Jan van Ruusbroec, veliki mistik Belgije u srednjem vijeku

UVOD

Jan van Ruusbroec najznačajniji je mistik 14. stoljeća na području sjevernog Porajnja, točnije Flandrije, koji povezuje mistiku rajnskih (njemačkih) mistika i mistikinja ranog 14. stoljeća, Meistera Eckharta, Johannesa Taulera i Heinricha Seusea, te mistiku begina kao što su Marguerite Porete ili Machtilde iz Magdeburga, s najznačajnijim duhovnim pokretom u 15. stoljeću na području Nizozemske, sjeverne Francuske i doline Rajne – Devotio moderna⁽²⁾. Taj će pokret opet značajno utjecati na daljnji razvoj mistike (i duhovnosti u cjelini) i to u tri smjera – nastavak apofatičke tradicije u liku Nikole Kuzanskog, pojavu i razvoj protestantske mistike (Luter i Calvin), te pojavu humanističke duhovnosti u likovima Erazma Roterdamskog i Thomasa Morea (svi su pohađali škole koje su organizirali i vodili pripadnici pokreta Devotio moderna).⁽³⁾

Za života već vrlo poznat, Ruusbroec je dodatnu popularnost stekao posthumno, izdavanjem životopisa (na latinskom) od strane njegova dva subrata: Pomeriusa⁽⁴⁾ i Gerarda Naghela⁽⁵⁾, dok mu je cjelovit opus štampan na latinskom jeziku 1552. godine (te u sljedeća dva izdanja 1609. i 1692.) od kartuzijanca Laurentiusa Suriusa. S vremenom se međutim njegov značaj smanjivao, a njegov spomen zamirao. Sve dok se nije ponovo razbudio krajem 19. stoljeća, kada su tiskani prvi prijevodi njegovih djela na njemačkom, a potom i na engleskom jeziku.

To su bili osnovni tekstovi na kojima je Evelyn Underhill započela proučavanje života i djela Jana van Ruusbroeca. Vremenom je sve više uviđala njegovu genijalnost u pitanjima mističnog života, te joj on služi kao paradigma cjelovitog duhovnog razvoja. Prvo u njenom najpoznatijem djelu Mistika iz 1911. godine, te potom u studiji o Ruusbroecu iz 1914. godine.⁽⁶⁾ Ona je i danas jedna od najznačajnijih referenci pri proučavanju ovog mistika, a poslužila je i kao osnovni tekst za ovaj prikaz Ruusbroeca kao jednog od najvećih i najznačajnijih, a u našim krajevima i najnepoznatijih, mistika srednjeg vijeka.⁽⁷⁾
__________________________
(2) Devotio moderna (lat., moderna pobožnost), religiozni pokret duhovne obnove koji se razvio u drugoj polovici 14. stoljeća u Nizozemskoj i ubrzo se proširio po čitavoj Evropi. Najznačajniji je predstavnik T. Kempenac, kome se pripisuje djelo De imitatione Christi (O nasljedovanju Krista). Osnovna je oznaka duhovnosti toga djela oblik praktičnog "kristocentrizma", koji uzima Kristovo čovještvo kao središte vjerskog života, uzor nasljedovanja i djelovanja. Pokret Devotio moderna naglašava više asketski, praktični, vid kršćanskog života potvrđenog mističnim iskustvom, a manje teološku spekulaciju. Pokret je snažno utjecao na velike reformatore (katoličke i protestantske), poput Erazma, T. Morea, I. Lojolu, M. Luthera, te na našeg najznačajnijeg pisca tog vremena Marka Marulića koji je bio veliki propagator pokreta.
(3) www.eldrbarry.net/heidel/bcl.htm
(4) Pomerius je rođen 1382.g., a u samostan u Groenendaelu ulazi oko 1405.g. Bio je opat i kroničar zajednice i autor Ruusbroecove biografije završene oko 1420.g.
(5) Gerard Naghel bio je Ruusbroecov bliski prijatelj. Opat kartuzijanskog samostana u obližnjem mjestu Hérinesu.
(6) EVELYN UNDERHILL: Ruysbroeck, Kessinger Publ., USA, 2010. Reprint izdanja: Ruysbroeck, G. Bell and Sons ltd., London, 1914. Dalje u tekstu: UNDERHILL (1914.).
(7) Proučavanje Ruusbroeca proizašlo je iz prethodnog proučavanje rada Evelyn Underhill. Stoga je bilo logično izabiranje Underhillovog rada za osnovnu referencu. Istovremeno, ostala, suvremenija literatura na engleskom jeziku nije mi bila dostupna, ali niti ključna, budući da je rad zasnovan na iščitavanju izvornih tekstova.

