Kolumne
Sveti spisi
Vjera i znanost
Književnost i kultura
Svijetli uzori
Duhovna praksa
Poezija, molitva, proza
Naslovna
Kontakt
Kazalo
Impresum
Foto galerija
Putopisi
Naša e-lista
Humanitarna akcija
Donirajte "Marijine obroke" gladnoj djeci Trećega svijeta - samo 70,00 kuna koje možete uplatiti na žiro račun Zagrebačke banke 2360000-1102102666.Više o svemu u članku:
"Glad u cyber dobu - kupite život čovjeka za 70 kuna"
Citati poznatih
Caird
"Kad bi čovjek bio samo stvorenje prolaznih osjeta i impulsa, niza slutnji što dolaze i odlaze, nestalnih maštarija i osjećaja, tad ništa za njega ne bi moglo imati karakter objektivne istine ili stvarnosti. No povlastica je čovjekove spiritualne naravi da se može prepustiti misli i volji mnogo većoj od svoje vlastite. Za njega se zaista može reći da kao biće koje misli i koje je svjesno samoga sebe živi u ozračju Univerzalnoga Života. Kao biće koje misli, ja u vlastitoj svijesti uvijek mogu potisnuti i ugušiti svaki pokušaj samopotvrđivanja, svaki pojam ili misao kojki su isključivo moji, svaku želju koja izvire iz mene kao pojedinačnog jastva - jednom rječju, ne živjeti više vlastitim životom, nego dopustiti da moju svijest obuzme i prožme beskrajni i vječni život duha. A ipak u tom odricanju od sebe istinski zadobivam sebe samoga, ili ostvarujem najviše mogućnosti vlastite prirode.(...) Položaj čovjeka koji je stupio u religiozni život jest takav da mu zlo, greška, nesavršenost zapravo ne pripadaju: to su izraštaji koji nisu organski povezani s njegovom pravom prirodom; u svojoj biti, kao što će biti iu stvarnosti, već su potisnuti i poništeni, a u samom procesu poništavanj postaju sredstvima duhovnog napretka. Premda čovjek nije oslobođen iskušenja i sukoba, u onoj unutarnjoj sferi u kojoj se odvija njegov istinski život, borba je završena, pobjeda već izvojevana. Duh ne živi konačnim već beskonačnim životom. Svaki otkucaj bila njegova postojanja izraz je i ostvarenje Božjeg života."u knjizi Williama Jamesa "Raznolikosti religioznog iskustva" stoji da je autor teksta škotski transcendentalist Caird
Statistika
| Trenutno posjetitelja: | 7 |
| Najviše odjednom: | 35 |
| Dana: | 19/04/2010 |
| Zadnja posjeta: | 21/05/2012 |
Davor Šalat - pjesme
Poslano: 14.09.2009 | admin
Prašina miluje Kapadokiju.
Podzemni gradovi spliću žive s naizgled
mrtvima. Stijene izjeda čežnja odavno
potrošenih glasova.
Golubovi pismonoše raznose intimu
negdašnjih asketa koji su se presvukli u
anđele. Bog u sebi zaneseno mrmlja:
Kapadokija, eh, Kapadokija...
I imena svih druga mjesta uzmiču pred
tolikom nježnošću.
Anđeo skriva mač. Stidi se svoje
moći.
Radije bi brao divlje kupine i
iskušavao krilatog konja koji juri prema
obzoru.
No on je anđeo.
Djeca se uporno drže njegova imena i
zlodusi zahtijevaju bitku.
Njegov mač je riječ, napokon to
shvaća.
I počini grijeh pjesništva.
Bratislava se s Bečom valja u snježnoj
postelji. Da ih ne uznemire, autobusi se
vraćaju u svoje gradove.
A gdje si ti u bezimenim pustama u
kojima crkava svaki autobus? Kuda si
naumila i kamo si stigla? Zebu me pitanja
i znam što ćeš reći: Bratislava, Beč...
A ja sam taman kao Dunav u siječnju
i plovim nutarnjim koritom u koje te ne
mogu povesti. No snijeg sipi neodsvirani
koncert, otvaram oči za zimu i postajem
bijel – posve nalik tebi.
