stanište za voljene osobe
Je li podesno da svetište kumira Kabom⁽⁶⁾ postane?!

(460) Poslanik Gospodara sveg stvorenoga naređuje:
Mimo Boga ni za čim silno ne žudi, to zabranjeno je!

(AEME 20a)

Prema mjestu kible Istinske Spoznaje⁽⁷⁾ ti lice okreni
Ne idi na put višesmislenosti ovosvjetske⁽⁸⁾, dođi i Riječi se drži

(BR 55b)

Ne spavaj, na nefs⁽⁹⁾ svoj sebični dobro pripazi
Razmišljaj⁽¹⁰⁾ i ne robuj “onom zlu o kome se ovdje zbori”⁽¹¹⁾

Slijeđenje strasti ovakvu na kraju “korist” daje:
Da čovjek sam traži patnju i muke bezbrojne

Nefsu svome ne ugađaj, ne ispoljavaj /duhovno/ neznanje
Onaj što nefsu ugađa doživjet će kajanje

(465) Na kraju, žudnja za lijepom osobom i pićem je
Na oba svijeta to se potvrđuje

Ono što kao odgovor ima stid i kajanje
A u naslijeđe dobija patnju i plaćanje dugova

Dok iskrena prijatelja ne bude, na put se ne ide
Kažu - Iskren prijatelj, pa onda Putovanje!⁽¹²⁾

(715) Prijatelj prijatne ćudi i sudrug što isto Srce ima
Čini da sasvim nestane Tuga čovjekova

Draga Osoba što tvom unutarnjem Stanju odgovara:
Ako ti život žrtvuješ, da je ona toga vrijedna

Iskren Prijatelj /na putu Spoznaje/ vrijedan je cijeloga svijeta
Ne samo svijeta, nego i najvrijednijega što u Duši ima

Sohbet sa vjernim prijateljem čiste ćudi
/Na putu Spoznaje / Užitak⁽¹³⁾ sred dženetske bašče budi

(AEME 37a)

(870) Mač je za me tek jedan gutljaj bistre vode /isijavanja Spoznaje/
Zar se Ašik⁽¹⁴⁾ usteže da za Prijatelja⁽¹⁵⁾ svoj život, Dušu žrtvuje

Briga⁽¹⁶⁾ /na putu Spoznaje/ Leptira ovakva je u svako vrijeme:
Da Svijeći⁽¹⁷⁾ - Licu voljene osobe život daruje

Na putu do Prijatelja⁽¹⁸⁾ /u ime Boga/, žrtvovanje života, za mene
Suštinom vječnoga života postalo je

Na putu Ljubavi život - smrt je
Plakanje uz ovakvu Brigu zapravo je smijanje

Ašik koji Dušu svoju Voljenoj Osobi ne daruje
U zahtjevu svome Iskren bio nije

(875) Vrhunska ljubav, to je carevanje
Lijek za Ljubav jeste duše žrtvovanje

Silno se radujući Čistoj Ljubavi što ne prolazi
Hadže-zade ovaj gazel sačini:

GAZEL HADŽE-ZADEA, KOJI VOLI BOGA⁽¹⁹⁾ (AEME)

(BR 68b)

Ko Dušu Voljenom⁽²⁰⁾ /Bogu/ kao žrtvu poklanja
Nek mu Bog duši⁽²¹⁾ olakša za svagda

Duša od tijela odvojeno pada
Ali želja za Ljubavlju od Duše se ne odvaja

U tijelu je Duša kao dug što se posuđuje.
Bolje je da ona kod Vlasnika svoga bude

(880) Ko Dušu daje taj prema Voljenoj Osobi osjeti uživanje
Melek iz svijeta gajba meni dovikuje

Ašk od Derviša⁽²²⁾ stvara padišaha (AEME 37b)
Ašk stvara padišaha - ovaj svijet /Sudbina/ siromaha.