ŽIVOT

Jan van Ruusbroec rodio se 1273. godine u malenom selu Ruysbroeck ili Ruusbroec⁽⁸⁾ u blizinu Bruxelles-a, glavnog grada provincije Brabant. U jedanaestoj godini preselio se ujaku u glavni grad gdje je on bio kanonik katedrale sv. Gudule⁽⁹⁾. U dvoru je boravio s drugim svećenikom Franckom van Coudenbergom s kojim je provodio asketski način života posvećen molitvi i pomaganju drugima. U tom je okružju mladi Jan dobio kvalitetno obrazovanje u filozofiji i teologiji. Godine 1317. postao je prebendar/kapelan Katedrale i tu dužnost zadržao 26 godina. U mladim danima nije se isticao ničim osobitim. Bio je «... jednostavan, tih, pomalo smeten, s pogledom usmjerenim prema nebu»⁽¹⁰⁾, ali je već zarana pokazao interes za pisanje. U tom periodu napisao je sljedeća djela: Duhovno svetohranište, Dvanaest točaka istinske vjere, Knjiga o četiri iskušenja, Kraljevstvo onih koji ljube Boga i Ukras duhovnog vjenčanja.
Godine 1343., u pedesetoj godini života zajedno s Hinckaertom i Coudenbergom (tada već starcima), zauvijek napušta Bruxelles i nastanjuje se u starom skloništu Groenendael (Zelena dolina, op.a.) u šumama Soignes nedaleko od grada.⁽¹¹⁾ Uskoro im se pridružuje i grupa učenika, što je značilo začetak malene zajednice koja je živjela po Augustinovu pravilu i u kojoj je mjesto opata pripalo samom Ruusbroecu.⁽¹²⁾ Uskoro je zajednica postala poznata po svetom životu svojih članova, a popularnosti mistične poruke svakako su poduprle knjige koje je Ruusbroec u to vrijeme napisao, a to su bile: Ogledalo vječnog spasenja, Sedam samostana, Sedam stupnjeva ljubavi, Knjiga blistavog kamena, Knjiga vrhunske istine i Dvanaest begina.⁽¹³⁾
__________________________
(8) U cjelini koristim izvorni naziv na nizozemskom - Ruusbroec, iako je danas poznatiji pod imenom Ruysbroeck (izgovara se - Raisbruk) što je engleski prijevod njegova imena koji je opću upotrebu uvela Evelyn Underhill.
(9) Zaštitnica Belgije, živjela u drugoj polovini 7. stoljeća.
(10) UNDERHILL (1916.)., str. 7.
(11) Zanimljiv je komentar Pomeriusa: «On ne odlazi da bi sakrio svoje svjetlo od svijeta, već da ga učini čistijim i snažnijim za taj svijet.» UNDERHILL (1914.), str. 22.
(12) Zanimljiv je poticaj na uzimanje Augustinovog pravila kao temelja duhovnog zajedničkog života. Naime, nedugo nakon osnivanja Groenendaela, opat samostan St. Victor u Parizu (čuvenog po svojoj kontemplativnoj školi kojoj su začetnici bili opata Richard i Hugo) oštro ih opominje da trebaju uzeti redovničko pravilo ne bi li ostvarivali dostojan kršćanski život, a ne se ponašali kao sekta. UNDERHILL (1914.), str. 22.
(13) Prve tri knjige bile su namijenjene sestri (i sestrama) Margareti van Meerbeke iz samostana klarisa iz Bruxellesa između 1355. i 1372. godine.

Polažući veliku važnost uravnoteženosti svakodnevnog života mnogo je vremena provodio brinući se oko zajednice koja je svakim danom sve više rasla. Također se isticao neumornim radom na duhovnom vodstvu. Mnogobrojni su njegovi učenici, poneki i važni predstavnici tadašnjeg društva koji su dolazi i iz udaljenijih krajeva Nizozemske, Njemačke i Francuske, a među njima se ističu Gerard Naghel, opat kartuzijanskog samostana u Hérinesu i Gerard Groot, osnivač „Braće zajedničkog života“ (kao dio pokreta Devotio moderna) i duhovni prethodnik Tome Kempenca!⁽¹⁴⁾ Uz njih može se izdvojiti i snažan utjecaj njegovih pisanih djela na Johannesa Taulera, iako se vjerojatno nisu nikada osobno susreli.⁽¹⁵⁾ No, bez obzira na strog život i posvećenost molitvi, Ruusbroec mnogo vremena provodi i u radu u vrtu oko kuće, u šetnjama u prirodi, kao i u susretima s ljudima. Kakav je bio u takvim situacijama dobro nam opisuju riječi o. Naghela: „Njegovu pojavu punu mira i radosti, kao i ponizan govor pun dobrog humora, obožavali su svi s kojima je dolazio u susret.“⁽¹⁶⁾

Pred kraj života doživio je i kritike pojedinih odlomaka iz napisanih knjiga, osobito na temu „panteističkog“ sjedinjenja duše s Bogom, na što je odgovorio Knjigom vrhunske istine koja je trebala dokinuti sve sumnje u njegovu pravovjernost. Postepeno je gubio vid, te je posljednje dijelove svog velikog opusa diktirao. Umro je 2. prosinca 1381. godine na glasu svetosti u dobi od 88 godina, a po riječima Pomeriusa, prostorija je u tim trenucima bila ispunjena smirenim veseljem i radošću srca.⁽¹⁷⁾
__________________________
(14) Uistinu je to podatak kojega treba ponovno istaknuti: Ruusbroec je u velikoj mjeri duhovni otac Tome Kempenca, autora jednog od najčitanijih djela kršćanske literature – Nasljeduj Krista. UNDERHILL (1916.), str. 8.
(15) Cijelo Ruusbroecovo djelo odiše duhom učenja Meistera Eckharta što utječe na to da ga se može i treba uklopiti u grupu tzv. Rajnskih mistika. Slijedom toga vidljive su i znatne sličnosti s djelima Eckhartovih učenika Taulera i Seusea.
(16) UNDERHILL (1916.), str. 8.
(17) UNDERHILL (1914.), str. 34.