U pustinji pijesak se razmjenjuje kao bakšiš
na bazarima. Vrpca života odmata se povrh dina i
karavane nose zlato mrtvome kralju.
Stoljetni vjetrovi nabrali su piramide, ljudi su
bili tek njihove ruke, a potom prah. Tko je doveo
noć u srce piramide i sad orgija njezinim mračnim
smislom?
I kao da je pod pijeskom tajni tekst, a mi još
ne znamo čitati. Tek se deve dive našim praznim
očima koje je progutala Sahara. Plaze jezik i
nepogrešivo pronalaze izmaštanu oazu.
Piši, koji si se ogriješio o olovku i
papir i svakakvu sramotu nadrljao skliskom mišlju.
Piši i ne pamti ni jedne riječi, čak te i slovca
mogu odati. Možda se ograde spuste, isuše
jezera i izrone zarasli nakovnji vedrine, tupi
noževi kojima si sijekao maglu.
Piši, samo takvog treba te pjesma, a njeni
čuvari možda ne primijete tvoje dronjke. Saznaj
sve o pregibima ruke, putanjama olovke i o
zvjezdanoj gramatici. Uputi se u mračne saveze
riječi, napose u glagole koji šute u nepokretnom
svijetu.
Piši, možda ti hrabri upitnik daruje pjesmu,
možda se kruh razlomi baš na tvome nepcu.
Posrebrila se pustinja. Mana polako
razniježi i mrgodna usta. I Sinaj bude krotko
zrnce na dnu stopala.
A svemir nam pretražuje nutarnju krletku.
U njoj slavuji izdužuju život preko Aheronta.
Bog nam se obznanio u pijesku. Prevario
Egipat i Izrael, izglačao čovjeku nebesku kožu.
U pijesku se posvadile sve riječi.
Ali tek na trenutak.
Jer Bog ih ništi vjetrom
I sve se vraća početku.
No pijesak je ustrajan
I nema čovjeka
koji se nije rasuo u njemu.
Sada je noć.
U pustinju je upisan
konačan broj zvijezda
i u meni više nema
čamca što preplovljuje smrt.
To je kao da ti se rečenica olabavila i ti joj
više ne možeš ništa. Ide u svim smjerovima,
nosi cipele nepoznatih ljudi i više nema šešira
pod kojim bi se sakrila.
Tko je tko u toj rečenici i hoće li ona
obnoviti već oljušteni luk, mogao bi znati tek
savršen jezik kojeg ne obuzdava niti jedan
čovjek.
No ona svejedno navire na usne, uvlači se u
stablo od pijeska i nepogrešivo izgovara
abecedu pustinje.
Možda nam ipak prišapne pod kojom se
dinom zaglavio naš izgubljeni automobil i
koliko nam benzina treba za putovanje do neba.
Prevrćem kamenčiće uz more, preslagujem
značenja, zbijam sunčevinu u stručke koromača.
Zaljev se privija uz mene, čamci su mu
pitomi kao janjad. A u meni je zgasnuli samostan
u kojem sunce neprestano posti i mjesec svake
noći štipa paški kamenjar.
Zagrijao sam sve molitvene sobe, dočekao
Boga koji mi je ruke premezao uljem i u uši mi
sakrio sol. Pa opet moram nakupljati samoga sebe
posred razbacanih kamenčića i urušenih kula od
pijeska.
A tek sam se počeo igrati, premještati komad
po komad Velebita i neoprezno vježbati
budućnost.
U svom srcu umro je grad. Sad mu tetošimo preostale
kuće i obilazimo zalud rascale perivoje.
A ti me gledaš kao rijeka koja obnavlja vrijeme i
u tebi množe se ribe koje nalaze put do zatajenog
jezera.
Japanke ti baršune moj pjev o iščezlom trgu.
"Što je to grad?", pitam te.
"Kad mu svi stanovnici umru, ja ga ponovno
rađam i veselim se njegovoj tajni koju ne znam
odgonetnutu", tvoj je još zapitaniji odgovor.
Našao si pticu koja je vrijeme. Iskrzanim letom
odvaja valove od škrapa i potapa mjesec u prebrzo
more.
Na njezinim krilima pera posustaju: nebo
milosrdno češlja otoke koji su već prešli u vječnost.
