Sead Begović - pjesme

Zastupljen je u dvadesetak antologija suvremene hrvatske i bošnjačke poezije te u isto toliko panorama i zbornika, na hrvatskom i na stranim jezicima. Neke su pjesme i pojedini ciklusi pjesama prevedeni na tridesetak stranih jezika. Pjesme i kratke priče do sada su mu objavljivane u gotovo svim književnim časopisima i dnevnim novinama u Hrvatskoj i regiji. Član je Hrvatskog društva pisaca, P.E.N.-a i Zajednice umjetnika Hrvatske te sada djeluje kao samostalni umjetnik. Napisao je veći broj predgovora i pogovora kao popudbinu za knjige suvremenih hrvatskih i bošnjačkih pjesnika koje je predstavljao i zagovarao na promocijskim priredbama. U tri knjige kritika obradio je približno dvjestotinjak autorskih osobnosti i tristotinjak njihovih knjiga (žanrovski različitih).

Do sada je objavio: Vođenje pjesme, Mladost, Zagreb, 1979. (pjesme); Nad pjesmama, Logos, Split, 1984. (pjesme); Ostavljam trag, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1988. (pjesme); Bad blue boys, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1990. (pjesme i priče); Nova kuća, Naklada Društva hrvatskih književnika, Zagreb, 1997. (pjesme); Književna otkrivanja, Stajer Graf, Zagreb, 1998. (književne kritike); Između dviju udobnosti, Naklada Društva hrvatskih književnika, Zagreb, 2002. (pjesme); Prorok u našem vrtu, Biblioteka Bosana, Zagreb, 2002. (izbor iz poezije), Sanjao sam smrt pastira, Naklada Breza, Zagreb, 2002. (kratke priče), Pjesmozor, Stajer Graf, Zagreb, 2006. (književne kritike), Književni meridijani, Mala knjižnica DHK, Zagreb, 2007. (književna kritika); Sve opet postoji, BZK Preporod, Bošnjačka književnost u 100 knjiga, Sarajevo, 2007. (izabrane pjesme); Osvrneš se stablu, Stajer Graf, Zagreb, 2008. (izabrane pjesme); Džibrilove oči, KDBH Preporod, Zagreb, 2008. (kratke priče); Uresi, V.B.Z., Zagreb, 2009. (pjesme)

***

Sve opet postoji

Jadna moja majka. Ona nikada nije
mogla prihvatiti da njome upravlja jedino
Bog, a ne moj svemogući otac
Pred samu smrt netko ipak podiže maglu
s nerazumljivog igrokaza na njenom licu
i kako je samo sretna bila
Sve opet postoji, reče
osjetivši višu prisutnost
Čuvši to, Bog se zarumeni od stida
i zažali što je dopustio tako zakašnjelu
spoznaju o sebi


Nova kuća

Osluhni: kuca, šmrče, diše
kuća, koja puna usnule djece
ispunja prazninu tvog
usahlog srca
I onda
tu budnost jedne pognute lampe
tko će zapaliti
svjetionik u moru zatajivanja?
Reci, na žalosno izmiješanim puteljcima
izrezana sliko Kroacije, reci
prije no što me ljupkost i ljepota
onoga svijeta privuku
i ponesu u jedra nebesa
a sa mnom i jato nedužnih čvoraka
Jedino jato
iznad naše nove kuće
podignuto dubokim Božjim glasom


Žeđ za svjetlošću

Osluhni bruj orgulja
vjetra koji zaista umije saznati sve
sastaviti daleku sliku o tebi
jabuko
a zapravo ti nosi otpale latice
sjećanja
čak i miriše jutros
po tvom budućem plodu
kao i stablo moje majke
čije korijenje crpi život
to brdo patnje
koje se žedno pripija uz zemlju
tek toliko da budem viđen
na ovome svijetu
Ali, što će mi iznenadna svijetlost
kada se još nisam rodio
i ne znam hoću li
dodirnuti tu zemlju
po kojoj je i On hodeći
usred žege
popio smrt


Marija

Ti možeš biti ulomak bijela zida
S one strane ti dolazim
lijep, mlad, umotan u ljubaznost
daleko od ljudskih prebivališta
proricanja, polažem ruku na te
utiho iznad mora
bez pamučnih valova
Ako me ugledaju tvoje draguljne oči
prilaze mi bez ustezanja
i ja se pomaknem na tom zidu
gdje smo i danas ovješeni zajedno
kao drijemovan crtež majke i sina


Rak

Bila je već iscrpljena bolešću, moja majka.Nadali smo se ali …Bio je to rak grla. Operirala je, nadali smo se ali …Jednom sam u bijesu rekao kako bih ga mogao iščupati i pojesti. Rekla mi je da sam lud.

Osjećao sam se malen ispred te ženice koja nosi to gnijezdo zla pod bradom. Zašto? I što to uopće nosiš u grlu, mama? I kao da me čula, odgovori: Skoru smrt, sinko i blizinu neba, nadam se. Tako je i bilo.

Jednom je zaspala. Čudio sam se tomu kako život može tvrdo usnuti.


Hićaja

Kairski kaligraf Ebu-Abdullah Muhammed sanjao je zreli nar, gorsku vodu i prijateljsko sunce. Odjednom, nar se cijedio krvlju, voda se mutila, sunce je prsnulo, a on se božjom milošću prene iz sna.

Sve bi to ostalo samo jedna šara na kamenu što strši iz čeona zida umorna snovača, ali život je Allahovo djelo i miriše ambrom i ruzmarinom i svakako je jači od kijametskog dana.

