Spiritus movens - portal za duhovnost

Piše: Ružica Filipović

Sveti Ivan od Križa (španjolski: San Juan de la Cruz; Fontiveros, Španjolska, 24. lipnja 1542. - Ubeda, Španjolska, 14. prosinca 1591.) katolički je svetac, crkveni naučitelj, pisac, mistik, redovnik karmelićanin, obnovitelj karmelićanskoga reda.

Piše: Ivan Babić

Drinske službenice, Sestre kćeri Božje ljubavi: Mariju Ivanišević (svjetovnog imena Kata Ivanišević), s. Mariju Bernadeta Banje (svjetovnog imena Terezija Banja), s. Mariju Krizina Bojanc (u svijetu Josipa Bojanc), Mariju Antonija (svjetovnog imena Josipa Fabjan) i Mariju Berchmane svjetovnog imena Carolina Anna Leidenix), četnici su 11. prosinca 1941. opkolili njihov samostan Marijin dom na Palama i pod pucnjavom ih nasilno odveli u smjeru Goražda, a kuću opljačkali i zapalili.

Piše Neven Bradić

Čovjek traži mistično iskustvo. Ukoliko mi isusovci ne probudimo i ne razvijemo svoje mistične korijene, nećemo preživjeti.(1)
Izričaji mističnog iskustva mistika i svetaca sa Istoka kao što su Ramakrishna i Ramana Maharishi ili Dogen i Hakuin, iako nikada ne govore o Bogu već o Taou ili «Velikom jastvu» ili na neki drugi način, nikada nisu slabila moju vjeru već dapače, jačala su je.(2)
__________________________
(1) WILLIAM JOHNSTON: Mystical Journey, An Autobiography, Orbis Books, 2006., str. 96. (dalje u tekstu: Autobiography)
(2) Isto, str. 146.

Priredila i s engleskog prevela Ljerka Jovanov

Thomas Merton (31.1.1915. – 10.12.1968.) anglo-američki katolički pisac, trapistički monah Opatije Gethsemani, Kentucky bio je pjesnik, socijalni aktivist i student komparativne znanosti o religijama. 1949. zaređen je za svećenika i dobio je ime otac Louis.

Piše: Josip Sanko Rabar

1. Uvod(1)

Ova mala i čudna razmjena pisama nastala je na početku stoljeća. Dokument, koji prvi put objavljujemo na našem jeziku(2), ubran je i probran, naizgled, s ruba velikog mutnog toka povijesti. Dopisivanje dvaju apostola borbe nenasiljem protiv nasilja bizarno je onome koji smatra da se nasilje samo nasiljem može iskorijeniti. Nasilje je, znamo, prastara pojava, međutim, "znanstvena" opravdanja borbe nasiljem protiv nasilja to nisu. Novovjekovna univerzalna (apsolutizirana) tehnika sve predmete, pa čak i osobe i društvene činjenice, obrađuje kao materijalne stvari. Odatle proizlazi sistematsko duhovno razdvajanje sredstva i cilja, uzroka i posljedice, i njihovo mehaničko ustrojavanje.
__________________________
(1) U ovim se pismima još upotrebljava neprikladna terminologija koju je Gandhi poslije napustio. Takvi termini iskrivljuju smisao pojma, no oni su ostavljeni jer se radi o povijesnom dokumentu. Ne-suprostavljanje zlu i te kako je suprostavljanje zlu, a pasivni je otpor i te kako aktivan. Valja ih čitati bar ovako: ne-suprostavljanje zlu zlom i nenasilan otpor.
(2) Isti prijevod nedotjeran i neautoriziran, s pogreškama, objavljen je bez znanja prevodioca u časopisu Polja, br. 303.

Piše: Josip Sanko Rabar

2. Dopisivanje između L. Tolstoja i M. Gandhija
(S engleskog prevela Rujana Kren)(21)

Gandhijevu prvome pismu Tolstoju prethodila je njegova čestitka za osamdeseti rođendan pisca i mislioca kojega je izuzetno cijenio.
__________________________
(21) Tekst preuzet iz Zbornika Veća Indija. Sastavljač: Kalidas Nag. Izd. The Book Centre Public Limited, Ranade Road, Bombay - 28, 1960.