Pomisliš da ti nijedan meteor neće poštedjeti
misli i da te ni starost neće osloboditi od ruševnog
svemira.
Nikada se nećeš izvrnuti iz stolca besmrtnosti, a
vrijeme će isteći kao pokvaren sok iz hrđave limenke,
grakne ti ptica koja više ne zna letjeti.
| Samo registrirani korisnici mogu komentirati. Registrirajte se ovdje BESPLATNO! |
Sadržaj rubrike
- MOJI RAZGOVORI S ISUSOM (238)
- Šapćuće molitve Imama Sedžada sina Imama Husejna, praunuka Božijeg Poslanika (310)
- Derviš-paša Bajezidagić - Gazel o sudbini (646)
- Sead Begović - pjesme (622)
- Ivan Babić - pjesme (366)
- Binaijeva o darežljivosti knjiga (237)
- Vjekoslav Vidaj Kipson - pjesme (213)
- Ljubica Benović, Naklonost (986)
- Josip Sanko Rabar - RAZGOVOR S BOGOM (896)
- Dobro u nama (447)
- Neven Bradić - pjesme (820)
- Kruh na stolu (3081)
- Andrea Funarić - pjesme (668)
- Tramvaj - Radosni zvon (303)
- 381 korak - putopis jednom ulicom (1356)
- Paviljon jeke (621)
- Haiku blagoslov (3776)
- Vjera, ufanje i ljubav u Utjesi kose Antuna Gustava Matoša (17909)
- Pjesme Josipa Sanka Rabara (459)
- Davor Šalat - pjesme (790)
- Tertia Die (341)
- Rigalica (744)
- Mudraci (391)
- Moji razgovori s Isusom (657)
- Darežljivi prosjak (408)
- Sijač riječi (474)
- Molitva na putu (2502)
Stalni suradnici
| Jadranka Brnčić | |
| "Parezija" | |
| Ružica Filipović | |
| "O različitim religijskim tradicijama" | |
| Edin Kukavica | |
| "Sufizam" | |
| Boris Beck | |
| "Katekizam za ateiste" | |
| "Proces duhovnog uzdizanja kako je predstavljen u vedskim spisima" | |
| Ivan Zoretić | |
| "Ivan Zoretić - Opazke" | |
Novo u kolumni
Najčitanije u kolumni
- Katolička crkva o kontracepciji i o pobačaju (6630)
- Seksualna zlouporaba žena u Katoličkoj crkvi (4351)
- Hipokrizija (4163)
- Žene u Katoličkoj crkvi (3912)
- OTVOREN GOVOR U CRKVI (3771)
Komentari u kolumnama
Najčitanije
- Vjera, ufanje i ljubav u Utjesi kose Antuna Gustava Matoša (17909)
- Haiku blagoslov (3776)
- Kruh na stolu (3081)
- Molitva na putu (2502)
- 381 korak - putopis jednom ulicom (1356)
Najkomentiranije
Korisni linkovi
- Sahar Tawfiq - writings from Cairo - stranica poznate egipatske književnice.
Katolički portal Laudato.hr
Na hrvatskom webu postoji novi katolički portal Laudato.hr, nastao iz druženja i suradnje ljudi okupljenih oko Laudata koji širi kršćansku duhovnost izložbama, glazbenim albumima i knjigama. Autori i suradnici žele preko weba predstaviti svoje projekte Hrvatskoj i svijetu, stvoriti mrežu ljudi koji dijele interese i naći nove načine širenja Božje riječi i djela. Budući da se Laudato ne bavi samo izložbama i izdavaštvom, nego i organizira i osmišljava slikarske kolonije, koncerte, izložbe, humanitarne akcije i razne prezentacije - o svemu tome možete saznati i na njegovom portalu. Na portalu Laudato.hr, dakle, možete sudjelovati u nagradnim igrama, pročitati brojne prigodne poruke, pomoći u dobrotvornim djelatnostima, saznati sve o natječajima raspisanim za duhovnu glazbu, odazvati se kršćanskim akcijama, upoznati glazbene skupine u Hrvatskoj – no najvažnije, možete upoznati dobre ljude i doživjeti nešto lijepo.
Anketa