DJELA

Moje su riječi čudne, ali oni koji ljube, razumjet će.⁽¹⁸⁾

Nije neobično da snažan iskorak u objašnjavanju vrhunskih duhovnih iskustava Ruusbroec ostvaruje nakon povlačenja u osamu Groenendaela. Uvijek je braći govorio da je pisao samo pod vodstvom Duha Svetoga i da ništa nije njegovo. A ostao je zabilježen i događaj kada su ga braća krenula tražiti u šumu jer ga nije bilo satima. Pronašli su ga ispod omiljenog drveta u ekstazi okruženog aurom božanskog svjetla.⁽¹⁹⁾

Ruusbroec je sve svoje knjige napisao na materinjem brabantskom dijalektu flamanskog jezika. Zbog toga je njegov utjecaj bio lokalnog karaktera sve do izdanja standardnog cjelovitog prijevoda njegovih djela na latinski jezik koje je napravio kartuzijanac Laurentius Surius 1552. godine.⁽²⁰⁾ Potom su mu djela pala u zaborav, no interes se obnovio tek u moderno doba s obnavljanjem interesa za mistiku uopće krajem 19. i početkom 20. stoljeća kada je većina djela prevedena na glavne europske jezike. Izdanje iz 1916. godine po kojem je napisan ovaj osvrt prvo je kritičko izdanje na engleskom jeziku,⁽²¹⁾ a studija Evelyn Underhill o Ruusbroecu iz 1914. godine najstudioznija je i najcjelovitija knjiga o njegovu duhovnom i mističnom ostvarenju do tada napisana. Što se tiče engleskog govornog područja, tako je ostalo i do danas!⁽²²⁾
__________________________
(18) Isto, str. 52.
(19) Legenda koja se može često naći u životima svetaca. Isto.
(20) Izdano u Kölnu pod nazivom D. Joannis Rusbrockii Opera Omnia.
(21) Vidi bilješku 3.
(22) Ovdje donosimo kratak pregled novijih izdanja na engleskom jeziku:
Dupre Louis, The Common Life. Origins of Trinitarian Mysticism & Its Development by Jan van Ruusbroec. New York: Crossroad, 1984.
Mommaers Paul, The Land Within. The Process of Possessing & Being Possessed by God according to the Mystic Jan Van Ruysbroeck. Translated from the Dutch by David N. Smith. Chicago: Fransican Herald Press, 1975.
Mommaers Paul and Norbert De Paepe (editors), Jan van Ruusbroec: The Sources, Content, and Sequels of his Mysticism. Louvain: Leuven University Press, 1984. [Mediaevalia Lovaniensia, ser.1, stud.12]
Nieuwenhove Rik Van, Jan Van Ruusbroec. Mystical Theologian of the Trinity, University of Notre Dame, 2003.
Verdeyen Paul, Ruusbroec and his Mysticism, Collegeville: Liturgical Press/Michael Glazier, 1994, includes a short anthology of his writings; being Ruusbroec en zijn mystiek (Leuven: Davidfonds 1981) as transl. by Andre Lefevere.
Warnar Geert, Ruusbroec. Literature and Mysticism in the Fourteenth Century [Brill's Studies in Intellectual History]. Brill, 2007.

Godine 1350. Ruusbroec šalje kopiju Ukrasa duhovnog vjenčanja grupi kontemplativaca pod nazivom „Božji prijatelji“. To je ključno djelo njegova stvaralaštva. Sve ostale knjige koje su slijedile, među njima i Blistavi kamen, Knjiga vrhunske istine i Dvanaest begina koje ćemo i mi u ovom tekstu razmatrati, na neki su način njezin sažetak ili objašnjenje teže razumljivih dijelova. One nose istu osnovnu misao vodilju: duša se uzdiže Bogu kroz rast duha prema kontemplaciji Konačne stvarnosti, prema ostvarenju mističnog Života u čovjeku, koji je u knjizi Ukras duhovnog vjenčanja podijeljen na tri stupnja: aktivni, unutrašnji i vrhunaravni,⁽²³⁾ a u knjizi Blistavi kamen naziva ih stupnjevima sluge, prijatelja i djeteta Božjeg.⁽²⁴⁾
__________________________
(23) Za objašnjenje pojma vrhunaravni vidi bilješku 50.
(24) Prvi puta spominju se kod Klementa Aleksandrijskog.