__________________________
(2) U tesavufskom registru izraz ‘ışķ-ı mecāzī (neiskonska, nestvarna ovosvjetska ljubav, ljubav prema ovosvjetskim stvarima) uzima se kao izraz oprečan izrazu ‘ışķ-ı haķīķī (zbiljska, istinska ljubav, ljubav prema Bogu). Bez istinske ljubavi (‘ışķ-ı haķīķī) prema Bogu nema ni slasti istinske spoznaje Božijeg Bića (من لم يذق لم يعرف).
(3) ‘Işķ-ı mecāzī – ljubav koja se ne osjeća prema Allahu već prema nečem drugom.
(4) Sanem – mjesto ispoljavanja Apsolutnog Bitka.
(5) Cān – mjesto očitovanja istinske Spoznaje; mjesto “Duha” koje posuđuje bitak tijelu.
(6) Ka‘be – Božija kuća; srce okrenuto Bogu; mjesto susreta s Bogom.
(7) Haķīķat – istinska spoznaja Boga; bitnost, bit; srž svih stvari; Istina.
(8) Rāh-i mecāz – put ovosvjetskih stremljenja, dunjalučki put.
(9) Nefs – strast i požuda u čovjeku.
(10) Fikr – razmišljanje o Božijim znakovima koji vode istinskoj spoznaji.
(11) Bed-nāme – biti doveden u teško stanje; sniziti mertebu (nivo) na putu savršenstva.
(12) Tarīķ – muridovo slijeđenje propisa na putu spoznaje Boga.
(13) Zevķ – intuitivno zrijenje i užitak u Spoznaji.
(14) ‘Āşıķ – čovjek koji je svoju ljubav usmjerio Bogu.
(15) Yār – salik, derviš; onaj sa kojim se razgovara na putu istinske spoz¬naje.
(16) Gamm – nevolja na putu ka Božijoj Ljubavi.
(17) Şem‘ – svijeća; lice i obraz; svjetlost od Boga; ono što isijava svjetlost Apsoluta i sagorijeva sve oko sebe.
(18) Dost – prijatelj u ime Boga; Bog kao najbolji prijatelj čovjekov.
(19) Hā (ها) – Hū, On, Bog.
(20) Cānān – Uzvišeni Bog; izuzetno željeno Biće.
(21) Rūh – onaj / ono što spoznaje Boga; bit čovjeka; vrhunska spoznaja.
(22) Dervīş – mistik, sufija, osoba koja je na putu Spoznaje sebe i svoje poslove posvetila Bogu.

Završni dio poeme⁽²³⁾
(Poglavlje o darežljivosti, Bajezidagićeva pohvala vladaru i pohvala vlastite knjige)

Onaj što dobročinitelj je, među ljudima čistim najviši
Nek se na oba svijeta dodatno uzvisi

Onaj koji se ne obazire na štovanje dunjaluka
Taj brzo otkrije odličnost drugoga svijeta

Ko dijeli ono što ima na svijetu ovom
Otkrit će na kraju zadovoljstvo sutrašnjicom svojom

(1370) Ako bude pozivao⁽²⁵⁾ na plemenito trošenje svoga blaga
Neka ga Bog sačuva od svakog belaja !

Nema sumnje u to da čovjek što plemenit je
Na kraju vrijedan isto kao i dirhem postaje

Pametnome priliči, odgovara svakog trena
Da bude štovatelj plemenitosti – a ne rob dirhema⁽²⁶⁾

Onom koji najveću vrijednost svog života, koju ima, troši
Nek potomak njegov dobro ime⁽²⁷⁾ na svijetu ostavi

Onaj čija je narav čista, a plemenitost uobičajena je
Na kraju uvažen, i po svjetskom i vjerskom, postat će

(1375) Na Dan proživljenja sudac će biti Bog Istiniti
Zadovoljan biće čovjekom plemenitim

On ime njegovo zavolje i tako ga počasti
Nek se plemenitom smiluje Gospodar Svemilosni!
__________________________
(23) Bratislavski i istanbulski rukopis Bajezidagićeve Muradname razlikuju se po tome što se u istanbulskom rukopisu nalazi samo Pogovor djelu, dok se u bratislavskom ru¬ko¬pi¬¬su nalaze i dva sljedeća poglavlja: O darežljivosti (1341-1376); Pouka, pjesnik i pohvala vladaru (1377-1400).
(24) Tekst što slijedi nastavak je BR 83b strane, ali i nastavak AEME 56a strane (od 8. distiha).
(25) Salā – poziv na zikr.
(26) Ovdje se završava strana AEME 56a.
(27) Nām – ime; slava; mekam; zastor.
(28) Sljedeća dva distiha (1375, 1376) nalaze se i u istanbulskom AEME rukopisu (56b).

Novo u kolumni

• O dijalogu
• Vjerujem
• Opazke VIII
• Opazke VII
• Opazke VI

Najčitanije u kolumni

• Katolička crkva o kontracepciji i o pobačaju (6630)
• Seksualna zlouporaba žena u Katoličkoj crkvi (4351)
• Hipokrizija (4163)
• Žene u Katoličkoj crkvi (3912)
• OTVOREN GOVOR U CRKVI (3771)

Komentari u kolumnama

• Drinske mučenice - eutanazijom do vječnog života (1)
• Futuvvet (1)
• Božić ipak dolazi (1)
• Vedska književnost (2)
• Žene u Katoličkoj crkvi (1)