Rabi’a

Prije svega njezina beskompromisnost, njena radikalnost. Rabi'a nije davala nikakve ustupke očekivanjima, duhu vremena i spolnoj ulozi. Odvažno se, tako izvještavaju legende, stavljala uz bok teolozima i svetim muževima. Bila je potpuno predana Apsolutnome u neproračunatoj ljubavi bez ikakvih koristi i interesa. Predana ljubavi radi ljubavi. Dorothea Sölle o tome piše: „Beskorisno je nekog sveca pitati kojeg je staleža ili koje vjere.“ Sveci se ne mogu zamisliti kao kršćanski, budistički ili muslimanski. Svjetlo koje kroz njih prosijava sjaji za sve ljude jednako. Svi su sveci cijeloga života uvježbavali umjetnosti ljubavi sve dok nisu u tome postali majstori. Što je neki čovjek svetiji, to šire postaje njegovo srce, dok jednostavno sve, cijelo stvorenje, ne preuzme, apsorbira u sebe. Mjera ljubavi određuje njegov stupanj svetosti.

Nije uopće jednostavno opisati svece. To se može učiniti samo pomoću paradoksa, kao uostalom i za sve velike istine: što je dublje stigao neki čovjek na putu spasenja i posvećenja, to više božanskoga ima u svojoj nutrini, što je čvršće u Bogu, to više sjaji prema vani izlijevajući se iz svoje posude u svom ponašanju, govoru i djelima, a katkada zahvaća i tjelesno, pa tijelo postaje svijetlo, puno svjetlosti, koja sjaji iz njega.

Koja je razlika između svetaca i nas,
između „dubokokorjenaša“ i „plitkokorjenaša“?

„Ljubiti Boga ne zato što to zapovijedaju moćne institucije ili možda on sam, nego ljubiti jer je to čin potpune slobode lišene bilo kakvog dugovanja ili obaveze, to je izvor mističnih odnosa - to je dovoljan razlog. (...)

Može se mistika shvatiti jednostavno kao antiautoritarna religija u kojoj Gospodar koji izdaje naređenja postaje Ljubljeni, u kojoj ono 'Kasnije' postaje 'Sada', a ono što je sirovi, pa i prosvijećeni vlastiti interes koji se ravna prema nagradi ili kazni, postaje mistična sloboda.“ (Sölle 1007.)

***

Rabi'a je živjela od 717. - 801. poslije Krista u Mezopotamiji, današnjem Iraku. Rodni grad joj je Basra gdje je provela i veći dio svog života i bila je četvrto dijete u obitelji – odatle joj i ime Rabi'a (to znači „četvrta“) – od četiriju kćeri svojih siromašnih roditelja. Njeni su roditelji umrli rano dok je još bila malena tako da su je prodali u roblje. Njen joj je gospodar darovao slobodu nakon što ju je, tako govori legenda, vidio obasjanu nebeskim svjetlom kad je noću bdjela u molitvi i tužila se Alahu na svoju sudbinu što mora tako mnogo raditi i može moliti tek kasno u noć kad je slobodna za molitvu. Rabi'a se povukla u pustinju i uredila si samotište gdje je provodila asketski život i posvetila se isključivo molitvi. Iz tog ranog vremena njenog života ima mnogo legendi koje govora kako se Rabi'a odrekla svijeta i posvetila božanskome da bi susrela Boga i da bi mu bila bliže.

Ima samo malo sigurnih podataka o njoj, samo priče i lagende o djelovanju Rabijinu. Ali i u njima se prenosi istina, prije svega kad se radi o odnosu prema Bogu i božanskome, jer sufiji zovu Boga prijateljem (Božanskim prijateljem) i Ljubljenim. Na to upućuje Rumi:

„Prijateljevu tajnu neka nitko ne otkrije,
poslušaj, dakle, sadržaj priče.
U pričama i sagama iz prošlih dana
bolje se reći može prijateljeva tajna.“

Tragamo za tajnama Božanskog prijatelja kad se bavimo svecima i pričama o njima, o tome se, dakle, radi.

Za podatke o Rabijinu životu prije svega zahvaljujemo sufi pjesniku i mistiku Fariduddinu Ataru. On je slavi u svojoj zbirci o svecima islama a također ima i u svojoj čuvenoj knjizi “Konferencija ptica“ mnogo podataka i priča o njoj. Attar slavi Rabiju koja je ražarena ljubavlju i čežnjom da se Bogu približi i da nestane i nađe se u jedinstvu s Božanskim.

