Dopisivanje Tolstoja i Gandhija, dvojice apostola nenasilja 2
Poslano: 02.12.2011 | admin
Piše: Josip Sanko Rabar
2. Dopisivanje između L. Tolstoja i M. Gandhija
(S engleskog prevela Rujana Kren)(21)
Gandhijevu prvome pismu Tolstoju prethodila je njegova čestitka za osamdeseti rođendan pisca i mislioca kojega je izuzetno cijenio.
__________________________
(21) Tekst preuzet iz Zbornika Veća Indija. Sastavljač: Kalidas Nag. Izd. The Book Centre Public Limited, Ranade Road, Bombay - 28, 1960.
***
Westminster Palace Hotel 4, Victoria Street, London, S. W. 1. listopada 1909.
Poštovani gospodine,
slobodan sam skrenuti Vam pažnju na zbivanja u Transvaalu (Južna Afrika) tijekom posljednje tri godine.
Tu postoji kolonija Britanskih Indijaca od oko 13.000 ljudi. Oni već niz godina rade pod raznim zakonskim zakinućima. Ovdje, naime, vladaju predrasude u vezi s bojom kože i u nekome pogledu u vezi s Azijatima. U pozadini te pojave u odnosu prema Azijatima leži zavist. Ta je pojava dosegnula vrhunac prije tri godine kada je usvojen zakon koji smo ja i mnogi drugi smatrali ponižavajućim i sračunatim nastojanjem da se ljudsko dostojanstvo oduzme onima na koje se odnosi. Osjećao sam da je podvrgavanje takvu zakonu u suprotnosti s duhom istine religije. Zajedno s nekim svojim prijateljima vjerovao sam i još uvijek vjerujem u učenje o nesuprotstavljanju zlu. Imao sam čast čitati Vaša djela i ostavila su na mene dubok dojam. Britanskim smo Indijcima u potpunosti iznijeli pojedinosti položaja u koji ih stavlja novi zakon i prihvatili su savjet da se tome ne podvrgemo već da otrpimo zatvor ili bilo koje druge kazne koje zakon predviđa. Zbog te odluke gotovo pola indijskog stanovništva, koje nije moglo podnijeti takvu borbu i pretrpjeti zatvorske strahote, odselilo se iz Transvaala radije no da se podvrgne zakonu koji smo smatrali ponižavajućim. Nekih 2.500 ljudi pošlo je u skladu sa svojom savješću u zatvore, neki i po pet puta. Pritvori su trajali od četiri dana do šest mjeseci i uglavnom su bili vezani uz težak rad. Mnogi su bili financijski upropašteni. Trenutno je po transvaalskim tamnicama zatočeno više od stotinu ljudi zbog pasivnog otpora. Neki su od njih bili vrlo siromašni ljudi koji su živjeli od nadnice. Zbog toga su istomišljenici preuzeli brigu o uzdržavanju njihovih žena i djece. To zahtijeva izuzetna odricanja, no, prema mojemu mišljenju, ljudi su dorasli prilikama. Borba se nastavlja i nitko ne zna kada će biti završena. No, već do sada neki su se od nas osvjedočili da pasivni otpor može pobijediti tamo gdje se gruba sila mora skršiti. Primjećujemo da se borba toliko oduljila uglavnom zbog naših slabosti, a i zbog uvjerenja, usađenog u svijesti vlade, da nećemo biti u stanju dugo izdržati patnje.