Piše: Josip Sanko Rabar

3. Dodatak

Tolstoj je u prosincu 1908. završio malu "monografiju" o hinduskoj religiji i filozofiji. Napisao ju je kao odgovor skupini indijskih revolucionara u Evropi koje je tada vodio još nepoznati Taraknath Das (pisali su mu 24. svibnja 1908.).

Tolstoj je svoje Pismo hinduu napisao na ruskom jeziku. Izazvalo je silno uzbuđenje i Gandhi je zato zamolio dopuštenje da se tiskaju autorizirani prijevodi na engleskom i guđaratskom, za koje je sam napisao predgovor.

Franjina propovijed pticama
(odlomak)
(Izbor iz Antologije Hvaljen budi, Gospodine moj, Sveti Franjo u hrvatskom pjesništvu, Alfa, Zg, 2009.)
Odabrala Ružica Filipović

"Sestre moje vi ste vele deržane Bogu vašemu stvoritelju i vazda u svako vrime hvaliti ga jimate zač vam je on dal slobod letiti v svako mesto. I jošće vam je dal odiću duplu i troduplu. Poli to sahrani sime vaše v arki od Noe za da ufanje vaše ne pride na manje na svitu. Jošće jeste deržane cića elementa od ajera ki je odlučen za vas. Mimo to vi ne sijete ni žanjete a Bog hrani vas i daje vam vodu za vaše žitije a stupi visoki za vaša gnizda. I Bog odiva vas i vaši sini. Zato nastojte vazda s pomnjom hvaliti Boga."
(ovaj arhaični tekst potječe iz Cvjetića svetoga Franje, XVI st.)

Piše: Boris Beck

Za čitatalja hrvatskih medija nema nikakve sumnje: Crkva je pedofilska i zločinačka organizacija koja parazitira na državnom proračunu, leglo ustaša, skup zatucanih lijenčina i primitivnih neznalica. Kroz višegodišnje guste oblake takvih natpisa nikad se ne bi probilo sunce drugog mišljenja da genij Ivana Pavla II. nije smislio nešto što se zove "papinska putovanja".

Piše: Neven Bradić

Nikola Kuzanski (lat. Nicolaus Cusanus) rođen je kao Nikolaus Chrifftz u Kuesu na rijeci Mosel 1401. godine u imućnoj trgovačkoj obitelji. Obrazovanje započinje u zajednici Braće jednostavnog života (školu koju su pohađali i Erazmo Roterdamski i Toma Kempenac, a uz nju se veže i značajan pokret duhovne obnove Devotio moderna). Potom 1416./17. započinje studije prava, filozofije, fizike, matematike i medicine, prvo u Heidelbergu, a potom u Padovi. Već s dvadesetdvije godine stječe doktorat prava, da bi potom nastavio studirati teologiju i filozofiju u Kölnu. Ujedno započinje i njegov uspon u crkvenoj hijerarhiji.

Piše: Boris Beck

Pretužan mi je t-portal kad se uhvati i kada se bez ikakvih argumenata ruga papi jer je rekao sljedeće: "Kada bi čovjek bio nasumični proizvod evolucije na nekom mjestu na margini svemira, tada mu život ne bi imao nikakav smisao i mogao bi čak biti slučajnost prirode. Ali ne, na početku svega postoji razum: kreativni, božanski razum". I ne samo na početku, uči Biblija, nego je taj razum čitavo vrijeme s ljudima od početka svijeta. "Moj otac neprestano radi", rekao je Isus, a Sveti Pavao piše da čitav svemir trpi neprestano porođajne bolove.