Rabi'a je bila u muslimanskom kontekstu uključena u muslimanske norme pobožnosti pa tako ima i različitih priča o njenom hodočašću Ćabi:

Jednom je Rabi'a hodočastila u Meku. Ali kad je ugledala Ćabu do koje je došla da bi joj se poklonila reče: „Ja trebam gospodara Ćabe, što će mi sama Ćaba? Ja sam se njemu tako približila - a njegova je riječ kaže: 'Tko mi se približi (za širinu) jedne trijeske, ja ću se njemu približiti za jedan lakat' - što će mi onda Ćaba?“

Sama je Rabi'a živjela na način koji je u islamskom svijetu i kulturi stalno izazivao sablazan. Pokušavali su je često prisiliti na brak i to se u pričama o njoj pripisuje često Hasanu od Basre koji ju je opominjao da se uda:

„Moje je biće odavno vezano brakom. Moj je bitak u njemu, ja živim u njemu, ja sam on. Tko od mene traži da mu budem žena, mora me od njega izmoliti.“ Kad su je pitali kako je došla do tog stupnja sjedinjenja navodno je rekla: 'Tako da sam sve našla u njemu, a sebe sam izgubila.' Hasan, očito neki više intelektualno spremni tražitelj, pita je dalje: 'Na koji način si ga prepoznala?' Rabi'a odgovara: 'Ah, Hasane, ti pokušavaš nešto prepoznati na jedan određeni način, a ja na potpuno drugačiji.' “

Postoje prije svega stalno spominjane kratke molitve, intimni razgovori s Alahom, za ono vrijeme nešto novo i nečuveno za vjernike, što nije odgovaralo ni u kojem smislu tadašnjoj slici Boga, svemoćnoga gospodara.

Usred noći izlazila bi Rabi'a na krov i govorila: „O, moj Bože! Eto sada je utihnula danja buka, svi glasovi šute i u skrovitoj se odaji djevojka raduje svom ljubljenom. Sama sam i radujem se tvojoj prisutnosti jer tebe smatram svojim istinskim Ljubljenim!“ A kad se jutro priližilo, dovršila je svoju molitvu riječima: „Oh, Bože, noć je prošla i jutro je svanulo. Ti si mi darovao život. Pa ako me i otjeraš od svojih vratiju ja tebe napustiti neću - ljubavi radi koja ispunja moje srce.“ I sljedeća molitva pripisuje se Rabiji:

„Oh, moja radosti moja željo i moje utočište,
moj prijatelju i moj hranitelju, moj cilju.
Ti si moj dah, moja nada i moj pouzdanik.
i na životu me drži čežnja za tobom.
Bez tebe, moj živote, širom bih zemlje lutala za tobom?
Kako si mi dobar i kako mi mnogo darova, milosti i pomoći poklanjaš.
Tvoja je ljubav moja sreća i moja žudnja,
svuda je tražim,
i najednom bivam njome ispunjena.
O, prijatelju moga srca, ono za tobom žeđa.
Nemam nikoga osim tebe koji činiš da pustinja procvjeta.
Ti si moja radost, čvrsto stojiš u meni.
Nikad ne bih mogla biti bez tebe,
čitava svog života.“

Rabi'a se nije stidjela izazvati pozornost pobožnih muškaraca svog vremena, naviknutih na religiozne tradicije i običaje koji su se često skrivali iza plašta svoje učenosti ili pobožnosti.

Tako je rekla za Sufyana al-Tahawrija, svog bliskog prijatelja i učenika i priznatog autoriteta u pitanjima tradicije: „Kad Sufyan ne bi tako jako ljubio svijet koji se skuplja oko njega da bi nešto čuli o tradiciji – kako bi to dobro bilo!“

Attar je pričao kako je Hasan, poznati učenjak svog vremena u različitim razgovorima o Rabiji bio opomenut i pozvan na red:

Jednog je dana prolazila kraj Hasanove kuće. Ovaj je bio na prozoru i plakao i njegove su suza kapale na Rabijinu haljinu. Ona pogleda gore i pomisli da to ne bi mogla biti kiša, a kad vidje da su to Hasanove suze reče: „Oh, Hasane, ovaj plač dolazi iz ponosa tvojeg ja. Radije gledaj u nutrinu svog srca i tada proplači suze koje bi u tebi mogle postati rijeka pa u njoj nećeš moći opet naći ni svoje srce ako ga ne nađeš u Bogu.“ Hasan koji je o sebi imao vrlo visoko mišljenje ušuti.