S još jednim prijateljem doputovao sam ovamo kako bih se susreo s predstavnicima Imperija, izložio im nastalu situaciju i zadobio podršku. Sudionici pasivnog otpora shvatili su da pravi put ne leži u natezanjima s vladom, no mi smo izabrani kao delegacija zbog zahtjeva slabijih članova zajednice i stoga smo tu kao izraz slabosti, a ne kao izraz snage. No, boraveći ovdje i promatrajući, osjetio sam da bi trebalo raspisati natječaj za najbolji esej o etici i djelotvornosti pasivnoga otpora. Jedan od prijatelja pokrenuo je pitanje moralne ispravnosti predloženoga natječaja. Smatra da bi takva stvar bila u suprotnosti s pravim duhom pasivnog otpora, da bi to bilo nalik na potkupljivanje mišljenja. Mogu li Vas zamoliti da me počastite svojim mišljenjem o to) stvari. Osim toga, ako smatrate da nema ničega lošeg u tome da pozovemo ljude da dadu svoje priloge, usudio bih se zatražiti Vas da mi pošaljete imena onih kojima bih se mogao osobno obratiti s molbom da pišu o toj stvari.
Ima još nešto zbog čega bih Vam oduzeo još malo vremena. Primjerak Vašeg Pisma hinduu, o sadašnjem nemiru u Indiji, dospio je preko prijatelja i do mene. Na prvi je pogled uočljivo da su tu iznesena Vaša gledišta. Moj prijatelj želio bi o vlastitome trošku prevesti i tiskati to pismo u 20 000 primjeraka i razdijeliti ih. S druge strane, nismo uspjeli pribaviti original, i čini nam se da nije u redu da se upustimo u izdavanje dok ne dobijemo potvrdu da je naš primjerak ispravan i da je to uistinu Vaše pismo. Usuđujem se uz ovo svoje pismo priložiti kopiju našeg primjerka, osjećao bih se Vašim dužnikom ako biste mi javili je li to vaše pismo, da li je kopija ispravna i jeste li suglasni s gore navedenim načinom izdavanja. Ako želite još nešto dodati tom pismu, molim Vas učinite to. Usudio bih se čak nešto predložiti. U zaključnom odjeljku čini se kao da razuvjeravate čitatelja u pogledu osnovanosti vjere u reikarnaciju. Ne znam jeste li (ako nije drsko da to spomenem) posebno proučavali to pitanje. Vjeru u reinkarnaciju ili transmigraciju njeguju milijuni u Indiji, a i u Kini također. Za mnoge je to, moglo bi se reći, čak stvar iskustva, a ne tek akademskoga stava. Reinkarnacija razumno objašnjava mnoge misterije života. Za neke od pobornika pasivnoga otpora koji su prošli kroz tamnice Transvaala reinkarnacija je značila utjehu. Ja Vam to ne pišem da bih Vas uvjerio u istinotost te nauke, već da Vas zamolim biste li možda mogli isključiti riječ "reinkarnacija" iz niza stvari u vezi s kojima nastojite razuvjeriti svojega čitatelja. U to Pismo uvrstili ste mnoge navode iz "Kršne" citirajući poglavlja. Bit ću Vam zahvalan ako mi date naslov knjige iz koje su ti navodi.
Zamorio sam Vas ovim pismom. Svjestan sam da oni koji Vas poštuju i nastoje Vas slijediti, nemaju pravo oduzimati Vam vrijeme, već da je, dapače, njihova dužnost da Vas ne dovode u neprilike, koliko je god to moguće Ja sam, ipak, iako sam za Vas potpuno stranac, uzeo sebi slobodu da Vam se ovako obratim u ime probitka Istine, i da bih dobio Vaše savjete o problemima rješenje kojih ste učinili svojim životnim zadatkom.
Uz izraze poštovanja, ostajem Vaš odani sluga Mohan Karamćand Gandhi
***
Jasna Poljana,
7. lisotpada 1909.
M. K. Gandhiju Transvaal
Upravo sam primio Vaše vrlo zanimljivo pismo koje me je ispunilo zadovoljstvom. Neka Bog pomogne svoj našoj dragoj braći i suradnicima u Transvaalu. Ta borba između blagosti i grubosti, između poniznosti i ljubavi s jedne strane i taštine i nasilja s druge, počinje se sve jače osjećati i ovdje, među nama - posebno u oštrim sukobima između vjerskih obveza i državnih zakona - koji se izražavaju u odbijanju služenja vojnog roka. Ta su odbijanja vrlo česta.