Autor knjige Abandonment to Divine Providence(1)

U stvarnosti, svetost se sastoji iz samo jedne stvari: potpunoj vjernosti Božjoj volji... u sakramentu sadašnjeg trenutka.
Jean-Pierre de Caussade

Piše: Neven Bradić

Piše: Neven Bradić

Oni koji slijede put ljubavi
Najbogatiji su od svih ljudi:
Oni su odvažni, iskreni i neustrašivi,
Nisu ni opterećeni ni zabrinuti,
Jer im Duh Sveti nosi sve terete.
Ne traže da se svide vanjštinom,
Ne žele ništa što se vrednuje u svijetu,
Ne utječu na pojedinačno ponašanje,
A izgledaju kao ostali dobri ljudi.⁽¹⁾
__________________________
(1) EVELYN UNDERHILL: The Adornment of the Spiritual Marriage (Ukras duhovnog vjenjčanja), Uvod, str. 8., preuzeto s www.ccel.org/ccel/ruysbroeck/adornment.html (posjet 20.4.2009.). Knjiga je inače izvorno tiskana 1916. godine u prijevodu Wynschenka, C.A. Za to je izdanje Evelyn Underhill napisala uvod. U daljem tekstu UNDERHILL (1916.).

Piše: Neven Bradić

Tijekom 2008. godine u izdanju HKD sv. Jeronima izašla je knjiga pod nazivom Mistični put engleske spisateljice Evelyn Underhill. Tko je bila ta žena koja je početkom 20. stoljeća tako smjelo, toliko obrazovano i znalački pisala o području mistike, a do sada prilično ne(pre)poznata u Hrvatskoj?

Priredila: Ružica Filipović

Nikolaj Aleksandrovič Berdjajev (Kijev, 1874. - Clamart/Pariz, 1948.), ruski filozof i publicist. Studirao prirodoslovlje i pravo. Kao član kijevskoga Saveza borbe za oslobođenje radničke klase aktivno se uključio u propagiranje marksističkih ideja, bio uhićen i izbačen sa sveučilišta (1898.). U progonstvu se (Vologda, Žitomir) od "kritičkoga marksizma" okrenuo idealizmu. Postaje teoretičarom "nove religijske svijesti" (Nova religijska svijest i društvenost - Novoe religioznoe soznanie i obeščestvenost', 1907; Sub speciae aeternitatis. Ogledi filozofski, socijalni i književni, 1907.). U Moskvi je uobličio svoje ideje o "neokršćanstvu" (Filozofija slobode - Filosofija svobody, 1911; Smisao stvaralaštva. Ogled o opravdanju čovjeka - Smysl tvorčevstva. Opyt opravdanija čeloveka, 1916.).

Brigitte Dorst
Heilige Frauen der Mystik
Von Heiligen und Mystikerinnen lernen: Rabi'a al-'Adawiyya
iz časopisa
Kontemplatiom und Mystik

Prevela: Ljerka Jovanov

Prema pisanju Anne Marije Schimmel Rabi'a je bila prva stvarna istinska svetica islama. Njena je zasluga što je uvela „čistu ljubav prema Bogu u mračni, asketski nazor na svijet ranog sufizma“ (Schimmel, 1979)
Rabijina apsolutna ljubav za Boga ima tako blistav trag da je u zemljama islama već od 9. st. postala poznata. Što je toliko značajno na toj ženi?

