Naša e-lista
Upišite se na našu Mailing listu

 

Postanite član
Registrirajte se ovdje.
Članstvom dobivate mogućnost komentiranja.
Humanitarna akcija
Donirajte "Marijine obroke" gladnoj djeci Trećega svijeta - samo 70,00 kuna koje možete uplatiti na žiro račun Zagrebačke banke 2360000-1102102666.

Više o svemu u članku:
"Glad u cyber dobu - kupite život čovjeka za 70 kuna"

Citati poznatih

Kineska poslovica
Ako ti brige poput ptica prolijeću iznad glave, to ne možeš promijeniti. Ali ako grade gnijezda u tvojoj kosi, to možeš spriječiti.
Statistika
Trenutno posjetitelja: 10
Najviše odjednom: 35
Dana: 19/04/2010
Zadnja posjeta: 21/05/2012

Moj put u Indiju

Poslano: 11.03.2011 | admin

Piše: Tajana Matasović, prof. Latinskog jezika na X. Gimnaziji „Ivan Supek“ te diplomirana indologinja

Kao stipendistica Indijske vlade otputovala sam na trotjedni posjet Indiji u TERI institut u New Delhiju. TERI je kratica od The Energy and Resource Institute, to je neprofitni i nezavisni institut koji se od 1974 g. bavi energijom, održivim razvojem i zaštitom okoliša. Od skromnih početaka tih dalekih 70 godina, pa do danas, razvio je mnoge centre , pa danas TERI možemo naći osim u Indiji na više lokacija, još i u Tokiju, Washingtonu, Maleziji, Londonu. Na čelu TERI instituta je Rajendra K. Pachauri, koji je podijelio Nobelovu nagradu za mir 2007 g. sa Al Gorom, u ime IPCCA (Intergovernmental Panel for Climate Change). Danas TERI ima 900 zaposlenika iz svih područje znanosti, te vlastiti Fakultet za prirodne znanosti, koji nudi zanimljive i nove „zelene“ karijere svojim studentima.

image
Mnoge alternativne ideje sazrjele su u TERI institutu, pa tako i svjetski poznato Bio gnojivo primjenjivo u poljoprivredi i šumarstvu, te netoksičnu bakteriju koja proždire pesticide, naročito endosulfan, koji se široko primjenjuje i zagađuje okoliš.Isto tako patentirali su i Oil Zapper, mješavinu neškodljivih bakterija koje čiste i probavljaju naftne mrlje u zemlji. Na taj način već je očišćeno 30000 tona tla zagađenog naftnim mrljama, te 5000 hektara obradivih površina onečišćenih izljevima nafte. Upravo se rade pokusi i za čišćenje mora i zaljeva u kojima se proljeva nafta iz tankera.

Također TERI podupire lokalne zajednice Supi plemena u Uttarkhandu, gdje su im izgradili lokalnu radio postaju „Kumaun Vani“ na lokalnom dijalektu, zatim meteorološku stanicu i laboratorij za ispitivanje čistoće tla. Osnivači su i tkz. Zelene gradnje, arhitekture u skladu sa prirodom i iskorištavanjem obnovljive energije (solarna energija, energija vjetra, tuneli ispod zemlje koji koriste zemljinu energiju za grijanje i hlađenje, zeleni krovovi i sl.).

Pokrenuli su i kampanju pod nazivom Osvjetlimo milijardu života (Lighting a billion lives) u kojoj donose solarnu energiju u zabita sela, omogućavaju djeci bolje školovanje, zapošljavaju i jačaju žene, te promiču grupe za žensku samopomoć na indijskom selu.

Eto, to je ukratko o TERI institutu, a ja se nadam da će se naći naših studenata koji će otići u Indiju i na Teri institutu započeti i usavršiti neku od zelenih karijera i primjeniti stečeno znanje u našoj nam miloj zemljici.

Dakle, bila sam gošća TERI instituta, smještena u njihovom Retreatu oko 30 km izvan Delhija, na imanju koje potpuno odgovara njihovim idejama samoodrživosti i sklada sa prirodom. Sa mnom je bilo 32 gostiju iz cijelog svijeta od otočja Fiji pa do Kube, od Botsvane pa do Poljske. Budili smo se oko 7 ujutro i nakon doručka imali nastavu od 8 pa do 18 h popodne sa pauzom za ručak te dvije pauze za čaj. Bilo je jako naporno, power point prezentacije po cijeli dan, diskusije, rad u grupama i domaće zadaće, a sve u svezi sa klimatskim promjenama, obnovljivim energijama, zaštiti raznolikosti prirode, te zaštiti životinjskim i biljnih vrsta. U dva navrata vodili su nas i na izlete i to u Taj Mahal i u Delhi.

No najljepši dio mog boravka u Indiji je svakako bio posjet Himalaji i susret sa lokalnom zajednicom Supi plemena. Put je bio naporan, autobusom 14 sati, pa još džipovima do 2500 m, u mjesto Mukteshwar. Spavali smo u šatorima i jeli na otvorenom, te po cijeli dan obilazili mještane, razgovarali sa njima, dobili uvid u njihove živote. Uglavnom su zemljoradnici i bave se uzgojem ljekovitog bilja za potrebe Ayurvedske medicine. TERI im otkupljuje sav urod i to svake godine po dogovorenoj cijeni, tako da ne ovise o promjenjivosti tržišta i padu cijena. Žive jednostavno, ljubazni su, gostoljubivi, brinu se za svoju zajednicu i pogotovo za prirodu i prirodne resurse. Svi mi gosti, obnovili smo se, odmorili i napunili energijom družeći se sa tim ljudima, dobrim i blagim, te s prekrasnom prirodom srednjih Himalaja. Jedini koji nisu uživali bili su gosti iz Afrike, koji su se svi prehladili i razboljeli na planini, jer im je bilo prehladno spavati u šatorima na niskim temperaturama. Posjet jednom malom hramu, na 3000 m nadmorske visine, za koji mještani kažu da postoji oduvijek i koji se nalazi na litici sa pogledom od kojeg zastaje dah, ostat će mi u sjećanju do kraja života, jer takvu ljepotu i mir već dugo nisam doživjela.

Cijeli moj put bio je poklon i osjećam se blagoslovljenom svim iskustvima, poznanstvima i znanjima koje sam tamo stekla, te se nadam da ću se jednog dana moći vratiti i još jednom posjetiti sve te krasne i nezaboravne ljude i predavače i domaćine i ljude na Himalaji.

Fotografije s puta po Indiji pogledajte u fotogaleriji.


Vaši komentari


Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
Registrirajte se ovdje BESPLATNO!