Druga neka priča o Hasanu i Rabiji i njenim osobitim sposobnostima kaže:

Jednog dana susretne Hasan Rabiju dolje na rijeci. Prostrije svoj molitveni sag na vodenoj površini, sjede na nj i pozva i nju da sjedne pored njega.“Moraš li se doista tako prodavati na tržnici ovoga svijeta?“ pitala je Rabi'a. Onda je i ona rasprostrla svoj molitveni sag i vinula se s njim u zrak govoreći: „To što si ti učinio može svaka riba, Hasane, i to što sam ja učinila svaka muha. Naša je stvarna zadaća izvan djela što ih mogu učiniti ribe i muhe.“

Ljubav ljubavi radi, štovati Boga ne zbog straha od onog svijeta ili zbog nade u raj ili iz neke mješavine straha i nade, iz računa. Ljubav je dar koji se daje u slobodi i bez očekivanja nagrade.Ima i mnogo priča koje opisuju kako je Rabi'a u siromaštvu i bolesti bila predana Bogu i njegovoj volji. Tako je jednom otpravila nekog bogatog trgovca koji joj je htio dati novca jer je bolesna i potpuno bez sredstava. To je obrazložila riječima:

„Neće li se Bog, koji se brine za sve one koji mu zavape, brinuti i za one koji ga ljube? On ne uskraćuje svojih darova ni onima koji ga riječima kleveću, a kako bi uskratio hranu duši koje je prepuna ljubavi prema njemu?“

Rabi'a je smatrala da joj je zapravo bolesno samo srce. „Postoji samo jedna unutarnja rana, rana mog srca koja me razdire. Nju može izliječiti samo moj prijatelj tako da se sjedini sa mnom. Pa neka bolujem sve do sudnjeg dana jer ću tada postići svoj cilj.“

U drugoj se priči govori kako ju je neki drugi učeni stanovnik Basre posjetio kad je bila bolesna: Sjedeći kraj njenog ležaja umovao je nadugo i naširoko o zlima ovog svijeta. Rabi'a je to komentirala ovako:

„Svijet ti je drag i važan. Ako ga toliko ne budeš ljubio, nećeš se tako žestiti govoreći o njemu. Kad kupac želi kupiti neku robu, uvijek će joj obarati vrijednost da bi snizio cijenu. Kad raskrstiš sa svjetovnim stvarima, nećeš morati tako često spominjati bilo zlo, bilo dobro.“

Ljubav prema Bogu ispunjavala je Rabi'u tako jako da u njenom srcu nije preostalo mjesta ni za što drugo:

„Kad su Rabi'u pitali ljubi li Boga odgovorila bi : „Da“. Ali kad su je pitali mrzi li Sotonu, odgovorila je da u njenoj ljubavi prema Bogu nema mjesta ni za mržnju - pa ni prema Sotoni. Rekla je: „Moja me ljubav prema Bogu tako obuzela da mi nije preostalo mjesta ni za koga, i ni za što što bih ljubila ili mrzila osim za Boga.“ „Što je ljubav?“ pitali su je, a ona je odgovorila: „Ljubav dolazi iz vječnosti i odlazi u vječnost.“

Kad je Sufyan al -Thawri pitao Rabi'u što je srž njene vjere, odgovorila mu je:

„Služim Bogu ne iz straha od pakla, ni iz ljubavi prema raju. Jer kad bih iz straha to činila ne bi bila ništa drugo do siromašan nadničar koji radi samo za nadnicu i zbog nje. Bila bih nevrijedna sluškinja. Služim Bogu samo iz ljubavi prema njemu i zbog svoje čežnje za njim.“

Istinska ljubav prema Bogu ne poznaje nikakav razlog ili cilj, nego je ljubav ljubavi radi. Zato Rabi'a upozorava na to na drastičan način u sljedećoj priči:

Jednog su dana vidjeli ljudi Rabi'u kako trči gradom držeći upaljenu zublju u jednoj, a vodu u drugoj ruci. Pitali su se što bi to imalo značiti, kamo to ona trči. Ona odgovori: „Oganj želim donijeti u raj, a vodom ugasiti vatru u paklu da bi tako nestao veo koji ih prekriva, da sve postano jasno, da ljudi ne bi štovali Boga zbog nade u raj ili iz straha od pakla.“