Napisao sam Pismo hinduu i bit će mi vrlo drago ako bude prevedeno na engleski. Naslov knjige o Kršni poslat će Vam iz Moskve. U vezi s reinkarnacijom - ja sa. svoje strane neću ništa izostaviti, jer se meni čini da se vjerovanje u ponovno rođenje neće nikada. moći tako duboko ukorijeniti u ljude i obuzdati čovječanstvo kao vjerovanje u besmrtnost duše i vjera u božansku istinu i ljubav; no ovlašćujem Vas, naravno, ako Vi to želite, da ispustite te odlomke. Bit će mi drago da potpomognem Vašu ediciju. Objavljivanje i širenje mojih napisa, prevedenih na indijske dijalekte, može mi samo pružiti zadovoljstvo.
Kada se poduzima nešto iz vjere, ne treba uopće dopustiti da se pojavi pitanje novčane naknade.
Bratski Vas pozdravljam i drago mi je što smo stupili u osobni dodir.
Lav Tolstoj
***
Westminster Palace Hotel 4, Victoria Street, London W. C. 10. studenoga 1909.
Poštovani gospodine,
želio bih Vam izraziti svoju zahvalnost na Vašem preporučeno poslanom odgovoru u vezi s Pismom hinduu i drugim stvarima o kojima sam Vam pisao.
Čuo sam da ne stojite najbolje sa zdravljem i suzdržao sam se da Vam pošaljem zahvalnicu, znajući da su pismeni izrazi zahvalnosti nepotrebna formalnost, ali me je gospodin Aylmer Maude, kojega sam sada imao priliku susresti, uvjeravao da je Vaše zdravlje odlično i da Vi svako jutro neizostavno vodite brigu o svojem dopisivanju. To su za mene bile vrlo ugodne novosti koje su me ohrabrile da Vam ponovno pišem o zbivanjima koja su, kao što znam, od presudnoga značenja prema Vašem mišljenju.
Usuđujem se priložiti primjerak knjige što je napisao jedan prijatelj (gospodin Doke) Englez - koji je trenutno u Južnoj Africi, u vezi s mojim životom, utoliko ukoliko se tiče borbe s kojom sam toliko vezan i kojoj sam posvetio svoj život. Zato što žarko želim pobuditi Vaše aktivno zanimanje i naklonost, mislio sam da nećete smatrati za neumjesno što Vam šaljem tu knjigu.
Prema mojemu mišljenju, ova borba Indijaca u Transvaalu najveća je te vrste u naše doba, najveća idealistička borba - i po cilju i po sredstvima kojima se on ostvaruje. Ne znam da li se igdje drugdje vodi boj iz kojega na kraju sudionici neće iznijeti nikakve osobne koristi i u kojem je 50% osoba pretrpjelo velike patnje i suđenja - zbog obrane načela. Ja nisam mogao razglasiti o toj borbi onoliko koliko bih to želio. Vi danas raspolažete možda najširim krugom čitatelja. Ako budete zadovoljni činjenicama izloženim u knjizi gosp. Dokea i ako smatrate da su zaključci do kojih sam došao u skladu s tim činjenicama, zamolio bih Vas da iskoristite svoj utjecaj na bilo koji način koji smatrate podesnim kako bi se što šira javnost upoznala s pokretom. Ako taj pokret izvojšti pobjedu, to neće biti samo trijumf vjere, ljubavi i istine nad bezvjerstvom, mržnjom i laži, već je vrlo vjerojatno da će poslužiti kao primjer milijunima Indijaca i potlačenim narodima u drugim dijelovima svijeta i sigurno će uvelike pridonijeti slamanju sila nasilja bar u Indiji. Ako izdržimo do kraja, kao što mislim da hoćemo, ni najmanje ne sumnjam da ćemo ostvariti svoj krajnji cilj, a Vaša bi nas podrška, pružena na način koji sami izaberete, mogla samo osnažiti u našoj odlučnosti.