Sada moram odustati od pisanja u stihovima
da bih mogao na jasan način pokazati put kontemplacije.⁽²⁵⁾
I. Aktivan život

Ako želimo otkriti i upoznati Kraljevstvo Božje koje je sakriveno u nama,
treba voditi život koji je uzoran iznutra, uravnotežen izvana i ispunjen istinskim milosrđem.
Tako oponašajući Krista na svaki način, možemo, putem milosti, ljubavi i
vrline uzdići sebe do vrhunca duše gdje Bog prebiva i vlada.⁽²⁶⁾

Svaki, i najsvetiji, duhovni život počinje i vraća se u svakodnevicu. U njoj se izgrađuje kršćanski karakter, u njoj se stvara osnova za kontemplativan život. Ruusbroec preuzima temeljne vrijednosti volje i ljubavi, koje se na tom stupnju izgrađuju, iz utvrđene duhovne tradicije Crkve. Ono označuje razvijanje unutrašnje namjere usmjerene k usavršavanju unutrašnjeg života da bi se duša pripremila za primanje Duha novoga života. Po svemu tome, iako on to nigdje eksplicite ne navodi, poklapa se s tradicionalnim učenjem o putu čišćenja. U Knjizi vrhunske istine taj put i taj stupanj naziva – «put sjedinjenja s Bogom pomoću različitih načina i sredstava»⁽²⁷⁾, kojim se sjedinjujemo s Bogom koji je uvijek s nama, a što potvrđuje Isusova molitva u kojoj nas priziva k sebi.⁽²⁸⁾
__________________________
(25) Kraj VIII. poglavlja Dvanaest begina, koje su većim dijelom napisane u rimujućim stihovima.
(26) UNDERHILL (1914.), str. 94. Preuzeto iz Ogledalo vječnog spasenja.
(27) Knjiga vrhunske istine, str. 137.
(28) UNDERHILL (1914.), str. 147.

Kada imamo samo jednu misao i jednu volju,
usklađenu s Božjom misli i Božjom voljom,
na prvoj smo prečki ljestava ljubavi i svetosti;
jer dobra je volja temelj svih vrlina.⁽²⁹⁾
Osnovu duhovnog puta i rasta čini unutrašnja (kontemplativna, op. a.) vježba, u kojoj čovjek treba «... potonuti u Prazninu bez slika koja je Bog».⁽³⁰⁾ To je vježba jednog i jednostavnog pogleda, vježba jednostavne i nepodijeljene svijesti.⁽³¹⁾

Kada čovjek izvana smiri sve svoje aktivnosti, a iznutra isprazni se od svih slika i sadržaja, osjetila, razuma, pamćenja i volje, ulazi u mir po naravi dostupan svakome... Taj prirodni mir se vježba mirnim sjedenjem, bez ikakvih vanjskih ili unutrašnjih čina, u praznini, kako bi mogao ostati nepomućen... u vježbu treba k tome uključiti i vrhunaravan (superessential, engl.) odmor u Bogu; u ljubavnom samo-nestajanje (self-emergence, engl.) koje uključuje i jednostavno gledanje Bezgranične bistrine.⁽³²⁾
__________________________
(29) UNDERHILL (1914.), str. 96. Preuzeto iz Sedam stupnjeva ljubavi, pogl. I.
(30) Svjetlucajući kamen, str. 115.
(31) Isto, str. 132.
(32) Ukras duhovnog vjenčanja, knjiga II., pogl. LXVI, str. 101. Pojam ljubavnog samo-izlaženja vrlo je sličan pojmu ljubavne pozornosti od Ivana od Križa. No za razliku od više pasivnog, receptivnog stava koji se povezuje uz pozornost, Ruusbroecov pojam u sebi sadrži i djelovanje. To je ono djelovanje koje Oblak neznanja naziva namjerom (intent, engl.), našim naporom da se vratimo izvornoj pozornosti ukoliko nam je pažnja odlutala. Budući da autor ovu vježbu/stanje opisuje u sklopu stupnja unutrašnjeg života (a ne konačnog, vrhunaravnog), razumljivo je njegovo korištenje.

II. Unutrašnji život

Kao što se prvi stupanj podudarao s pojmom puta čišćenja, tako se i ovaj drugi stupanj podudara s pojmom puta prosvjetljenja, ili kako ga Ruusbroec naziva - «put sjedinjenja s Bogom bez načina i sredstava»⁽³³⁾ u kojem se sjedinjujemo s Bogom po njegovoj ljubavi koja ne samo da se neprestano izlijeva u nas, već nas i povlači k sebi, a što potvrđuje Isusova molitva u kojoj nas poziva da budemo u Njemu kao što je i on u nama,⁽³⁴⁾ ili na drugom mjestu kao stanje «tajnih prijatelja» Božjih.⁽³⁵⁾ Tu se radi o «... vježbama duha, odlučnom odgovoru duše na Božji poziv, koji čini prve stupnjeve našeg unutrašnjeg života s buđenjem istinske mistične svijesti»⁽³⁶⁾ i «…uvježbavanju bivanja u Božjoj prisutnosti»⁽³⁷⁾.
__________________________
(33) Knjiga vrhunske istine, str. 140.
(34) Isto, str. 147. Odnosi se na: Novi zavjet, Ivan 14, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1993.
(35) Isto, str. 121-122.
(36) UNDERHILL (1916.), str. 13.
(37) Knjiga vrhunske istine, str. 140.

