Kruh na stolu

Dimenzija nade u pjesmi Kruh na stolu Slavka Mihalića
Priredila: Nataša Sajko

Lirska misaona pjesma Kruh na stolu pjesnika Slavka Mihalića (1), uglednog predstavnika krugovaške genaracije (2), prvi je put objavljena u pjesničkoj zbirci Klopka za uspomene (1977), u istoj onoj zbirci u kojoj je objavljena i daleko poznatija pjesma Majstore ugasi svijeću - koju mnogi književni kritičari proglašavaju pjesnikovim lirskim programom - ili pak antologijski Divlji kesten, zbirka za koju pjesnik u životopisu ističe da mu je jedna od najdražih. Pjesnička je to zbirka objavljena u desetljeću najvećih previranja za pjesnika uključenog u ideju Hrvatskoga proljeća, čijom žrtvom i postaje objavivši 13. ožujka 1968. u listu Telegram glasovitu Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga jezika. Vrijeme izdavanja pjesničke zbirke izvan je vremenskih odrednica djelovanja časopisa Krugovi, no nije posve udaljeno od koncepcije književnosti utemeljene na promišljanju egzistencijalne tjeskobe i usamljenosti, često i s antimodernističkim tonovima bliskim Friedrichu Nietzscheu. No, možemo li Kruh na stolu iščitati kao govor pojedinca pritisnutog političkom i egzistencijalom tjeskobom osobne situacije ili u njoj možemo tražiti i duhovnu dimenziju nade i metafizičku moć vjere?

Pjesma je strukturirana u tri katrena stihova nejednakog broja slogova. Pjesnik uzima biblijskom genezom obilježenu metaforiku kruha koji se blaguje za zajedničkim stolom.(3) Iznenađujuće je poprište razgovora lirskoga ja i nekog neimenovanog lirskog ti kojemu se lirsko ja obraća. Oko kruha na stolu zidovi su i zvijezde, ali i svi obruči koji stežu srce lirskoga ja. Pjesma je obilježena gotovo dramskom napetošću osobnih i društvenih razdora (zidovi i obruči naspram zvijezda), dvojnošću vanjskog i unutarnjeg, materijalnog i duhovnog prostora u kojem se lirsko ja kreće, a koja kulminira možebitnim sukobom, po lirsko ja fatalnim.(4) Ja niže imperativne izjave, koje se u zadnjoj strofi smekšavaju u moguće, pogodbene rečenice. Ne ponavlja bez razloga lirsko ja sintagmu pred njim (kruhom) na istaknutim mjestima u svakoj strofi. I oštricu sukoba smekšao je tamni kruh na stolu.

Nismo sigurni je li u pitanju intimni ili ideološki sukob lirskih subjekata. Odvija li se to ljubavna ili politička/misaona drama koju gotovo voajerski pratimo iz stiha u stih. Situacija stola i njegovih gostiju, izdignuta je do kozmičkih, univerzalnih visina - šimićevskih zvijezda koje garantiraju vječnu/nadosobnu dimenziju teksta. Kruh, mekan, topao, prost/jednostavan/težački crni kruh svjedokom je poziva na razgovor (sve što mi imaš reći/reci mi pred njim) jer on je za lirsko ja trajniji od svih zastava (5) (antonimija zastave i kruha je antonimija osobnog/individualnog/ljubećeg i općeg/kolektivnog/ideološkog ja). Kruh je znak predaje, žrtve, kušnje. On će sve znati i pomoći će lirskome subjektu prihvatiti sve egzistencijalne strahove – mada je rečeno da je Mihalić u prvom redu pjesnik egzistencije - u ovim stihovima prihvaća i esencijalne spoznaje o podrijetlu svega živoga. Jasno je da pjesnik upućuje na intertekstualna značenja biblijske posljednje večere i dijeljenja kruha prije Isusove konačne žrtve i Križnoga puta. Lirsko ja sprema se na sebe prihvatiti mogućnost umiranja u nadi vječitog obnavljanja.