Piše: Neven Bradić

UVOD
U posljednje vrijeme prilično je interesa usmjereno prema francuskoj duhovnosti i mistici 17. i 18. stoljeća. Tako se već pisalo o protagonistima tog značajnog razdoblja u povijesti europske kontemplativne tradicije – o Madame Guyon, François Fénelona, p. le Combeu, p. Jean Pierre de Caussadeu, a zasigurno je najveće postignuće (Ljerkin) prijevod kratke knjige o molitvi od M. Guyon Iskustvo sjedinjenja s Bogom po unutarnjoj molitvi. Putovi i plodovi sjedinjenja s Bogom. To ključno djelo francuske mistike na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće zaintrigiralo me da pronađem izvore njene duhovnosti kao i poveznice koje bi rasvijetlile put mističnih ideja i praksi počev od karmelićanske mistike u Španjolskoj koja joj je prethodila (16.st.), do mistike Jean-Pierre de Caussadea koja ju je slijedila već duboko u razdoblju prosvjetiteljstva (sredina 18.st.); razdoblju kada mistika odlazi u drugi plan, u pozadinu religioznih zbivanja. Zapravo, svjesno potisnuta ona gubi svoje veze s tradicijom. Mistična praksa tako postaje gotovo opća nepoznanica vjerskih krugova na svim nivoima u društvu sve do početka 20.st. kada se interes za mistiku ponovo budi. Prateći tako pogledom nit koja povezuje mističnu tradiciju zapadnog kršćanstva nemamo druge nego u velikom luku preskočiti 150 sušnih godina od Caussadea do mistične sudbine najdraže svetice kraja 19.st. - sv. Terezije od Djeteta Isusa s kojom je dijelio toliko sličnosti, kako je to primijetio John Beevers(1), da bismo pokazali da se istinska mistična poruka Kristova samo bila povukla, a ne i nestala.
__________________________
(1) Predgovor John Beeversa knjizi Jean-Pierre de Caussade: Abandonment to the Divine Providence

Priredila: Ružica Filipović

Fra Bonaventura Duda iznimna je osoba, duhovna i intelektualna veličina neizmjerne vrijednosti za hrvatski duhovni, kulturni i nacionalni identitet. O tome su pružili svjedočanstvo mnogi znameniti kulturni i javni radnici Hrvatske u posebnom prilogu Novoga Lista objavljenom prigodom proslave njegova jubileja, šezdesete obljetnice misništva (1950. - 2010). Sam pater Duda na pitanje: "Tko sam ja?" odgovara:

"Toliko bih toga još želio. No sjećam se iz prvih godina studija, u onoj maloj hrvatskoj enciklopediji pročitao sam neku indijsku mudrost: Ne ori preširoka polja da ti ne bi malaksala snaga! A opet, uvijek sam volio danielske duše što ih je anđeo Gabrijel nazvao, kao ono Daniela:"...jer si čovjek želja"... Vir desideriorum - Čovjek želja, uvijek mi se sviđao taj izraz." (B. Duda je tako sam ocrtao jedan dio svoga životnog puta u razgovoru s Draganom Kalajdžićem u knjizi Jesmo li sami na putu (Kršćanska sadašnjost, Zagreb,1980.,86-88)).

Piše: Jadranka Brnčić

Kada je Franji bilo oko 28, a Klari oko 16 godina, ovo se dvoje sprijateljilo. Više od privlačnosti koju su osjećali jedno za drugo, privlačio ih onaj Treći. U Njemu je temelj njihove srodnosti.

Piše: Jadranka Brnčić

O Abélardu, osobi koja je u srednjem vijeku imala popularnost kao nitko prije ili poslije, no čiji su snažan intelekt i širinu vidika sputavali sa sviju strana a da je ipak u svojim filozofskim i teološkim spisima uspjela sačuvati iskrenost, čvrstoću i ljupkost izraza, ne može se govoriti bez Heloize. Jednako kao što se o Romeu ne može govoriti bez Julije, o Prijamu bez Tizde, o Eneji bez Didone, o Tristanu bez Izolde, o Danteu bez Beatrice ili Petrarki bez Laure. No, ljubav Abélarda i Heloize nije mogla ostati ni u prostoru njihova odnosa, čak ni braka, nego se, utječući na mnoge, prelila preko svih rubova ispunjajući svečanu i hladnu gotiku svog vremena krikovima i žarom, a onda i drugom kvalitetom: šutnjom. Abélard i Heloiza, njegova učenica, ljubavnica, supruga, suputnica i supatnica, bili su i ostali legenda, simbol ljubavi, odricanja, životnih nevolja koje nisu uspjeli nadvladati osim veličinom svoje boli. Podrezana su im krila, ali let još traje.