Opisujući ove stupnjeve Ruusbroec se počinje pokazivati kao izniman poznavatelj unutrašnjih, psihičkih zbivanja te detaljno i pomno razrađuje mistično polje duše. A dijeli ih na tri dijela:

1. Prvi se dio odnosi na djelovanje milosti na «niže moći duše», odnosno osjećaje, koji se transformiraju od uzbunjujućih, iracionalnih i nekontroliranih u smirene, kontrolirane i integrirane u cjelinu duše.

Struja Božanske milosti žustro okreće čovjeka prema unutra, a potom iznutra prema vani. To stanje upućuje na prvi korak koji nas vodi da progledamo.⁽³⁸⁾

2. Drugi se dio odnosi na više moći duše – pamćenje, razum i volju, koje se, osvijetljene božanskim svjetlom, prosvjetljuju.⁽³⁹⁾ To zračenje oslobađa um uznemirujućeg toka mentalnih slika i diskurzivnih misli, a volju osnažuje za intenzivnu i neumornu potragu za Izvorom svjetla. Iskustvo prosvijetljenih moći duše, koje se u svakodnevnom životu očituje u iznimnom milosrđu prema svim ljudima (stvorenjima) po Ruusbroecu je prvi stupanj kontemplacije. Na tom stupnju čovjek može biti toliko ispunjen milosti da se može naći u stanju «nebeskog zdravlja» koje označavaju: mudro i jasno razumijevanje svih stvari uz bogato izricanje vrhunskih istina, gorljivo i plemenito sebedarje u obilju radosti uvijek spremne ispuniti svaki poticaj koji dobije od Boga.⁽⁴⁰⁾

Ovo žustro okretanje čovjeka prema unutra potaknuto strujom Božanske milosti u čovjeku proizvodi skupljanje svih vanjskih i unutrašnjih moći duše u duhovno jedinstvo i svezu ljubavi.⁽⁴¹⁾

3. Najviši stupanj prosvjetljenja označava iskustvo jedinstva duha u kojemu se prosvjetljenje više ne događa u zasebnim moćima duše, već u njenom središtu, u nedosežnim dubinama našeg bića, u - temelju⁽⁴²⁾. Uvježbavanjem u kontemplaciji, osvajamo njezin drugi stupanj u kojem se oslobađamo utjecaja duševnih moći i postajemo svjesni područja izvan vremena u kojem se vječno rađa novi život. Na ovom je stupnju (iako to vrijedi za sve stupnjeve i stanja kontemplativne molitve, ali i duhovnog života u cjelini) izrazito važno zadržavanje ispravnog stava prema novim iskustvima.⁽⁴³⁾ To je stav istinske ispražnjenosti i mirovanja koji je ispunjen poniznošću i usmjerenom ljubavnom pažnjom.⁽⁴⁴⁾

Treći korak je sloboda koja čovjeku omogućava da se povuče u sebe bez slika i prepreka kad god pomisli i poželi svog Boga.⁽⁴⁵⁾
Tada, naše misli ogoljene od slika, bivaju živo ogledalo s odsjajem Božanskog svjetla.⁽⁴⁶⁾
…Znanje u neznanju; što vječno obitava iznad razuma.⁽⁴⁷⁾

__________________________
(38) Ukras duhovnog vjenčanja, str. 45.; UNDERHILL (1914.), str. 121.
(39) Toma Akvinski tom pojmu i iskustvu daje klasičan naziv lumen glorie u smislu Božanskog svjetla koje preobražava dušu i čini je sličnom Bogu. Vidi: UNDERHILL (1916.), str. 13.
(40) Knjiga vrhunske istine, str. 141.
(41) Isto kao bilj. 24.
(42) Ključan pojam (grund, njem.) koji su koristili svi rajnski mistici, osobito Tauler.
(43) U djelu Knjiga o četiri iskušenja, vjerojatno napisane prije odlaska u Groenandael, navodi najvažnije prepreke na duhovnom putu koje se redovito susreću na ovom stupnju. To su: prvo, uživanje u ugodi i utjesi (bilo duhovnoj bilo materijalnoj); drugo, sklonost isticanja posjedovanja duhovnih moći; duhovna oholost, tj. ponos zbog razumom postignutog razumijevanja duhovnih tajni; četvrto, i najopasnije, krivo shvaćena «sloboda duha» (karakteristična za kvijetizam). UNDERHILL (1914.), str. 41.
(44) U XLVI. i XLVII. poglavlju knjige Ukras duhovnog vjenčanja i u IV. poglavlju Knjiga vrhunske istine Ruusbroec je mnogo pažnje posvetio ukazivanju na opasnosti od lažnog misticizma, osobito kvijetizma koji je u njegovo vrijeme bio prilično rasprostranjen (mnogo prije najpoznatijeg razdoblja kvijetizma u Europi krajem 17. i početkom 18. stoljeća).
Ponavlja se pojam ljubavne pozornosti koji Ruusbroec koristi 200-tinjak godina prije Ivana od Križa. Vidi bilješku 31.
(45) Isto kao bilj. 24.
(46) UNDERHILL (1914.), str. 119. prijevod iz Dvanaest begina, pogl. IX. Ogledalo je ključni pojam koji na najbolji način oslikava ovu fazu – da se Boga doživljava na indirektan način.
(47) «A knowing which is in no wise; For ever abiding above the reason.», Dvanaest begina, pogl. VIII. Pojam „znanja u/o neznanju“ Ruusbroec je koristio 100-tinjak godina prije čuvenog djela O učenom neznanju Nikole Kuzanskog. Vidi također i Svjetlucajući kamen, pogl. XII., str. 132.