Pregovori za rješenje našeg pitanja, koji su sada u toku, gotovo su u potpunosti propali i zajedno sa svojim istomišljenicima vraćam se u Južnu Afriku ovog tjedna da bih pošao u zatvor. Mogu dodati da imam sreću da mi se pridružio moj sin, koji je upravo osuđen na šestomjesečni zatvor s teškim radom. To je njegov četvrti boravak u zatvoru tijekom ove borbe.
Ako budete tako dobri da odgovorite na ovo pismo, molio bih Vas da mi ga uputite na Johannesburg, S. A. Box 6522.
Nadam se da će Vas ovo zateći u dobrom zdravlju i ostajem Vas odani sluga
M. K. Gandhi
Johannesburg, 4. travnja 1910.
Cijenjeni gospodine,
možda se sjećate da sam Vam pisao iz Londona gdje sam privremeno boravio. Kao Vaš predani sljedbenik, uz ovo pisamce šaljem knjižicu koju sam napisao. Preveo sam to s originala koji sam napisao na guđaratskome (svojemu materinskomu) jeziku. Vrijedno je možda spomenuti da je guđaratsko izdanje konfiscirala indijska vlada. Zbog toga sam se požurio s tiskanjem prijevoda. Bojim se da Vas opterećujem, ali ako to Vaše zdravlje dopušta i ako imate vremena da pregledate knjižicu, onda ne treba ni da pokušam izreći koliko će mi mnogo značiti Vaš kritički osvrt na nju. Šaljem Vam i nekoliko kopija Pisma hinduu koje ste mi dopustili da tiskam. I to će pismo biti prevedeno na neki indijski dijalekt.
S poštovanjem
M. K. Gandhi
***
8. svibnja 1910.
Dragi prijatelju,
upravo sam primio Vaše pismo i Vašu knjigu Indian Home Rule (Indijska samouprava).
Pročitao sam je s velikim zanimanjem jer mislim da pitanje kojim se u njoj bavite nije značajno samo za Indijce već za cjelokupno čovječanstvo.
Ne mogu pronaći vaše prvo pismo, ali pronašao sam Vašu biografiju koja me se snažno dojmila i omogućila mi da Vas s pomoću nje upoznam i bolje razumijem.
Ovih dana nisam najbolje sa zdravljem. Zato Vam ne mogu pisati o svim pitanjima koja su vezana uz Vašu knjigu i uopće uz Vaše djelatnosti koje vrlo cijenim. Ali pisat ću Vam čim se oporavim.
Vaš prijatelj i brat
Lav Tolstoj
***
21 - 24 Court Chambers
Johannesburg
15. kolovoza 1910.
M. K. Gandhi
odvjetnik
Grofu Lavu Tolstoju
Cijenjeni gospodine,
osjećam se Vašim velikim dužnikom zbog ohrabrujućeg i srdačnog pisma od 8. svibnja. Vrlo mi je dragocjena Vaša općenita suglasnost s mojom knjižicom Indian Home Rule. I budete li imali vremena, čekat ću s radošću Vašu iscrpnu kritiku toga rada koju ste mi dobrostivo obećali u svojem pismu.
Gospodin Kallenbach(22) Vam je pisao o "Gospodarstvu Tolstoj". On i ja smo prijatelji već mnogo godina. Mogu potvrditi da je on prošao kroz iskustva koja ste Vi tako živo opisali u svojem djelu Naša ispovijest. Na gospodina Kallenbacha nijedno štivo nije ostavilo toliko dubok dojam kao Vaša djela. Kao poticaj za daljnje napore u življenju u skladu s idealima koje ste Vi predočili svijetu, bio je slobodan, nakon usuglašavanja sa mnom, dati svojemu gospodarstvu Vaše ime.
Šaljem Vam u prilogu brojeve našega lista Indian Opinion. (Indijski stav) u kojima ćete naći sve obavijesti o njegovu velikodušnome činu.