Vjerujući u kruh života, lirsko ja prihvaća i trenutak umiranja kao trenutak konačnog izmirenja. Doista, pred nama je divna duhovna pjesma koja ukazuje da je svaka žrtva smislena kad je upravljena pravim ciljevima i da se svaka oštrica sukoba umekšava sposobnošću praštanja i prihvaćanja. Kruh naš svagdašnji, daj nam danas/i otpusti nam grijehe naše odzvanja u našim molitvama, no da li i za stolom kad taj kruh blagujemo sa svojim bližnjima?

LITERATURA
1. Slavko Mihalić, Približavanje oluje, izbor iz djela, ŠK, Zagreb, 1996.
2. Vlatko Pavletić, PSHK 164., Zagreb, 1980.
3. Slobodan Prosperov Novak, Pričaj mi o Europi, Naklada Ljevak, Zagreb, 2009.
4. Ante Stamać, Pjesništvo Slavka Mihalića, u Približavanje oluje, ŠK, Zagreb, 1996.
__________________________
(1) Slavko Mihalić (Karlovac, 1928. -2007.) pjesnik. Debitirao je 1954. godine zbirkom pjesama Komorna muzika. Objavio je dvadesetak zbirki. Po sudu kritike, jedan je od najboljih hrvatskih pjesnika 20. stoljeća. Pjesme su mu prevedene na 25 jezika.
(2) Časopis Krugovi (1952 -1958) znači prevrat u hrvatskoj poslijeratnoj lirici i okretanje zapadnjačkih (angloameričkim i latinoameričkim uzorima i utjecajima). Predstavnici su: Slavko Mihalić, Nikola Milićević, Zvonimir Golob, Josip Pupačić, Milivoj Slaviček, Vlatko Pavletić, Miroslav Slavko Mađer, Ivan Slamnig, Antun Šoljan, Vlado Gotovac.
(3) Zanimljivo razmatranje o kulturi stola kao važnoj civilizacijskoj odrednici Europe koja se nametnula u srednjovjekovlju daje Slobodan Prosperov Novak u knjizi Pričaj mi o Europi (2009): „Kultura stola sve više počinje igrati presudnu ulogu u civilizaciji koja je u svoje središte upravo i postavila stol. Na jednoj vrsti stola, na krevetima, se spavalo, za stolom se služila misa, ono stola se okupljalo, kad bi se hranilo ili razgovaralo, a za stolom se pisalo za stolom se pregovaralo s protivnicima i vladalo nad podanicima. Europa se zbog svugdje prisutnih stolova počela razlikovati od Azije i Afrike gdje stolovi nikad nisu dominirali u svakodnevnom životu.“
(4) Mihalićev lirski subjekt u pravilu je čovjek u teškoj egzistencijalnoj situaciji, ali koji, iako utučen, nije zbog toga i dotučen te pasiviziran. I poražen, on nalazi snage da se kontemplacijom osvrne unatrag i baci pogled daleko u budućnost, shvaćajući iz niza događanja da smo svi na kraju na gubitku, a da je svrha života - neuspjeh. Otuda i dramatska napetost koja je bitna sastavnica svih njegovih pjesama, a ona se postiže prvenstveno neprestanim sukobljavanjem suprotnosti, iz čega onda proizlaze dublja, dvosmislena značenja. (Pavletić, 1980)
(5) Sjetimo se znakovite pjesme Jure Kaštelana „Tvrđava koja se ne predaje“ iz zbirke „Biti ili ne“ sa stihom: „Ja sam tvrđava s jedinom zastavom srca“.

Novo u kolumni

• O dijalogu
• Vjerujem
• Opazke VIII
• Opazke VII
• Opazke VI

Najčitanije u kolumni

• Katolička crkva o kontracepciji i o pobačaju (6630)
• Seksualna zlouporaba žena u Katoličkoj crkvi (4351)
• Hipokrizija (4163)
• Žene u Katoličkoj crkvi (3912)
• OTVOREN GOVOR U CRKVI (3771)

Komentari u kolumnama

• Drinske mučenice - eutanazijom do vječnog života (1)
• Futuvvet (1)
• Božić ipak dolazi (1)
• Vedska književnost (2)
• Žene u Katoličkoj crkvi (1)