Kao i kod svih istinskih mistika i Ruusbroec na ovom stupnju uvodi pojam noć duše, ili kako ga on naziva – duhovnu bol.⁽⁴⁸⁾ Ona se javlja jer je duša već osjetila Božju prisutnost i u njoj uživala, ali je ne može trajno posjedovati, već se mora vratiti u svoje uobičajeno stanje svijesti. To u srcu proizvodi ranu ljubavi – općeprihvaćeni simbol prijelaza iz stanja rasvjetljenja u stanje sjedinjenja. Ruusbroec to vrlo jasno opisuje sljedećim riječima:

Kada čovjek ne može doseći Boga, a istovremeno ne želi niti može biti bez Njega; u njemu tada raste uzbuđenost i nestrpljivost, kako iznutra tako i izvana. I dok je u tom metežu, nitko, ni jedno stvorenje na nebu ni na zemlji, u tome mu ne može pomoći i donijeti mu mir.⁽⁴⁹⁾

Istovremeno, Bog duši može udijeliti povremene milosne darove predokusa Božje stvarnosti putem vizija ili viđenja, bilo da se one odvijaju u mašti (kao nižem stupnju) ili u umu (kao višem stupnju). Ipak, daleko je važnije ustrajanje u bolnoj preobrazbi duše u kojemu se ona čisti do samih temelja i u kojemu se priprema za konačno sjedinjenje s Božjom ljubavi koja ga čitavo vrijeme potajno potiče, bodri i prati. To je put kojim svaki čovjek na putu do Boga treba proći. Iznimaka nema.⁽⁵⁰⁾ Ali je sigurno da iskusni duhovni voditelj tu može pomoći. Stoga Ruusbroec navodi važnost učitelja koje trebamo stalno konzultirati na duhovnom putu: prvi je unutrašnji učitelj – naša savjest, drugi je vanjski učitelj – učenje Crkve, a treći je Božanski učitelj, Bog sam.⁽⁵¹⁾
__________________________
(48) Interesantno je da se ovo stanje, unutar laičkog kontemplativnog pokreta Prijatelja Božjih, nazivalo «uzvišena škola savršenog samo-napuštanja». UNDERHILL (1914.), str. 132. i Knjiga vrhunske istine, str. 141.
(49) UNDERHILL (1914.), str. 127. prijevod iz Duhovni brak, knj. II, pogl. XXIII.
(50) Svi mistični autori koji su pisali o duhovnom napredovanju slažu se da vizije nisu nužno iskustvo niti istinski pokazatelj duhovnog rasta.
(51) Isto, str. 114.

III. VRHUNARAVNI ŽIVOT⁽⁵²⁾

U vrhunaravnom životu mi prelazimo iz našeg malog i zatvorenog svijeta u slobodu i otvorenost svijeta kontemplacije u kojem je Jedno sve i sve Jedno.⁽⁵³⁾

To je život čovjeka koji gleda Boga licem u lice («God-seeing man»),⁽⁵⁴⁾ stanje «skrivenih sinova» Božjih.⁽⁵⁵⁾ Razlika između ovog i prethodnog stupnja života je u tome što nakon (ponovnog) otkrivanja izgubljenog nasljedstva našeg duha, u ovome transcendiramo svako iskustvo što proistječe iz tvarnoga i stvorenoga. To je «bivanje u Bogu» izvan svakog vremena i prostora, u «...vječnom sada... u kojemu se neprestano događa novo rađanje u novom zrenju Vječne Ljubavi».⁽⁵⁶⁾ U njemu ulazimo u zagrljaj Božanske Stvarnosti, tišine Božanstva koje miruje u bezvremenom sada. Ono se ostvaruje u Tami u kojoj se gube sve naše duševne moći, i u novoj Svjetlosti u kojoj se one pročišćavaju svjetlinom i snagom vatre, da bi napokon potonule u bezvremeno Božje mirovanje, u «…tamnu tišinu u kojoj svi ljubavnici gube same sebe»⁽⁵⁷⁾ i prebivaju u miru, odmoru i uživanju Boga samoga.⁽⁵⁸⁾ Putovanje duše je zaokruženo, objedinjeno – ona postaje neodvojivi dio Božanskog (o)stvar(iv)anja (fruition, eng.) u bezvremenom zadovoljstvu i bezvremenoj aktivnosti Savršene ljubavi. To je savršena kontemplacija ogoljene i čiste suštine božanstvenosti Konačne Stvarnosti.⁽⁵⁹⁾
__________________________
(52) Približni prijevod riječi overwesen (flam.) ili superessential (engl.) za koju je teško naći odgovarajući termin u hrvatskom. Ruusbroec pojam izvodi iz djela Božanska imena Pseudo-Dionizija. Vidi u istoimenoj knjizi u pogl. I. u izdanju: Paulist Press, USA, 1987.
(53) Svjetlucajući kamen, str. 133.
(54) Isto, pogl. III. i IX.
(55) Isto, poglavlje VIII.
(56) Knjiga vrhunske istine, str. 144. i 148.
(57) «Tamna tišina», «Božansko svjetlo» i slični pojmovi uvelike prizivaju terminologiju Pseudo-Dionizija, a kontinuitet njegovog utjecaja vidljiv je i u mnogim kasnijim djelima mistika kao što su neznani pisac Oblaka neznanja u 14. ili Ivan od Križa u 16. stoljeću.
(58) Svjetlucajući kamen, str. 134.
(59) Knjiga vrhunske istine, str. 146. Korištenjem pojma Božanstva (Godhead), usporedno s pojmom Boga, pokazuje se Ruusbroecova inspiriranost učenjem M. Eckharta koji to razlikovanje dovodi do vrhunaca mističnog govora o krajnjim stvarima.