Ne bi možda trebalo da Vas opterećujem svim tim pojedinostima, no učinio sam to zato što ste pokazali osobno zanimanje za borbu pasivnim otporom koju vodimo u Transvaalu.
Ostajem Vas odani sluga
M. K. Gandhi
__________________________
(22) Njemački arhitekt dr. Hermann Kallenbach u svibnju 1910. dao je Gandhiju svoje imanje na raspolaganje. On i Gandhi nazvali su ga "Gospodarstvo Tolstoj". On je Gandhija uputio na Tolstojeva djela i pratio ga kao jedan od najbližih suradnika u kasnijem životu.
***
U vezi sa svojim dopisivanjem s Gandhijem Tolstoj je pisao svojem prijatelju V. Čertkovu:
22. travnja 1910.
Sinoć i danas čitao sam knjigu koju sam primio uz pismo. Knjigu je napisao indijski mislilac i borac protiv britanske autokracije Gandhi, koji se bori sredstvima pasivnog otpora. On mi je vrlo blizak. Čitao je moje stvari. Njegovu knjigu "Indijska samouprava", na jednom indijskom jeziku, zaplijenila je britanska cenzura. Zamolio je da mu napišem svoje mišljenje o knjizi. Želio bih mu potanko odgovoriti. Hoćeš li mi prevesti takvo pismo?
Lav Tolstoj
Kao odgovor na Ganhijevo pismo od 15. kolovoza 1910. V. Čertkov napisao je ovo:
Moj prijatelj Lav Tolstoj zamolio me da Vam javim da je primio Vaše pismo od 15. kolovoza i da prevedem na engleski pismo koje Vam je on napisao na ruskome još 20. rujna.
Sve Sto ste priopćili o gospodinu Kallenbachu vrlo je zanimalo Tolstoja, koji me zamolio da odgovorim i na pismo koje mu je uputio sam gospodin Kallenbach.
Tolstoj Vama i Vašim suradnicima šalje najsrdačnije pozdrave i najtoplije želje za uspjeh Vaših nastojanja, a to koliko ih on cijeni shvatit ćete iz prijevoda njegova pisma. Moram se ispričati zbog svojih pogrešaka u prijevodu, ali budući da živim na selu u Rusiji, ne može mi neki Englez pomoći da ih ispravim.
Uz Tolstojevo dopuštenje to njegovo pismo upućeno Vama bit će uz pomoć nekih naših prijatelja objavljeno u jednome tjedniku u Londonu. Primjerak tog tjednika bit će Vam dostavljen, uz još neka druga engleska izdanja Tolstojevih članaka koje je tiskala Free Age Press.
Čini mi se da je vrlo poželjno da se u Engleskoj sazna više o Vašem pokretu pa zato pišem svojoj i Tolstojevoj dobroj prijateljici, gospođi Fyvie Mayo iz Glasgowa, i predlažem joj da stupi u dodir s Vama. Ona je u književnome pogledu osjetno nadarena i u Engleskoj je poznata širem krugu. Bilo bi vrijedno truda da njoj pošaljete sve svoje publikacije, koje bi joj poslužile kao materijal za članak o vašem pokretu, koji bi, bude li objavljen u Enleskoj, skrenuo pažnju na vaš rad i položaj. Gđa Mayo će Vam vjerojatno i sama pisati.
Primite moje najsrdačnije dobre želje. Molim Vas da gospodinu Kallenbachu predate priloženo pismo.
V. Čertkov
***
M. K. Gandhiju
Johannesburg
Transvaal, Južna Afrika
"Kotčeti"
(dvorac najstarije Tolstojeve kćeri)
7. rujna 1910.
Primio sam Vaš list Indian Opinion i sretan sam sto sam saznao sve sto je napisano o nepružanju otpora. Želim vam priopćiti misli koje su ti članci u meni pobudili.