To je najvažnija Rabijina poruka ljudima njenog vremena:
Ljubav ljubavi radi, štovati Boga ne zbog straha od onog svijeta ili zbog nade u raj ili iz neke mješavine straha i nade, iz računa. Ljubav je dar koji se daje u slobodi i bez očekivanja nagrade. Ona je prva sufi svetica koja je poučavala da je ljubav voditeljica na mističnom putu i da duša samo po ljubavi može postići svoj cilj - sjedinjenje s božanskim.
Ni Rabi'i nije uvijek uspijevalo ljubiti Boga na takav nesebičan način. Pa tako govori u jednoj molitvi:

Dvostruka bijaše moja ljubav kojom te ljubljah:
Jedna sebična,
A druga vrijedna tvoje ljubavi.

U ljubavi u kojoj sebe tražim
Samo sam sobom zabavljena,
A druge isključujem.

U ljubavi koja je tebe vrijedna,
Ti sam uklanjaš prijevjes
Da bih te vidjeti mogla.

No meni ne dolikuje hvala
Ni u jednoj od njih.
Samo u onoj koja je tebi na slavu.

Što se dakle može zaključiti i naučiti baveći se svetima kao što je Rabi'a? Priče i legende pokazuju sliku jedne žene bez obrazovanja i odgoja koja je umjela transcendirati način mišljenja i predodžbe svog vremena. Mora da je bila biće nečuvene duhovne hrabrosti; žena koju uopće nije bilo briga što ljudi o njoj drže i što očekuju od nje.

U Rabi'inu ponašanju nalazimo elemente kakve prepoznajemo u starozavjetnim prorocima i proročicama: upravo grubo i neustrašivo poučavati i dovoditi na pravi put, ne ustručavajući se sučeljavati i prodrmati onoga kome govori, oštro kritizirati i otkrivati svako licemjerje. Prije svega tu je hrabrost ići neovisno svojim putem k Bogu, ne tražeći uobičajene religiozne običaje.

Primjedbe:
1. U brojnim legendama Rabi'u povezuju s poznatim teologom i asketom Hasanom od Basre, njenim neke vrste partnerom odnosno suparnikom u raspravi. Međutim, Hasan je umro još 728. godine prije Krista.
2. Dar suza važi kao dokaz o udijeljenoj milosti Božjoj. Hasan je tim suzama htio pokazati kako stoji u milosti Božjoj.

Literatura
Attar, F.: Vogelgespräche, Ansata, Interlaken 1988.
Buber, M.: Ekstatische Konfessionen, Lambert Schneider, Heidelberg 1984.
Dorst, B.: Der Weg des Herzens, Frauen und das Weibliche im Sufismus, in: Transpersonale Psychologie und Psychotherapie 1/99, 45-57
Neuen, C.: Eine radikal Liebende. Die Sufi-Mystikerin Rabi'a al-'Adawiyya. in: Schlangenbrut 77, 2002, S.25-29.
Nigg, W.: Grosse Heilige, Artemis, Zürich 1946.
Nigg, W.: Heimliche Weisheit, Mystisches Leben in der evangelischen Christenheit, Artemis, Zürich 1959.
Nurbakhsh, J.: Sufi-Women, Khaniquahi-Nimatullah Publication, New York 1983.
Sartory, G. und Th.: Die Meister des Weges in den grossen Weltreligionen, Herder, Freiburg 1981.
Schimmel, A.: Meine Seele ist eine Frau. Das Weibliche im Islam, Kösel, München 1995.

Novo u kolumni

• O dijalogu
• Vjerujem
• Opazke VIII
• Opazke VII
• Opazke VI

Najčitanije u kolumni

• Katolička crkva o kontracepciji i o pobačaju (6636)
• Seksualna zlouporaba žena u Katoličkoj crkvi (4357)
• Hipokrizija (4164)
• Žene u Katoličkoj crkvi (3914)
• OTVOREN GOVOR U CRKVI (3775)

Komentari u kolumnama

• Drinske mučenice - eutanazijom do vječnog života (1)
• Futuvvet (1)
• Božić ipak dolazi (1)
• Vedska književnost (2)
• Žene u Katoličkoj crkvi (1)