Tom temeljnom iskustvu koje se na ovom stupnju ostvaruje treba pridodati još dvije odlike: da se tako postiže svijesti o tome da je temelj duše nedokučiv (abysmal) i da se u toj beskrajnosti ona u cijelosti ostvaruje; te da mu je unutrašnja (kontemplativna) vježba u potpunosti oslobođena svih vezanosti na bilo koji predmet ili cilj. Ta praznina i sloboda, koja se u njoj i kroz nju ostvaruje, lajtmotivi su svih Ruusbroecovih tekstova. Oni označavaju obožanstvenje, «biti Bog s Bogom»⁽⁶⁰⁾ kako na jednom mjestu kaže. Naravno je da je zbog takvih izjava bio u svoje vrijeme i napadan zbog panteizma. Ali u tome je bio vrlo jasan – duh duše, čak i na najvišim vrhuncima sjedinjenosti s Bogom, ostaje od nje odvojen i različit (čemu posvećuje čitavo X. poglavlje u knjizi Svjetlucajući kamen).

Iznad razuma i iznad aktivne ljubavi čovjek biva uzdignut do gole kontemplacije (naked contemplation, engl.) u kojoj prebiva bez ikakve aktivnosti u jednoj ljubavi i jednom duhu s Bogom. U toj ljubavi on bezgranično nadilazi svoje (uobičajeno) razumijevanje da bi u njoj mogao vidjeti u jednom i jedinstvenom pogledu sva stvorenja na nebu i na zemlji u svoj njihovoj raznolikosti i značenju.⁽⁶¹⁾

Da bi to iskustvo dodatno približio čitateljima (osobito onima koji su poznavali Sveto pismo), Ruusbroec na više mjesta koristi sliku Zaručnice (iz Pjesme nad pjesmama) koja sada doživljava stvarni dolazak Zaručnika u vječnom i bezvremenom sada,⁽⁶²⁾ iz kojega zrači Svjetlo koje se uvijek iznova rađa.⁽⁶³⁾

Zbog toga mu oči ostaju vječno otvorene, u gledanju svog voljenog Zaručnika... skrivenog otkrivenja samoga Boga. A zahvat duha je toliko širok u shvaćanju Zaručnika, da duh sam postaje Dah koji ga zahvaća. Tako je Bog opažen kroz Boga; istinski izvor sve naše blagoslovljenosti. Na taj način primamo vječni i bezvremeni dolazak Zaručnika u svoj duh.⁽⁶⁴⁾

__________________________
(60) Svjetlucajući kamen, str. 107.
(61) Knjiga vrhunske istine, str. 143.
(62) Često upotrebljavana tema još od vremena sv. Bernarda, iz početka 12. st. Isto, str. 109.
(63) Rečenica koja u mnogočemu podsjeća na jezik M. Eckharta.
(64) Isto, str. 109.

IV. INTEGRIRANI ŽIVOT⁽⁶⁵⁾

Kako je već na početku rečeno, svaki, pa i najsvetiji, život započinje i vraća se u svakodnevicu. U njoj se potvrđuje, u njoj se ostvaruje. Ruusbroec jasno ukazuje na tu nužnost kada dvojnost akcije i kontemplacije definira kao istinsko jedinstvo, «jedinstvo bez razlikovanja», kojim se čovjek vraća u svijet da bi mu služio.