Što dulje živim - a posebno sada kada se bližim smrti, osjećam sve jaču potrebu da drugima govorim o osjećajima koji me potresaju, a koji su, prema mojemu mišljenju vrlo važni. Htio bih reći da ono sto se naziva "nepružanje otpora" zapravo nije ništa drugo do stega ljubavi neizobličena lažnim tumačenjem. Ljubav je težnja za odnosom i suosjećanjem s drugim dušama, i ta težnja uvijek oslobađa izvor plemenitoga djelovanja. Ta je ljubav vrhunski i jedini zakon ljudskog života, koji svatko osjeća u dubini svoje duže. Najjasnije ga očitavamo u dječjoj duši. Čovjek ga osjeća tako dugo dok ga ne zaslijepe lažne nauke svijeta.
Taj zakon ljubavi obznanjivale su sve filozofije - indijska, kineska, hebrejska, grčka i rimska. Mislim da ga je najjasnije izrazio Krist, koji je rekao da su u tom zakonu sažeti i zakon i proroci. Ali učinio je još i više: predviđajući izobličenja kojima je taj zakon bio izložen, on je izravno upozorio na opasnost koja ga neizbježno ugrožava, sve dok ljudi žive samo za svjetovne interese. Opasnost je u tome što čovjek sebi dopušta da te interese brani nasilje, a to, prema njegovim riječima, znači da čovjek udarcem vraća udarac, silom vraća ono što mu je silom oduzeto, i tako dalje. Krist je znao, kao što i svi razumni ljudi moraju znati, da je primjena sile nespojiva s ljubavlju, temeljnim zakonom života. Znao je da čovjek, kada se prepusti nasilju makar samo jednom, time obezvređuje zakon ljubavi i ovaj prestaje postojati. Cijela kršćanska civilizacija, Izvanjski tako blistava, iznikla je iz nerazumijevanja te osnovne postavke, na toj sramotnoj i čudnoj protivrječnosti, gdjekada svjesno, ali uglavnom nesvjesno.
Zapravo, čim se uz ljubav javi otpor, ona prestaje postojati i ne može biti zakon postojanja; ako zakon ljubavi ne može vladati, ne preostaje nikakav drugi do nasilja, što znači prava jačega. Kršćansko je društvo i samo tako proživjelo ovih devetnaest stoljeća. Činjenica je da su sve to vrijeme ljudi uređivali svoje društvo samo po zakonu. nasilja. Razlika između ideala kršćanskih naroda i drugih naroda leži samo u ovome: u kršćanstvu je zakon ljubavi izražen jasnije i izričitije nego u bilo kojem drugom vjerskom nauku; kršćanski svijet svečano je prihvatio zakon, iako je istodobno dopustio primjenu nasilja, i na tom nasilju sagradio sav svoj život. Iz toga izlazi da je život kršćanskih maroda sazdan na suprotnosti između onoga što oni propovijedaju i onoga na čemu im se život temelji, suprotnosti između priznate ljubavi kao zakona života i nasilja koje se smatra neizbježnim na različitim područjima života, kao što su vlast, sud, vojska ..., koji se priznaju i veličaju. Proturječnost se razvijala kako se razvijao i kršćanski svijet i dosegla je svoj vrhunac u naše vrijeme.
Sada se postavlja slijedeće pitanje: ili moramo priznati da ne poštujemo nikakvu disciplinu, ni religioznu ni moralnu, i da nas u organiziranju života vodi samo zakon sile, ili da svi porezi koje utjerujemo silom, sudske i policijske organizacije, a prije svega vojska, treba da budu raspuštene.