Nakon što je sastavio skupocjene slike iz sna i napokon saslušao svoje snove, on puhne u sve to i u mah razbaca po pustari kao pijesak. Namjesto pustare i srdžbe u njoj, voda poteče, nar se zarumeni i sunce se prosu po zemlji, a Ebu-Abdullah Muhammed, izmršan do kostiju, zakorači u novi predio sretan što je Bog, smilivši se, presvukao bujnom baščom zavodljive šejtanove misli

* Hićaja (hikjaja) = bajka, legenda, pripovijest, kratki prozni opis


Zauvijek Bog

Jedino more oduška
koje si otkrio
na mome licu
bijaše smrt
i kaplju što se slila
(kaplja se zaljubila)
i postala suza tvoje ljubavi


Bijelo koljeno sna

U noći
primiču se moji djedovi, geoloških glasova
iz zemlje čaranja i jedenja

I sve zvjerinje pobjegne kad čuje taj
i suviše frekventan glas

Slušajući valovite i blage amplitude u tom glasu
njima je najljepše u mom uhu

Ase leži Ahmet i Ajdin i Zakir
a potom potomstvo njihovo
mezarje svoje nađe: Arif-aga i Zejnil-aga
Tko u ove kabure dirne
na Jasenu brdu ponad Trebinja
ja bum došel s Trešnjevke, iz Zagreba, i rekel vam:
Kaj je dečki, bando ćafirska, ima ko kaj protiv
ja sam muslimanec
domovinec sin


Tajne oči večere

Noću uvijek otvorena vrata džamije
tako te zamišljam kad rano podranim
no, ja ipak lako izgubim lakoću
kojom sam te ljubio danju, iz sela u grad
ili uz crkvicu svetog Lovre
kada sam težio nekom snu
prikazanju teških boja čempresa
Noću teško osjećam meke vlati
jednostavnih trava
Noću me prekrivaju zavjese, bjelina
uvijek zanosna ljepota
kojom svećenik prinosi kalež
čisto i mirisno
poput milote umivanja, tako i ja podižem
kućice, šenice bilice pečene u tvojim očima
gdje sam vidio za sebe prilično velik
komad neba, prije večere kad
uz pitu maslenicu ne pristaju
glupi krumpirići iako ti kažeš
jedi Sejo bolahan me jedi kažeš
kao da dovu činiš
i od Allaha išćeš
medenih šeftelija


Mali princ

Pod korakom njegovim zavodljiva zmija se plete
njeni obrisi suhe i ljuskaste kože u pijesku
Zanijela ga spokojnost tih hladnih očiju
Možda će mu ona zagrijana suncem pokazati
zemlju dalekih povorki krijesnica
Možda će u njenim razjapljenim čeljustima
napokon sagledati sav mir ove pustinje i
dosegnuti svoju visinu iznad litice – iznad
svakog zida:

Violinu, minu i mezanin
Crvene večeri Šeherezade
Ucviljene kćeri
i nestašni nadimajući baobab

I prije nego što se ugase svici i utišaju svirci
on polako nestaje s karte ovoga svijeta
Čuvam ga još malo u zanjihanoj suzi
a potom mi umorna rožnjača Iris
izgubi majušni trag
Bijah tužan, iako dobro znam: neveselom čovjeku
od tog se kosti suše
Rekao sam – ostani – griješ mi jetru
Ovdje se voliš s grubom travom
Ovdje smijeh tvoj pada poput perja
i posipa nas dahom đule
Mogu ga osjetiti
zagrliti kao veliku dvoranu prirode
u mome tijelu me razvedrava
gdje bolno ništavilo zjapi
i stoluje šutnja
Rasprodaja pustinjskog popelina

Ah smrti, od pjesme se mora rastati!

Iz Njegove česme, izvora života
suza očna grijehe čisti
Allahu, neka oči kaplju krvlju
Koji se rastao s ovim svijetom
s imenom Istinitog na usnama
neka je na njega milost svih svjetova
Zapisa loš sin još lošijeg oca
stanovnik pustinje, Mali princ riječi
umrli prije smrti, potrebit Allahove milosti
Siromah Sead


Prazni kovčeg tijela

Otvorim oči! O Allahu dragi
Napredujem u mraku
Ulazim li to u vječnost?
Ili padam udaren maljem
u grješnu tamu tuđe utrobe
začet od turobnog glasa
nepoznata čovjeka, a
stranci su besmrtni, uvijek ih ima
čekamo ih kao vjerovnike
i pobijemo, jer su posve drugačiji
a naša bolna leđa ne podnose
taktove sagibanja pred neznancima
kojima svakako treba potpaliti mozak
a zatim im prodati dušu
pa se klanjati praznom kovčegu tijela
a gdje drugdje nego u Hrvatskoj
gdje sam ja manjina
a Allah nije

Novo u kolumni

• O dijalogu
• Vjerujem
• Opazke VIII
• Opazke VII
• Opazke VI

Najčitanije u kolumni

• Katolička crkva o kontracepciji i o pobačaju (6630)
• Seksualna zlouporaba žena u Katoličkoj crkvi (4351)
• Hipokrizija (4163)
• Žene u Katoličkoj crkvi (3912)
• OTVOREN GOVOR U CRKVI (3771)

Komentari u kolumnama

• Drinske mučenice - eutanazijom do vječnog života (1)
• Futuvvet (1)
• Božić ipak dolazi (1)
• Vedska književnost (2)
• Žene u Katoličkoj crkvi (1)