Čovjek koji je poslan od Boga s visina (vrhunaravne kontemplacije, op. a.) u svijet, pun je istine i bogat svim vrlinama. On ne traži svoju slavu nego slavu onog koji ga je poslao. I stoga, jer je istinit, u svim stvarima posjeduje bogatu i plemenitu jezgru duše (ground, engl.) koja je postavljena u samog Boga: stoga uvijek treba težiti da daje sebe onima koji su u potrebi; budući da živo vrelo Svetog Duha, koji je njegovo bogatstvo, ne može nikada biti potrošeno. On je tako živući i voljni instrument Božji, s kojim upravlja Bog što i kako god on hoće; a ta djela on ne uračunava kao svoja, već ih sva predaje u slavu Bogu. Tako on ostaje spreman i voljan djelovati vrlinama po svakoj naredbi Božjoj, a snažan i hrabar u patnji i izdržljivosti svega što Bog dopušta da ga zadesi. Po tome on ima univerzalan život, jer je spreman i za kontemplaciju i za akciju, a i savršen je u objema. I nitko ne može imati taj savršen život osim onoga koji (vrhunaravno, op. a.) gleda Boga (God-seeing man, engl.); i nitko ne može kontemplirati i uživati Boga osim onoga koji u sebi ne posjeduje šest točaka kako sam to objasnio ranije.⁽⁶⁶⁾ Stoga se svi, koji sebe smatraju kontemplativcima zavaravaju, ako neumjereno vole, prakticiraju ili posjeduju ikoju stvar (ovoga svijeta, op. a.); ili koji zamišljaju da uživaju Boga prije nego su se ispraznili od svih predmeta i slika. Svi su oni prevareni; jer sebe trebamo prvo učiniti spremnim za Boga otvorenim srcem, mirnom savješću, golom kontemplacijom, bez licemjerja, u iskrenosti i istini. Tada ćemo se penjati putem vrline i gledati i uživati Boga, i u Njemu postati jedno s Njim na način koji sam vam pokazao. Da se to ostvari u svakome od nas, tako nam Bog pomogao.⁽⁶⁷⁾ Amen.⁽⁶⁸⁾

__________________________
(65) Prva tri stupnja su izvorno Ruusbroecova, četvrti je dodan od autora teksta.
(66) To su 1) život u skladu s Božjom voljom; 2) unutrašnja tišina; 3) odanost Bogu u čistoj ljubavi; 4) jedinstvo u aktivnoj Ljubavi; 5) utonuće u Boga; 6) konačno i cjelovito jedinstvo s Bogom bez ikakve odvojenosti, u svetoj tami u kojoj je čovjek umro samom sebi. Prva tri stupnja su niža, a druga tri viša stupnja. U prvima se čovjek osnažuje da bi mogao iskusiti Božju prisutnost u sve intenzivnijim trenucima; u drugima se osnažuje da bude u trajnoj Božjoj prisutnosti. Svjetlucajući kamen, str. 134.
(67) Uobičajen završetak teksta ili propovjedi u ono vrijeme. Često ga upotrebljava Meister Eckhart na kraju svojih propovjedi.
(68) Svjetlucajući kamen, str. 135. Sva podebljanja od autora.

ZAKLJUČAK

Sva pisana djela i čitav svoj život Ruusbroec je posvetio ostvarenju temeljnog kršćanskog učenja o Božanskom Očinstvu i mogućnosti duše da postane dijete (sin ili kćer) Božje.⁽⁶⁹⁾

Bog je «Živući uzorak stvaranja» koji je utisnuo svoju sliku u svaku dušu, a u svakom odraslom duhu ona treba biti dovedena iz skrivenosti i time ostvarena.⁽⁷⁰⁾

Sva su djela, također, bila namijenjena ne samo svećenstvu, zaređenim muškarcima i redovnicama, već i onima koji su živjeli pustinjački život u samoći (a da nisu pripadali pojedinom odobrenom redu), ali i običnim laicima i laikinjama koji su živjeli svoje obične živote u svjetovnim okolinama. Na taj je način bio poticatelj laičke duhovnosti koja se u vrijeme 14. i 15. stoljeća proširila po zapadnim i središnjim područjima Europe i time anticipirala, stoljećima unaprijed, društvena zbivanje u današnjem svijetu, a na presudan način utjecala na daljnji razvoj duhovnosti na prijelazu iz razdoblja srednjeg vijeka u moderno doba, kroz humanizam i reformaciju.⁽⁷¹⁾ Napisanim djelima, a nada sve svojim posvećenim, mističnim životom, Ruusbroec je ostvario vrhunac srednjovjekovne mistične duhovnosti u dijelu sjeverne i srednje Europe, te bio važna karika u prenošenju apofatičnog, kontemplativnog učenja unutar crkvene tradicije.
__________________________
(69) Ta mogućnost postajanja je samo način izražavanja, tj. približavanja činjenici budući da je ono zapravo imanentno samoj duši.
(70) UNDERHILL (1914.), str. 66.
(71) Njegov se utjecaj može pratiti tako daleko da je preko kruga engleskih benediktinki, gdje su njegova djela bila vrlo cijenjena, bila prenesena prvo u Francusku a potom i u Španjolsku gdje su, po nekim najnovijim istraživanjima, utjecala na Tereziju Avilsku i Ivana od Križa. http://www.umilta.net/godfrien.html (posjet stranici 13.10.2010.)

Novo u kolumni

• O dijalogu
• Vjerujem
• Opazke VIII
• Opazke VII
• Opazke VI

Najčitanije u kolumni

• Katolička crkva o kontracepciji i o pobačaju (6636)
• Seksualna zlouporaba žena u Katoličkoj crkvi (4357)
• Hipokrizija (4164)
• Žene u Katoličkoj crkvi (3914)
• OTVOREN GOVOR U CRKVI (3775)

Komentari u kolumnama

• Drinske mučenice - eutanazijom do vječnog života (1)
• Futuvvet (1)
• Božić ipak dolazi (1)
• Vedska književnost (2)
• Žene u Katoličkoj crkvi (1)