Ovoga su proljeća na vjeronaučnom ispitu djevojčica u Moskvi i učitelj katekizma i episkop ispitivali o Deset zapovijedi, a posebno o petoj: "Ne ubij." Ako bi ispitanica dobro odgovorila, episkop bi postavio drugo pitanje: "Da li sveti Zakon uvijek i u svakome slučaju zabranjuje ubijanje?" A jedne mlade djevojke koje su zaveli njihovi učitelji morale su odgovoriti: "Ne, ne uvijek. Ubijanje je dopušteno u ratu i kao kazna zločinaca." No, jedna od tih nesretnih djevojčica (to što Vam pričam nije priča već stvaran događaj o kojemu me je izvijestio jedan od očevidaca), kojoj je bilo postavljeno isto takvo pitanje: "Da li je ubijanje uvijek zločin?", bila je time duboko potresena, zacrvenjela se i odgovorila s uvjerenjem: "Da. Uvijek." Na sva uobičajena episkopova sofistička pitanja ona je čvrsto odgovorila: svako je ubijanje zabranjeno i u Starome zavjetu i u Krista, koji ne zabranjuje samo ubijanje već svako nanošenje bola drugima. Unatoč svemu svojemu govorničkome daru i svoj svojoj nametljivoj veličini episkop se morao povući. Djevojčica ga je nadjačala.
U svojim novinama mi možemo raspravljati o napretku zrakoplovstva i drugim takvim otkrićima, o zamršenim diplomatskim odnosima, različitim klubovima i udruženjima, o umjetničkim kreacijama itd., i bez riječi proći kraj onoga što je potvrdila djevojčica. Ali, šutnja je neprimjerena u takvim slučajevima jer svatko tko pripada kršćanskome svijetu osjeća manje-više to isto što i ona. Socijalizam, komunizam, anarhizam, Armija spasa, porast kriminala, nezaposlenost i apsurdne raskoši bogatih, koje bezgranično rastu, i očajna bijeda siromašnih, sve više samoubojstava - sve su to znakovi one nutarnje proturječnosti koja postoji i koja se ne može rasplinuti, i nesumnjivo je da se može dokinuti samo tako da svi prigrlimo zakon ljubavi i odbijemo sve oblike nasilja. Stoga je vaše djelovanje u Transvaalu, koji je, prema svemu sudeći, daleko od toga da bude središte našega svijeta, postalo najbitnije i temeljno zbivanje za nas jer pruža najvjerodostojniji praktičan dokaz dostupan današnjemu svijetu i predstavlja događaj u kojemu ne treba da sudjeluju samo kršćani već svi narodi svijeta.
Mislim da će Vam biti drago čuti da se i u nas u Rusiji razvija sličan pokret. Svake godine sve više ljudi odbija služiti obvezni vojni rok. Koliko god mali bio broj vaših sljedbenika nepružanja otpora i broj onih u Rusiji koji odbijaju vojnu službu, i jedni i drugi mogu opravdano tvrditi "Bog je s nama" i "Bog je jači od ljudi".
Između kršćanske vjeroispovijesti, čak i u ovako izopačenome obliku kakav se javlja medu kršćanskim narodima i istodobnoga priznavanja nužnosti vojske i pripreme za ubijanje na sve raznolikije načine, između toga dvoga postoji tako gruba i vapijuća suprotnost da će se prije ili poslije, a vjerojatno vrlo brzo, morati u potpunosti pokazati, a to će nas dovesti ili do napuštanja kršćanske religije i zadržavanja vlastodržačke moći ili do napuštanja oružja i svih oblika nasilja koje država potpomaže, a koji su manje-više nužni da bi se očuvala njezina moć. Tu suprotnost osjećaju sve vlade, vaša britanska kao i naša ruska, i stoga u duhu konzervativizma, prirodnog za te vlade, opozicija se istrebljuje, kao što to možemo vidjeti u Rusiji i iz članaka vašega lista, i to strože nego bilo koja druga vrsta protuvladine aktivnosti. Vlade znaju odakle prijeti istinska opasnost i pokušavaju se obraniti svim silama, ne samo da bi zaštitile svoje interese, već da bi se borile i za sam svoj opstanak.
Uz najdublje poštovanje
Lav Tolstoj
Dva mjeseca nakon toga pisma, 5. studenoga 1910.; Lav Tolstoj je preminuo.
›› Nastavak (Dodatak)
